Razgovor sa šibenskim ‘ministrom obrane‘: ‘Progoni me što još nisam zabio pogodak, a Livaja je najteži za čuvanje‘

U aktualnoj sezoni Supersport HNL-a šibenski prvoligaš je rekorder po dvije stvari. Narančasti su u 15 kola čak 10 puta odigrali neodlučeno, a uz taj podatak još neobičnije zvuči i činjenica da su Šibenčani primili najmanje golova u ligi - samo 14! Ali, ima i druga strana medalje, Šibenik i Gorica imaju najmanje pobjeda - samo po jednu, i ova sezona HNL-a mogla bi do kraja ponuditi pravi triler u pogledu raspleta, barem u donjem dijelu.

U tako čvrstoj obrani Šibenika, jednu od najčvršćih karika u kineskom zidu sa Šubićevca predstavlja Mislav Matić. Kršni Sinjanin dominantna je figura u zadnjem redu i igrač je koji je najugodnije iznenađenje dosadašnjeg dijela sezone. Premda, oni koji ga bolje znaju govorili su i prije početka sezone da će 22-godišnji Matić biti veliko pojačanje.

Doći će i pobjede

Stoga smo porazgovarali s mladim šibenskim braničem o svemu pomalo. Za početak kako je zadovoljan prvim kvartalom HNL-a u Šibeniku?

- Prva četvrtina generalno je dobro odrađena, 10 bodova smo uzeli, sada smo trenutno na 13 i do zimske stanke očekujemo još bodova. Općenito dobar posao smo napravili, ali možemo i moramo bolje... Mogli smo negdje uzeti i više od boda, bilo bi sigurno bolje, lakše s kojim bodom više. Neobična je ovo sezona HNL-a, kandidati za Europu, koji su takvi prognozirani prije početka lige, dosta kiksaju, liga je izjednačena, nepredvidiva.

Šibenčani su kraljevi remija...

- Ha, kraljevi remija. To je normalno, ljudi i mediji nas tako zovu, pričaju. Istina, neobično je imati u 15 utakmica čak 10 remija. Ali, mi u ekipi na taj podatak gledamo kao nešto pozitivno. Bolje da igramo neodlučeno, nego da gubimo. Možemo reći da nismo izgubili u gostima ni jednu utakmicu. Jedino mi i Dinamo! Doći će i pobjede...

Čvrsti i stabilni

U odnosu na lanjsku sezonu u kojoj je Šibenik inkasirao čak 75 golova, u ovoj se stvar posve okrenula.

- Stabilizirali smo obranu, primili smo samo 14 golova, manje i od Dinama i Hajduka. Dosta smo radili i dalje radimo na fazi obrane, pokazalo se to kao dobar posao na pripremama. Bivši trener je inzistirao na obrani, ali i sada s novim trenerom Cvitanovićem isto radimo puno na poboljšanju nekih situacija u fazi obrane. Sada trebamo popraviti i fazu napada.

Zašto Šibenik ne zabija puno, velik je disbalans između granitne obrane i jalovog napada?

- Imamo kvalitetne napadače Čopa, Delića, još mladih igrača koji imaju napadačke sklonosti. Otvorit će se to kad tad, neće biti problema. Proradit će oni, bez brige. Nije Čop zaboravio zabijati, bio je prvi strijelac HNL-a, igrao za Vatrene, Delić je lani zabio 10 golova, imao 9 asistencija. Uz još jači trud i zalaganje sigurno će biti bolje. Kada se jednom otvori onda će početi padati golovi češće. U suparničkim mrežama naravno.

Kakva su bila očekivanja mlađeg od braće Matić prije dolaska u Šibenik?

- Očekivanja u Šibeniku? Pa, što se rezultata tiče sredina tablice. Kada sam vidio imena rekao sam odmah da je ekipa dobra, miks iskustva i mladosti. Po meni neće biti briga za ostanak. Čvrsti smo dosta, stabilni, nikome nije lako igrati protiv nas. Možda smo još malo zakočeni prema naprijed. Treba poboljšati rad i neće biti zime...

Kao braća Berezuckij

U debiju za Narančaste krenulo je kao u bajci, bratski debi, pobjeda, jedan brat strijelac, drugi asistent?

- Krenulo je Top, pobjeda protiv Lokomotive, to nas je diglo puno. Ja sam bio asistent, brat strijelac. Lokomotiva bi trebala biti primjer kako treba igrati u nastavku sezone.

Nakon tog vatrenog debija na Šubićevcu u klub su pohrlili brojni novinari, TV kuće. Svi su htjeli napraviti reportažu o novoj braći iz Šibenika, ne tako davno braća Jakoliš, sada braća Matić. Dobili su i prigodan naziv.

- Ha, ha. Pitao nas je novinar s kojom braćom bismo se usporedili, pa je bilo prijedloga tipa braća Kovač. I onda se netko sjetio braće Berezuckij iz moskovskog CSKA! To zvuči moćno, oni su iskonska braća ruske lige...

Ofenzivni skok

Kako gleda na pohvale sa svih strana na svoju igru u šibenskom dresu?

- Zadovoljan sam svojim učinkom, ali može bolje, trudim se svaki dan. Dobio sam priliku i iskoristio je na najbolji način. Trudim se, velika je želja da napredujem.

Matić je visok 195 centimetara, ali za svoju visinu prilično je okretan. Gdje vidi prostora za napredak, a što mu je forte?

- Forte mi je čitanje igre, pomaže u nekim situacijama. Moram poboljšati ofenzivni skok, kada dođem u napad na skok, prekid. Duel igra mi nije problem. Brzina? Nije loše, s obzirom na visinu nije loše, sredina. Može bolje. Nisam najbrži, ali ni najsporiji...

Kako je igrati s bratom u istom klubu. Prvi put su im se putovi spojili na Šubićevcu.

- Lijepo je, malo neobično, ali svakako lijepo iskustvo. Bernard je stariji pet godina, iskusniji. Pomažemo se, i ja kao mlađi znam mu dati neki savjet. Ja igram u obrani, on je ispred u vezi pa moramo biti na komunikaciji. Prvi put smo igrali na stoperu protiv Jadrana u Poreču, u Kupu. Malo neobično je bilo. Nije bilo bratskih svađa, korektno smo odradili utakmicu i prošli dalje u Kupu.

A kada će doći gol?

- Uh, nisam još dao gol u seniorskoj karijeri. Progoni me to, protiv Belupa sam bio blizu, već sam ga vidio u mreži, već razmišljao kako ću gol proslaviti. Ali Čović je obranio čudo. Ivušić mi je također obranio čudesno u Osijeku. Moram ga napokon zabiti da me to više ne progoni. Bilo kako, da me pogodi i slučajno, samo da ga zabijem...

Matići su sinjska čvrsta loza.

- Mater mi je iz Glavica, otac iz Čitluka sinjskog. Ja sam rođen u Sinju. Znam da je puno Sinjana igralo u Šibeniku, i da su ostavili dubok trag. Ja poznajem Baraća i Labrovića, s njim sam dobar. Šibenik je prava odskočna daska, zdrava sredina za sve.

Ima i nadimak...

- Zovu me Mata me, još iz vremena dok sam bio u Lokomotivi.

Gdje ga se može vidjeti po Šibeniku?

- Ne izlazim baš nešto puno, ali kada odem to je caffe bar Godimento, pa Fjaka, napravim đir po gradu, rivi.

Najteži igrač za čuvanje u HNL?

- Definitivno Livaja? Svih 90 minuta moraš biti koncentriran, inače odmah kazni opuštanje braniča. Sve iskoristi. Ne znam kako je igrati protiv Brune Petkovića, jer nisam igrao protiv Dinama. U Ukrajini je to bio Manor Solomon, Izraelac, koji je igrao u Šahtaru lijevo krilo, a sada je u Fulhamu. Igrali smo s njima 1:1 kući, De Zerbi im je bio trener, koji gaji napadački nogomet, stisnu te opasno.

Planovi za budućnost? Ima li kakav hobi?

- Imam ugovor sa Šibenikom do 2024. Nemam nekih posebnih hobija, planova. Volim zaigrati tenis, u Zagrebu sam često igrao padel, super sport. Život mi je nogomet, rad, trening, sportski život, ništa posebno, sve sam podredio nogometu.

Mislav je inače veliki fan jednog njemačkog kluba.

- Borussia Dortmund, od 2011. Kada su igrali finale LP, svidjela mi se ekipa, atmosfera na Westfalenu. U sobi imam na vratima postavu od sličica s Lewandowskim, Reusom, Blaszczykowskim...

A braniča Hummelsa gleda kao uzor.

- On mi je baš super. Ali i Thiago Silva, pa Sergio Ramos također. Od trenera to je Klopp! On daje posebnu energiju, njegov čuveni heavy metal nogomet, pa žuti zid navijača u Dortmundu. Uh, volio bih zaigrati tamo.

Stvarnost mu je Šibenik, HNL. A kako mu je živjeti u Krešimirovom gradu?

- Šibenik je stvarno lijep grad, nije ekstra velik, nije ni premalo, sve je pri ruci. Živim uz more na Brodarici.

I Sinj je blizu?

- Na korak sam od kuće, pola sata od Sinja, skoknem do obitelji, prijatelja...

S Funcutima ima dobar odnos?

- Bodre nas svaku utakmicu, i u gostima, na Šubićevcu, svaka im čast. Zadovoljan sam podrškom, moramo ih razveseliti s više pobjeda.

Nisam pogriješio što sam mlad otišao u Ukrajinu

Mislav je prije dolaska u Šibenik igrao u Ukrajini, u malom klubu Minaju. I tamo se odlično snašao. Sve do ovog nesretnog rata, agresije...

- Proveo sam sezonu i po u Minaju. Prva sezona mi je bila stvarno odlična, sve utakmice sam odigrao. Samo jednu nisam zbog kartona. Liga je zahtjevna, fizički zahtjevnija od HNL-a, ali u nas se ljepše igra, tehnički dotjeranije. Doduše, ima u Ukrajini dobrih ekipa, štoviše odličnih poput Šahtara, Dynamo Kijeva, pa i Dnjipra koji je vodio Igor Jovićević. Infrastruktura im je odlična, novi, kvalitetni stadioni, Šahtar redoviti sudionik Lige prvaka...

Mislav je bio u malom klubu, novom prvoligašu koji se borio sa skupim, bogatijim klubovima.

- Klub se nalazi u gradu Užgorod, svega nekih pola sata od ukrajinsko-mađarske granice. Meni je tamo bilo lijepo.

Zanimljiva je i priča MM uoči ruske agresije na Ukrajinu, samo dan prije početka prvenstva.

- Mi smo bili u Turskoj na zimskim pripremama, i vratili smo se samo jedan dan prije agresije, 23. veljače, a 24. ujutro je bio zakazan trening. Mi se ujutro budimo i onda čujemo na TV da padaju bombe po Ukrajini, Kijevu. To je bio šok za sve nas. Počelo se odmah govoriti o prekidu prvenstva, prvo na mjesec dana, pa bi se potom vidjela situacija. Mi smo se spakirali i pravac Hrvatska. Nitko nije znao što će se dogoditi. Kasnije smo vidjeli razmjere cijele te situacije.

Čuje li se s bivšim igračima iz Minaja?

- Čujem se s jednim Ukrajincem, tamo u Užgorodu nije bilo razaranja, jedna od rijetkih regija gdje je bilo mirno. Igrao sam u istom klubu i s Petrusenkom iz Istre. Sada smo se vidjeli i pričali u Puli.

Mislav se zaputio u Ukrajinu kao jako mlad momak, s 20 godina, u gotovo avanturu života?

- Istina, nije mi bilo lako, kao mlad momak, igrač bez nekog iskustva. Iskreno, razmišljao sam malo ali na kraju je sve ispalo super. Bio je to izazov, velika, strana zemlja, novi jezik, ljudi. Nisam pogriješio. Privikao se na samački život, naučio pričati ruski jezik jer većina Ukrajinaca priča ruski. Još ga moram malo usavršiti.

A da počne učiti engleski, talijanski, za lige Petice, zlu ne trebalo...

-Ha, ha, može, može. Mogao bih početi učiti...