Ni tri “trice” u tri utakmice – poslije tri startne utakmice Šibenik ima gol-razliku od 9:2 – nisu utišale stare šibenske nogometne skeptike, koji prije iduće domaće utakmice upozoravaju na neugodnu statistiku u stilu: “Nikad ‘narančasti’ u svojoj ligaškoj povijesti nisu dobili dvije utakmice zaredom na svojem travnjaku.”
Autor ovih redaka utvara si da ga još uvijek dobro služi memorija kad je Šubićevac u pitanju, te ne kanimo “kontrirati” u slučaju (bliske) prošlosti, ali radije bismo citirali Željka Dulibića, bivšeg predsjednika HNK-a Šibenik iz doba kad se sa Slavenom Bilićem, Nikicom Cukrovom, Deanom Računicom, Željkom Maretićem i ostalima jurišalo na Prvu ligu u bivšoj državi.
Isprašili Hajdukov Solin
– Pa nije vrag da će nam pobjednički niz zaustaviti Zrinski iz malog Jurjevca!? Malog slavonskog mjesta, gdje cijela općina nema ni tisuću žitelja. Pogotovo što mi naš trener Mario Carević ne odaje dojam stručnjaka koji bilo što prepušta slučaju. Da je, sudeći po uspješnom startu, ne samo inzistirao na silnoj motiviranosti svoje momčadi, nego i, očito, dobro proučio igre suparnika (Vukovar, Solin, Bijelo Brdo) – pita se i istodobno komentira odnedavni umirovljenik Dulibić, kojega rado spominjemo ne samo kao nogometnog djelatnika, nego i posebno zaslužnog za uređenje prekrasne gradske lučice u Mandalini.
Nije nam na kraj pameti podcijeniti neugodnu statistiku na koju upozoravaju šibenski sportski skeptici, a još manje ambicioznu slavonsku momčad (minulog su vikenda s 3:0 “isprašili” Solin, pojačan s bezbroj Hajdukovih talenata), no držimo kako sudbina Šibenika u idućoj, a i u daljnjim utakmicama ovisi isključivo o tome može li trener Mario Carević i dalje čvrsto držati uzde u svojim rukama. Preciznije, prisiliti svoju mladu i (po dosadašnjim adresama) šaroliku momčad da i dalje igra agresivni i suvremeni nogomet. Svaki šibenski start prema suparničkom igraču ne miriše na grubost, nego na motivaciju i tjelesnu spremnost. Na odgovornu igru, koja je u prve dvije domaće utakmice ostavila suparnike bez slasti pogotka.
Tezu o suvremenom nogometu obrazlažemo još više vidljivom šibenskom željom da se juriša prema suparničkim vratima i kad pobjeda nimalo ne dolazi u pitanje. Da nema “taktičkog zatvaranja” kod povoljnog rezultata.
U sudaru s Bijelim Brdom najviše su zrelih prilika “narančasti” imali u zadnjih desetak minuta pri vodstvu od 3:0. I ne samo s tim. Ne pamtimo kad je Šibenik, neovisno o rangu natjecanja, igrao s toliko okomitih pasova, a u nastavku, kad je priliku dobio španjolski senjor Iker Pozo, i s toliko uspješnih bočnih prodora, posebice po desnoj strani. Tamo gdje je ordinirao “prisilni” bočni, po vokaciji napadač, 24-godišnji Zadranin Toni Kolega, koji je svoje driblinge i juriše po desnom boku začinio sjajnim povratnim loptama, bez kojih nema suvremenog nogometa. Suprotno nekontroliranim centaršutevima, koji su najčešće alibi-potezi. Ako bismo posegnuli za igrom riječi, Kolega je igrao i djelovao sasvim kolegijalno.
Sačuvan Laća
Osim s tri gola i s tri nova boda, trener Carević uspio je u još dva važna nauma. Sačuvao je nedovoljno spremnog i ozljedom načetog Ivana Laću, te je istodobno u završnici susreta pogodio želje najvećeg dijela gledališta službenom promocijom mladog 17-godišnjeg Lovre Kulušića. Očigledno nadarenog i, po svim informacijama, vrijednog i upornog nogometaša. Jednako na treninzima i na utakmicama. Što kriti kako bismo voljeli da njegov pristup slijede i ostali šibenski mladci, posebice Diego Sekulić!?
– Drago mi je da ste uočili lijepi broj povratnih lopti u drugom poluvremenu. Pa to smo vježbali preko tjedna. Tako su Pozo i Torres zabili svoje golove. Jednako mi je drago da je debitirao mladi Lovre Kulušić. On, međutim, ima samo 17 godina, pa s njim valja postupno, oprezno.
Vrlo je važno da nismo primili gol, da nam u završnici utakmice nije pala koncentracija. A nemojte misliti da je lako igrati protiv iskusnih momčadi kao što je Bijelo Brdo. Pokušali su, ali nisu uspjeli ubiti nam igru s kratkim pasovima. Da ne bih samo dijelio komplimente, moram priznati da sam očekivao našu veću dominaciju u prvom poluvremenu. Neovisno o tome što smo i u tom razdoblju imali tri sjajne, gotovo stopostotne prilike. To nam sugerira da moramo raditi i igrati još predanije. Kad imaš mladu momčad, s osam igrača mlađih od 20 godina, možeš očekivati i kikseve, ali ih motivacijom i taktičkom disciplinom valja svesti na najmanju moguću mjeru – rekao nam je trener Šibenika Mario Carević.
Idući je suparnik Šibenika Zrinski iz Jurjevca Punitovačkog, malog slavonskog mjesta u kojemu dominira slovačka manjina te velika hrastova šuma, zbog koje selo ima i kolokvijalno ime Cerovac. Zrinski je i prvi šibenski susjed na ligaškoj ljestvici. I Slavonci su slavili u prva tri kola s ukupnom gol-razlikom od 7:1. Podatak je to koji ne tjera na podcjenjivanje.
Ako bismo tražili usporedbu s klubovima na europskoj nogometnoj karti, onda Jurjevac Punitovački podsjeća na priču o Hoffenheimu, njemačkom selu s nešto više od tri tisuće žitelja koje je u Domovinskom ratu slalo pomoć Šibeniku, a koje je prvoligaško trajanje održalo zahvaljujući čvrstoj (financijskoj) suradnji s obližnjim, deset puta većim Sinsheimom.
Potpora grada
– Zrinski je, prema mojim saznanjima, čvrsta, fanatična momčad. Vrlo su agresivni ili dobri u pritisku na loptu. Imaju i kvalitetnu obranu. Uostalom, nemaju slučajno devet bodova, dobili su, među inim, i Vukovar u gostima. Bit će nam lakše ako naša publika bude kao i na prve dvije utakmice. Završna scena na utakmici s Bijelim Brdom izazvala je kod naših igrača silne emocije. Ni ja nisam bio indiferentan prema tom “dodatku utakmice”. Sve je lakše kad znaš da su grad i navijači uz klub – još jednom se oglasio Carević.
Nemamo nikakvog pametnog razloga da mu ne vjerujemo kad govori o kvaliteti idućeg suparnika, ali jednako tako vjerujemo da će šibenska publika, posebice Funcuti, ponijeti “narančaste” do još jednog, četvrtog uzastopnog uspjeha.
Spomenuta završna scena utakmice Šibenik – Bijelo Brdo, kad šibenski prijatelji nogometa pjesmom, pljeskom i skandiranjem pozdravljaju domaću momčad, izazivala je nemale emocije kod svih kojima je na srcu parola “Moj grad – moj klub”.
Čudi li vas, stoga, da je sve više onih koji bi rado uplatili pretplatu za sve ovosezonske utakmice “narančastih”!?