Ne vjerujemo da su ikad zakleti Funcuti toliko žestoko navijali za Hajduk koliko prošlog petka, kad je minimalnom pobjedom (2:1) "bijelih" momčad Hrvatskog dragovoljca definitivno usmjerena prema drugoligaškim vodama. Nije riječ samo o tome da su se "narančasti" lišili i teorijske brige oko prvoligaškog ostanka, nego i o stvorenoj platformi ranog početka organizacijskih, stručnih i inih priprema za novu sezonu.
Gotovo jednako kao definitivni prvoligaški mir, navijače Šibenika obradovale su dvije, prilično indikativne izjave Marina Jurića, novog vlasnika kluba. Izjave koje zvuče i više nego ohrabrujuće u odnosu na našu, šibensku, ne baš simpatičnu navadu da sumnjamo u svakoga, sve i svašta.
– Ne razmišljam ni o kakvoj zaradi, jer živim pristojno i bez nogometa. Na ovaj projekt gledam s ljubavlju i sa strašću. Želim uživati u igri našeg kluba. Naš projekt na Šubićevcu je maraton, a ne sprint. S temeljnim ciljem da klub kad-tad mora postati samoodrživ – kazao je Hrvat s američkom adresom.
Istinita teza
Na taj je način samo (ne)izravno potvrdio istinitu tezu kako je obitelj Jurić od svojeg dolaska u staro hrvatsko nogometno gnijezdo investirala više od dva milijuna eura. Dobrim dijelom i za sanaciju tragova ranije neodgovorne politike. Politike u kojoj ne treba tražiti krivce samo među Kolumbijcima. Kako, primjerice, objasniti da je minulog ljeta Šubićevac napustilo čak sedam udarnih igrača (Labrović, Paić, Schildenfeld, Bulat, Sahiti, Jurić, Ampem), a da završna lanjska bilanca govori o 8,5 milijuna gubitka!?
– Dio potpisanih ugovora sa spomenutim igračima ne bi baš lako prošao kaznenu provjeru – uvjeren je jedan od uglednih zagrebačkih odvjetnika, koji je jednako vezan i uz hrvatski nogomet.
Da ne govorimo o ugovorima, koji nisu potpisani na vrijeme pa su novopečeni prvotimci udarnih prvoligaških klubova napustili Šubićevac bez lipe odštete!
Iako nam nije ni u primisli glasno žaliti za prolivenim mlijekom ili upirati prstom u pojedince, koji (ni)su stavljali primjerene potpise na važne dokumente, vrijedi posegnuti za rečenicom "Ne ponovilo se!", a ne abolirati one koji su vodili klub u minule dvije sezone.
Iako ona prosječnom čitatelju zvuči pomalo općenito, svidjela nam se i Jurićeva izjava glede budućeg popunjavanja igračke križaljke.
– Svaki profil igrača mora proći detaljne analize – statističke platforme igrača. U klub više neće dolaziti igrači "preko veze" – potencirao je Marino Jurić.
Je li ta izjava i (ne)izravno priznanje kako su u minulom razdoblju igrači stizali na Šubićevac "preko veze" ili, što je još gore, bez veze, bolje rečeno bez ikakve kvalitete!?
Juniori u eliti
Raduje i čvrsta odluka klupskog vodstva da se učini sve, ama baš sve kako bi se juniori Šibenika zadržali u Prvoj ligi. Njima, doduše, ne prijeti mogućnost izravnog ispadanja, ali valja pobjeći od pretposljednjeg mjesta, koje vodi u kvalifikacije za ostanak.
– Mi imamo dobru juniorsku momčad, ali pitanje je koliko će igrača iz nje dospjeti do statusa prvotimca. Nema tu, ruku na srce, velikih talenata – priznao nam je u prijateljskoj ćakuli poslije muškog nadmetanja juniora Hajduka i Šibenika Boro Primorac, šef nogometne škole u Poljudu.
Bježali smo od polemike s njim (svidjeli su nam se Pukštaš i Brajković), ali ne i od istine da juniorska momčad Šibenika ima solidnu obranu, predvođenu budućim prvotimcem Donijem Grdićem, te dovoljno potencijala u napadu (Škugor, Torres…). Da joj, nema sumnje, manjkaju nadareni vezni igrači. Zbog toga je na spomenutoj utakmici lopta više bila u zraku nego na umjetnom travnjaku.
Završni mir prve momčadi nudi, nema sumnje, i neka rješenja za juniorske probleme. Valja privoljeti Vidovića, te trenutačno rovite Damjanića i Raka da zaigraju za juniorsku momčad, te osiguraju prvoligaški mir narančastim momcima. To više što seniorska utrka završava dva kola ranije od juniorske.
Ako se vratimo utakmici Hajduk – Hrvatski dragovoljac, onda valja konstatirati da su mladi gostujući igrači silno plijenili pozitivnim bezobrazlukom, dobrom pas-igrom i opasnom tranzicijom, pri čemu je i više nego jasan bio trenerski rukopis Dragana Tadića.
Treba li se, stoga, čuditi da dio šibenskih prijatelja nogometa, osim povratka Krunoslava Rendulića, rado spominje kao mogućnost angažiranja upravo Tadića na Šubićevcu!? Ne, nije to sapunanje daske aktualnom treneru Deanu Računici. To je realnost. Ne samo zbog neuvjerljivih proljetnih igara i siromašnog bodovnog učinka, nego i zbog jasne izjave Šibenčanina Deje da u matičnom klubu "ostaje sigurno do kraja proljeća", te njegove gotovo pupčane povezanosti za bivšeg izbornika Slavena Bilića, koji ne prihvaća izazovne inozemne angažmane bez Računice u ulozi prvog pomoćnog trenera. Ne isključujemo, dakako, ni mogućnost trećeg čovjeka, jer nogometne su veze aktualnog klupskog vodstva uvelike preskočile Lijepu našu. Tko zna, možda oni već imaju u rukavu nekog novog, inozemnog trenera!?
Jeftini pogodci
Zbog svega spomenutog, teško je oteti se dojmu da bismo novu sezonu na Šubićevcu, osim već spomenutim i ambicioznim novim vlasnikom, mogli dočekati i s novom "krvnom slikom". U igračkom kadru i stručnom stožeru.
U projekcijama nove sezone na Šubićevcu gotovo smo zaboravili na utakmicu Šibenik – Rijeka (3:5) i predstojeći susret s Istrom u Puli.
U trenucima, dok su, blago rečeno, jeftini pogodci tresli šibensku mrežu, u ušima su nam neprestano odzvanjali stihovi stare Oliverove pjesme "Ništa nova". U šibenskom se taboru mijenjaju treneri, stoperi i vratari, ali se ne mijenja način na koji se primaju pogodci. Uvijek su problem prekidi, pogotovo korneri, te povratne lopte, kad nitko, ama baš nitko ne prati ili ne ide u blok suparničkom igraču koji stiže iz drugog plana. Na rubu pameti je činjenica da je šibenska obrana dvaput ostavila samog kao duha najopasnijeg riječkog napadača Josipa Drmića, koji je, ako izuzmemo bezbroj Livajinih kaznenih udaraca, zapravo najbolji prvoligaški strijelac.
Lagali bismo i sebi i čitateljima kad ne bismo konstatirali neke pomake nabolje u napadačkoj igri "narančastih", pa i dosta sportske nesreće poslije uzdrmanih stativa iz Skorupova prekrasnog slobodnog udarca i Marinova prodora i šuta. Uostalom, Šibenčani su dočekali konačnu "petardu" poslije zasluženog vodstva od 2:1. Međutim, kad se sve zbroji i oduzme poslije "vaterpolskog rezultata" (3:5), veći dio šibenskih prvotimaca je igrom i pristupom dao dodatne argumente onima koji su uvjereni da klupsko vodstvo treba obaviti nemali "remont" u stvaranju momčadi za novu sezonu. Toga se, uostalom, ne treba bojati ako bismo se koristili iskustvima iz prošlog ljeta i jeseni. Tijekom minulog ljeta ostali smo bez sedam udarnih igrača, ali je stručni stožer svejedno ukomponirao praktički novu momčad, koja je zabijala golove, skupljala bodove, pa i nemali broj komplimenata od gotovo svih nogometnih autoriteta u Lijepoj našoj. Zašto gubiti nadu da se to može dogoditi i u idućoj sezoni!?
Neslužbena statistika govori da Šibenik ima najslabiji skor od svih prvoligaša kad je riječ o članovima "velike hrvatske četvorke". U ovosezonskim utakmicama s Rijekom i Osijekom zabilježena su po četiri poraza. Tri neuspjeha "inkasirana" su i u susretima s Dinamom, koji "narančasti" ugošćuju u pretposljednjem kolu.
Riječka sreća
No ne možemo pobjeći od istine da je sreća pratila Riječane u gotovo svim sudarima sa Šibenčanima. U prvom na Rujevici "narančasti" su poveli s 1:0, a potom su primili dva jeftina pogotka.
"Šibenik nije zaslužio poraz", priznao je trener Rijeke Goran Tomić poslije prvog nadmetanja na Šubićevcu, koje je završilo s 0:1 zalutalim metkom Smolčića. Tko zna kako bi se razvijala druga utakmica na Rujevici da je "narančastima" kod 1:0 priznat regularan pogodak Stipe Bačelića Grgića!? Konačno, u zadnjem susretu kako drugačije nego pegulom nazvati gredu Skorupa i stativu Marina u trenucima kad se rezultat mogao preokrenuti na šibensku stranu.
Sličan je skor Istre, idućeg suparnika "narančastih" sa Šibenikom. U sva tri ovosezonska susreta slavili su Šibenčani. Ako se to dogodi i četvrti put, momčad Deana Računice završit će na osmome mjestu ili samo stepenicu niže od plasmana što ga je priželjkivao prvi proljetni trener Ferdo Milin.