Jedanaest bodova iz sedam utakmica ili tri pobjede (Gorica, Slaven Belupo, Dinamo), te po dva remija (Istra, Osijek) i poraza (Lokomotiva, Varaždin). To je dosadašnji učinak drugog "mandata" trenera Damira Čanadija na Šubićevcu, bolje rečeno povratka iskusnog austrijskog stručnjaka hrvatskih korijena na šibensku adresu. Bodovni ritam za plasman među četiri najbolje prvoligaške momčadi. Kao "kontra" činjenici da "narančasti" još uvijek brinu oko ostanka u ligi.
Što kriti da mnogi od nas nismo Čanadiju do kraja vjerovali, kad je minulog ljeta zborio: Ja sam dobro proučio prošlu sezonu, te utvrdio kako je neprihvatljivo da jedna momčad kao što je Šibenik prima više od dva gola po utakmici. Zato sam se u prvoj fazi odlučio na utvrđivanje obrambenih linija s vjerom da ću polako unaprjeđivati i igru u napadu.
Otkaz bez presedana
Umjesto potpore za takvo logično promišljanje Čanadi je dobio otkaz bez presedana. I dalje je redovito primao svoju plaću iz blagajne HNK Šibenik, ali nije morao dolaziti na treninge!
Što je bilo presudno u odluci da se herr Čanadi vrati na Šubićevac!?
– Pristao sam na razgovor s novim vlasnikom Željkom Karajicom, te utvrdio kako je riječ o čovjeku koji izuzetno dobro poznaje sportske prilike ili, ako hoćete, neprilike u Hrvatskoj i Europi – otkrio nam je svoje karte Čanadi.
Ne, ne smijemo sve zasluge za vrlo dobar učinak "narančastih" u zadnjim kolima pripisati isključivo prvom treneru. Novi je vlasnik posegao za igračima ili, kako je kazao već na prvoj presici, "odriješio kesu", shvaćajući da put do nove, kvalitetnije i suvremenije igre Šibenika vodi i preko novih nogometnih snaga.
Na Šubićevcu su gotovo "preko noći" osvanuli Kvržić, Čanađija, Đira, Đorić, Radonjić i Hiroš, uz napomenu da su već ranije pristigli iskusni Knežević, te (posuđeni) mladci Soldo i Krolo.
– Moram iskreno priznati da mi je sve lakše po povratku na Šubićevac. Ne samo zbog tih pojačanja, već i saznanja da radim bez ikakvih vanjskih i unutarnjih pritisaka. Ne bih u tom smislu posegao za detaljima ili (ne)primjerima, ali valjda je svakome šibenskom prijatelju nogometa, ne samo vama, koji desetljećima živite s klubom, jasno o čemu se radi. Na to se ne treba više osvrtati – indikativno se i (polu)službeno otvorio aktualni trener nogometaša Šibenika.
Čanadi ne krije da mu je osvježeni, pa što kriti i kvalitetniji igrački kadar, omogućio da polako, ali sigurno promovira suvremeniji nogomet, što ga je obećao već pri svom prvom dolasku na Šubićevac. Da je pomalo posprdnu tezu većine medijskih napisa o Šibenčanima kao "kraljevima remija" i "bunkerašima" preobrazio u nemalu suprotnost.
Neviđena agresija na sredini travnjaka i brza tranzicija, postali su zaštitni znaci igre "narančastih". Igre, u kojoj je isplivao Ivan Dolček, toliko zapažen u prodorima i pogocima da je dobio i poziv za mladu, Bišćanovu selekciju.
Radonjić se traži
– Imao sam otvoren razgovor s tim zaista nadarenim nogometašem, u kojemu sam ga praktički molio da se okani nekih loših navika. Ne samo u igri na travnjaku. Bolje rečeno, kazao sam mu da, ako želi postati "pravi" nogometaš, onda nema drugog puta od redovitog vježbanja i taktičke discipline – kazao nam je Čanadi.
Što kriti da svi pristigli nogometaši nisu na Šubićevcu (dosad) opravdali epitet pojačanja!? Očito je da, primjerice, iskusni Dejan Radonjić, za kojega se vjerovalo da će riješiti sve napadačke probleme Šibenčana u suparničkom kaznenom prostoru, još uvijek nije našao sebe u Čanadijevoj jasnoj koncepciji, koja od napadača traži puno trke i brzo rješavanje lopte.
No, poslije utakmice u Osijeku trener Šibenika nije htio pričati o takvim i sličnim problemima. Kao da je htio potencirati tezu kako je aktualni roster Šibenika (op.p. u srce Slavonije nije putovalo čak šest igrača) i kvalitetniji nego što se misli.
– Nije bilo tako jednostavno, kad sam shvatio da se Stefan Perić, koji je igrao dobro u zadnje vrijeme, ozlijedio u zaigravanju. Međutim, moram priznati da je njegova zamjena Kolumbijac Mesa odigrao gotovo besprijekorno, bez greške – priznaje Damir Čanadi.
Osječki sportski izvjestitelji bili su vjerojatno iznenađeni ležernošću Čanadijeva odgovora, kad su posegnuli za ne baš realnom tezom "da su narančasti otezali, od prvih minuta utakmice zadržavali igru kako bi na kraju sačuvali neodlučeni ishod".
– Pa, u Osijeku su igrali trećeplasirana momčad, koja se nada plasmanu u Europi, i devetoplasirani klub u prvoligaškoj utrci, koji se bori za "goli" opstanak. Što ste očekivali, da ćemo kod rezultata koji nam itekako odgovara srljati grlom u jagode!? Uostalom, ako želite biti realni, priznat ćete kako smo mi, Šibenčani, stvorili više opasnijih, zrelih prigoda – reagirao je Čanadi na sitnu provokaciju osječkih novinara.
Ništa bez Mese
Izuzetno drago nam je Čanadijevo priznanje "da je Mesa odigrao gotovo besprijekorno". Iskreno rečeno, nezamisliv nam je početni sastav bez nogometnog znalca kao što je relativno mladi, a već prokušani Kolumbijac. Baš kao što smo sve uvjereniji kako je mjestu u početnom sastavu sve bliži mlađahni Marko Soldo.
Njegov prodor pri kraju osječke utakmice, kojim se Šibenik s malo sreće mogao vratiti iz Slavonije i s tri boda, ponovno je aktualizirao priču o Soldinom talentu, započetu na ne tako davnoj utakmici Hajduk – Šibenik (2:1), kad je zbog ozljede morao napustiti splitski travnjak.
Da za propuštenom Soldinom prilikom žali i trener Čanadi jasno govori njegova izjava o utakmici u Osijeku: Mi nismo došli igrati na 0:0, već pobijediti. No, koji trener ne bi bio zadovoljan, kad bi u dvije utakmice s Dinamom i Osijekom osvojio četiri boda!?
Zbog Solde (i ne samo Solde!) kraj teksta, što je kombinacija glasnih razmišljanja Damira Čanadija i opservacija autora ovih redaka, rado prepuštamo vlasniku kluba Željku Karajici.
– Tko sretniji od mene da dva-tri kola prije kraja osiguramo opstanak, te u prvoligaškim utakmicama provjerimo nekolicinu zaista nadarenih mladića – kazao nam je Karajica.