Dojmovi se ne brišu, a bodovi ne pišu! Tako glasi naša improvizacija na poznatu sportsku temu ("Bodovi se pišu, a dojmovi brišu") poslije utakmice Šibenik – Istra(0:0). Trebat će vremena na Šubićevcu da se izbriše dojam o očajnoj, sterilnoj i vidno bojažljivoj šibenskoj igri protiv jadne, oslabljene Istre. Poslije ranog isključenja(op.p. dobio je dva žuta kartona) svog kapetana Slavka Puljani su "nestali" na travnjaku, no Narančasti nisu imali ni trunke maštovitosti ili siline, kad je trebalo, šahovskim rječnikom kazano, samo rutinski iskoristiti prednost pješaka više. Igra Šibenika djelovala je kao posve neuspjeli eksperiment.
- Novčanica od 500 eura ležala je na pločniku, a naša se momčad u pedesetak minuta nije uspjela sagnuti da je pokupi s tla- Tako je dosta slikovito zbivanja na posljednjoj šibenskoj ligaškoj utakmici opisao jedan stari, vidno uzrujani navijač.
To, što je Istra otežavala zadaću domaćinu izuzetno nesportskim ponašanjem – sudac Tihomir Pejin dopuštao im je bezbroj valjanja na travnjaku bez pravog razloga – ne može biti alibi za najgoru šibensku predstavu. Ne samo u ovoj sezoni nego i barem četiri ligaška natjecanja u nizu.
Nitko, ama baš nitko, stoga, ne zaslužuje ni trunke novinarskog i navijačkog oprosta. Ni igrači, koji su se samo jedan-dva put "sjetili" kako su najbolji lijek za (istarski)bunker proboji po boku i povratne lopte, a ne uporne "svijeće" u kazneni prostor. Ni trener Mario Carević, koji nije dobro posložio, a očito ni dovoljno motivirao momčad. Ni klupsko vodstvo, koje, o tome sad pjevaju i ptice u staroj šumi na Šubićevcu, iz nekih "svojih", ne baš razumljivih razloga nije ambicioznom stručnjaku osiguralo barem jednog iskusnog i kreativnog veznog igrača, bez kojega nema ni istinske prezentacije nogometne igre.
U petak su dobro "igrali" samo navijači, koji su zapravo briljirali, izuzev nepotrebnog bacanja baklji, a koji ove sezone plijene i nemalom brojnošću. U tri ligaške utakmice na Šubićevcu prodano je gotovo 7 tisuća karata, što više nego jasno svjedoči o tome koliko Šibenčani vole nogomet i koliko su brojnošću i bodrenjem spremni pomoći Narančastima na trnovitom prvoligaškom putu.
Ako se vratimo neprivlačnom nadmetanju Šibenika i Istre, onda o nekim detaljima, koji nisu baš detalji, valja progovoriti otvoreno, bez pardona. Prije svega, valja konstatirati da je dojučerašnji "dinamovac" Anton Jakov Vasilj olako prokockao kredit, koji mu je, očito poveden pričama o njegovu talentu, velikodušno poklonio trener Carević. Voljeli bismo da nas mladi vezist demantira u idućim mjesecima, ali se teško oteti dojmu da je on "klasičan" promašaj, kad je riječ o ovosezonskim pojačanjima(ili "pojačanjima") na Šubićevcu. Njemu pripada lipi bokun krivice što se vezna linija Bakić – Kavelj – Vasilj doimala lošom u svakom, ama baš svakom segmentu igre, kakva se traži od prvoligaškom nadmetanju. U sudaru s Puljanima nije bilo ni toliko potrebne agresije, ni toliko iščekivane pas – igre, a da ne govorimo o poželjnom pridodavanju vezista napadu, te izlascima na odbijene lopte. Ilustracije radi, dok je Istra bila sva cijela ili prije isključenja Blagojevića, zabilježili smo nekoliko situacija, kad su nogometaši gostiju poslije odbijanaca primali nečuvani loptu na pozicijama, iz kojih se mogao relativno lako roditi pogodak.
Ostaje dvojba zašto su Šibenčani, kako smo već potencirali, izbjegavali proboje po bokovima. Ne treba biti puno pametan, pa zaključite kako bi u tom segmentu igre više od onih, koji su trošili minute na travnjaku, pružili iskusni Kolega i brzonogi Torres. S driblinzima na suparničkoj polovici Ivan Delić je samo nekoliko puta bljesnuo, ali je i to dovoljno za raspravu o tome kako on zapravo zaslužuje poziciju startera.
Ne, nećemo štedjeti klupsko vodstvo, koje se oglušilo na vapaje stručnog stožera glede veznih igrača, a istodobno gomilalo igrače na napadačkim pozicijama. Kad bi napadačima pridodali mlađahne Diega Sekulića i Koščevića, koji su na posudbi u Bijelom Brdu i Dugopolju, onda bi Šibenik od raspoloživih igrača mogao sastaviti četiri napada, a jedva jedan koliko-toliko "pristojni" vezni red. Ako nemaš prave kreativce, onda je bolje sastaviti vezni red od ratnika, koji vole duel-igru. A Vasilju su čvrsti sudari sa suparnikom, očito, nepoznata zemlja.
Dosad su slične analize igračkog kadra na Šubićevcu bile u stilu stare arapske poslovice "Psi laju, a karavane prolaze". No, vjerujemo da razumni ljudi u klupskom vodstvu, poput agilnog Denisa Brašića, neće dopustiti da autor ovih redaka bude "pas koji laje", a iduće prvoligaške karavane bez slasti uspjeha za Šibenčane.
Očajno izdanje Narančastih u sudaru s Istrom, koja se predstavila kao osjetno slabiji suparnik od Varaždina i Slaven Belupa, traži upaljeni alarm u klupskom domu. Točnije, ozbiljan razgovor klupskog vodstva, sportskog direktora Marija Brkljače i njegova pomoćnika Stipe Bačelića Grgića, te trenera Marija Carevića. U otvorenom, konstruktivnom razgovoru oni zaista imaju što reći jedni drugima.
Razlog više za tu zamisao je raspored Šibenika u idućih 10 kola. U prvom dijelu prvenstva su Narančasti čak 6 puta gostovali, a triput neporaženi ostali kod kuće(Slaven Belupo, Varaždin, Istra), dok do kraja druge prvoligaške etape imaju 6 utakmica na šibenskom travnjaku. No, upravo taj podatak krije temeljnu zamku za nastavak prvenstva. Od 6 budućih utakmica na Šubićevcu četiri su protiv najjačih (Hajduk, Rijeka, Dinamo, Osijek), a tek dvije(Lokomotiva, Gorica) sa suparnicima iz donjeg dijela prvoligaške ljestvice. Sve dodatno otežava i spoznaja da su Narančasti domaćim remijima (Varaždin, Istra) već potrošili više od pola vrijedne zalihe od 6 bodova, osvojenih u gostima(Osijek, Lokomotiva). Doduše, oni, koji uvijek traže neku utjehu ili opravdanje neće bježati ni od pretpostavke da su zadnje dvije utakmice (Rijeka u gostima i Istra na Šubićevcu) bile tek dio nemale krize, iz koje jamačno postoji izlaz. Ne samo u već apostrofiranim pojačanjima, nego i otvorenim razgovorima klupskih čelnika, članova stručnog stožera i igrača. No, sve navedeno je, složit ćete se, u najmanju ruku upozoravajuće.
Katkad netko sa strane vidi i bolje od nas, koji svakodnevno živimo s Narančastima i, što kriti, za njih.
- Zabrinut sam kao zakleti Šibenčanin. Ne samo zbog lošijih rezultata. Pitam se gdje je nestala ona homogenost i agresivna igra Narančastih s prvoligaškog starta – pitao se u privatnom telefonskom razgovoru kolega Petar Vlahov.
Na svojevrsno paljenje alarma, uostalom, tjera i podatak o jednom, jedinom golu, postignutom u zadnje četiri utakmice. Preslaba je utjeha da Šibenčani u tri nadmetanja na svom travnjaku nisu primili nijedan pogodak.
Konkurencija u šibenskom veznom redu bit će jamačno ozbiljnija, kad se potpuno oporavi Španjolac Iker Pozo.
- Vjerujem da će Pozo biti u punoj natjecateljskoj spremi za dva tjedna – kazao nam je trener Mario Carević.
Neovisno od činjenice da je krivim, nekontroliranim pasom upropastio najbolju akciju Šibenika ili brzu (polu)"kontru" šibenska publika svejedno nije štedjela dlanove, kad je mladi napadač Lovre Kulušić napuštao travnjak. Pljeskom mu je pružila bezrezervnu potporu. Većina navijača drži da je riječ o dobrom nogometnom "materijalu".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....