Iza nas je drugoligaška sezona koja će se dugo pamtiti. Mnogi su je krstili epskom. Obilježila ju je ‘luda‘ utrka između Šibenika i Zrinskog za titulu prvaka i prvoligašku promociju. Na koncu, Narančasti su prvi prošli kroz cilj. Većina komentatora složila se- zasluženo.
Jer, momčad trenera Marija Carevića igrala je daleko najljepši nogomet. U konačnici, Šibenik je zabio najviše golova i primio jednako kao i glavni konkurent. Dakle, nije samo stvar dojma o najljepšem nogometu, već i brojke sugeriraju kako je Šibenik igrao i najučinkovitiji nogomet.
U ovom tekstu izdvojit ćemo nekoliko ključnih trenutaka sezone koja je iznjedrila titulu prvaka na Šubićevcu:
1. Dovođenje Carevića
Jedan od njih je svakako angažman Marija Carevića za trenera Narančastih. Njegov ovosezonski boravak na Šubićevcu mogao bi se opisati onom ‘od trnja do zvijezda‘. Trnovito je započeo Carevićev put u Šibeniku. Na prvoj prozivci imao je svega devet igrača. Trebalo je sa sportskim direktorom Kulušićem i vlasnicima kluba zasukati rukave i ući u rudnik te stvoriti potpuno novu momčad nakon prošlosezonskog egzodusa poslije neslavnog ispadanja iz lige.
Imao je Carević i još jedan problem, koji je bio sasvim nepotreban. Kao pravog hajdukivca u Šibeniku su ga dočekali s podozrenjem. Međutim, Carević je svojim radom i ponašanjem vrlo brzo stekao naklonost šibenskog navijačkog puka. Jednostavno, Car se vrlo brzo saživio s gradom...
Ipak, puno važnije je ono što je radio na terenu sa svojim stožerom. Nakon ‘štekanja‘ u prvom dijelu sezone i nekoliko utakmica u kojima su nezrelo gubili bodove, Carevićev stroj profunkcionirao je u završnici sezone- baš kada je najviše trebalo.
Na kraju,Carević je podigao pobjednički pehar na slavlju na Poljani. Na istom mjestu predsjednik Karajica ga je već imenovao novim- starim trenerom. Ali, čini se kako ta stvar još nije gotova...
2. Serija od 14 pobjeda
U 19. kolu, 24. veljače Šibenik je remizirao (0:0) s Dugopoljem u gostima. Bila je to još jedna u nizu utakmicau kojima su Narančasti dominirali, ali nisu uspjeli stići do punog plijena. S druge strane, Zrinski je pragmatično kako je to radio u većem dijelu sezone s (1:0) pobijedio Sesvete. Pobjegli su Slavonci tada na sedam bodova razlike Šibeniku.
Nisu bili rijetki oni koji su rezonirali kako to nije ta sezona u kojoj će se Šibenik vratitiu prvu ligu. Na sreću, nevjerni Tome nisu bili igrači, stručni stožer i uprava kluba.
Shvatili su da im je svaka sljedeća finale i napravili nevjerojatan niz od 14 pobjeda za redom. Uz pokoji kiks Zrinskog, ta serija je omogućila Narančastima da iraju majstoricu u zadnjem kolu u Gradskog vrtu. Zadnji finale odigrali su šampionskih i ponijeli titulu.
3. Majstorica u Osijeku
Epska sezona završila je epskim finalom. Velika borba Šibenika i Zrinskog okončana je međusobnim dvobojem u posljednjem kolu. Zrinskom je bio dovoljan bod za titulu, Narančastima je igrala samo pobjeda za naslov:
- Drago mi je da je tako. Mi smo momčad koja ne zna igrati na ‘nulu‘- najavljivao je Carević majstoricu.
I doista, u Gradskom vrtu Šibenik se od početka ostavio napadački. Šampionski gard donio je Narančastima pogotke Majića i Božića te pobjedu i veliko slavlje za više od 1000 navijača koji su pohodili Osijek.
Što kriti, da je uoči te utakmice važnu pobjedu izvojevalo i čelništvo kluba kada se izborilo da sudi prvoligaški sudac Fran Jović i da specijalno za tu utakmicu bude uveden VAR sustav.
U konačnici, donijelo je to pošteno suđenje, kakvo nije bilovećim dijelom sezone u kojoj je Zrinski imao silne pogurance. Dovoljno je izdvojiti utakmice s Jarunomi Vukovarom u kojima je Zrinski zabijao iz ‘debelog‘ zaleđa i nepostojećeg kaznenog udarca. Da je u tim dvobojima Zrinski kiksao, Šibenik bi slavio titulu i prije zadnjeg kola.
4. Najava gradnje novog stadiona
Ovaj moment nema toliko izravne veze sa zbivanjima na terenu i minulom sezonom. Ali, najava gradnje novog, modernog, stadiona na Šubićevcu s 8000 natkrivenih mjesta dala je do znanja cjelokupnoj hrvatskoj nogometnoj javnosti da u Šibeniku misle ozbiljno.
Kako je i sam vlasnik kluba Željko Karajica istaknuo da oni nisu došli u Šibenik da tu budu mjesec ili dva, već da stvaraju nešto dugoročno.
Pogođen je bio i termin javnog predstavljanja projekta. Ideja je obznanjena samo pet dana prije odlučujuće utakmice u Osijeku. Bio je to još jedan jasan signal ljudima u HNS-u kakve su namjere Šubićevca.
Sada kada je Šibenik ponovno u prvoj ligi, nedvojbeno će biti lakše lobirati za novac za taj velebni projekt. Da je Šibenik ostao u drugoj ligi...Uf, teško je i zamisliti takav scenarij. I ovako- 50 milijuna eura na koliko se procjenjuje investicija neće biti lako namaknuti. Ali, brzo će proći i pet godina za koliko je planiran završetak izgradnje.
U svakom slučaju, na Šubićevcu se ipak kreće... Manje-više, u dobro smjeru.