Provukao se Dinamo kroz iglene ušice na kišnom Šubićevcu. Uz veliki poljubac sreće. To bi ukratko bio sukus 90 – minutnog ljutog boja nedjeljnog susreta.
Istina, Zagrepčani mogu žaliti za nekim šansama iz prvih 45 minuta kada su bili bolja momčad, ali na kraju su do tri boda došli autogolom šibenskog stopera Stefana Perića. Ne treba sada sve svaliti na leđa nes(p)sretnog stopera Narančastih, jer to je stvarno bila nesreća, a i Mina je prethodno promašio loptu nakon ubačaja Mišića.
Prvak je jednostavno bio spretniji i sretniji u nastavku, i bodovi su odlepršali za Maksimir. Šibenčane su opet pohvalili za izvedbu, ali u tom smislu zabilježili smo i sljedeće razmišljanje strijelca jedinog gola za Šibenik.
-Radije bih da smo dobili bod, a ne da je dojam dobar, a bodova nema, ali što je tu je. Mislim da smo pokazali da na Šubićevcu nitko neće doći lagano do bodova. Dinamo se dosta pomučio, imao je i sreće. Mi smo radili sve ono što je trener Rosas zahtijevao od nas, bili smo kompaktni, agresivni, čvrsti. Imali smo kontrolu, drugo poluvrijeme pogotovo. Došli smo na 1:1 i onda primimo taj neki odbijanac i na kraju izgubimo 2:1. Jednostavno, nesreća. Mislim da su svi igrači dali 150% i mislim da možemo biti ponosni na prikazano – izrekao je nakon meča Marin Jakoliš, najbolji strijelac Šibenika ove sezone.
Opet je majstorski reagirao, iskoristio kiks Ristovskog i zabio lijep gol. Istina, nije Šibenik svoju inicijativu u nastavku uspio naplatiti s još nekim zrelim šansama, ali pokazali su barem da nitko šetnjom ili indolencijom ne može uzeti bodove na Šubićevcu.
Osim bodova, Šibenik je ostao i bez dva važna prvotimca za iduće gostovanje kod Lokomotive. Treću javnu opomenu dobili su Batarelo i Marin, ali dugo su neki šibenski igrači već na rubu dobivanja trećeg kartona, pa se i to jednom morali desiti.
Utakmicom protiv Dinama Šibenik je zaključio svoje domaće utakmice za ovu kalendarsku godinu. Sada mu slijede čak tri gostovanja u nizu, nakon Lokosa, idu u goste Osijeku i Gorici, a prvi sljedeći dvoboj na svom stadionu igrat će tek krajem siječnja 2022. kada na Šubićevac dolazi Hajduk.
Kasne plaće, novca nema, Kolumbijci se ne uzbuđuju
Već neko vrijeme iz nekih izvora dopiru informacije o tome kako financijska slika u šibenskom prvoligašu nije dobra. Činjenica je da je igračima kasni jedna plaća, uskoro bi mogla i druga, treneru Rosasu nisu isplaćene 2,5 plaće, a ima nepodmirenih obveza i prema dobavljačima, klubovima koji preko FIFA-e traže naknade za razvoj.
Tu je i određeni dug prema izvođačima radova na hibridnom travnjaku. Čelnici kluba iz Kolumbije su proteklih dana održali sastanak s igračima i zaposlenicima obećavši pritom da će ovaj tjedan biti isplaćen dio, ili veći dio njihovih potraživanja.
Igrači su za sada iskazali prilično strpljenja, lojalnosti prema situaciji ali dokada će tako biti upitno je. U eteru čak egzistira i mogućnost da zbog duga igrači preskoče jedan trening kao upozorenje. Takav scenarij je nekoć na Šubićevcu bio normalna stvar, ali sada u 2021.godini, kada klub u 1.HNL ima nove vlasnike, to se doima u najmanju ruku nesvakidašnja informacija.
Na sve to skupa se nadovezuju i neke priče oko smjene trenera Rosasa, pa stanje u klubu u najmanju ruku izgleda neizvjesno, da ne kažemo neku drugu riječ.
Stanje je nekako na klackalici, može otići na ovu, ili na drugu stranu, od scenarija da se dokapitalizacijom ili čak promjenom vlasničke strukture ova situacija posve prevlada i krene u znatno bolje smjeru, ali i do one druge koju nitko u klubu ne želi akceptirati, koja može dovesti do blokade i drugih pratećih problema.
Čini se da se kolumbijski vlasnici odveć ne uzbuđuju time, najavljuju neslužbeno čak neka ulaganja u infrastrukturu, pregovore oko pojačanja ali i prodaju igrača. Tu su i još uvijek nerealizirani razgovori oko ulaska britanskog kapitala u klub što je stvarno aktivno no bez konačnog dogovora još. Ali, vrijeme curi, strpljenje takoðer, a momčad na terenu izgara kao da se bori za prvaka. Samo dokad?