Katkad i dogodi se čudo kao minulog vikenda! Nitko od pet šibenskih prvoligaša nije poražen. Pobjedama su okončali važne susrete malonogometaši Crnice, košarkaši Šibenke i šibenske košarkašice, dok su vaterpolisti Solarisa (11:11 s riječkim Primorjem) i nogometaši Šibenika (0:0 s pulskom Istrom) remijima načinili ozbiljne korake u vaterpolskom Kupu Hrvatske, odnosno u nesmiljenoj nogometnoj prvoligaškoj utrci.
No, postoji jedna bitna, temeljna razlika u dojmovima, što su ga šibenski prvoligaši ostavili u svojim važnim bitkama. Nadamo se da se ostali neće naljutiti, ako prednost u pozitivnom smislu i toliko važnom osjećaju perspektivnosti damo vaterpolistima Solarisa i košarkašima Šibenke. Prvenstveno, zbog nemalog broja fajterskih raspoloženih mladih igrača u zimskom bazenu u Crnici, te na itekako užarenom parketu Baldekina.
Kad se, primjerice, činilo da su vaterpolisti Solarisa, poslije nekažnjene i neugodne ozljede njihova najboljeg igrača Jerka Penave, praktički bez izgleda da preokrenu rezultat protiv Riječana, koji “pucaju” od iskustva (bivši hrvatski reprezentativac Petar Muslim, crnogorski Hrvat Darko Brguljan), proradio je dišpet te neviđena agresivnost i borbenost silno pomlađene šibenske momčadi. Sastava, kojemu je nadareni stručnjak Jure Marelja, nema sumnje, usadio toliko potrebni kolektivni duh, pa je sve skupa rezultiralo nemalim uspjehom ili plasmanom u završnicu Kupa Hrvatske.
U tom smislu vrlo slična je bila i košarkaška utakmica Šibenka – Zabok. Od prve minute gosti su opasno prijetili, a sve se činilo još opasnijim za domaćina, kad je na klupu do kraja utakmice “prisilno” morao ozlijeđeni Bruno Rebić. No, baš kao i Solarisova vaterpolska mladost, tako su i mladi šibenski košarkaši u odlučnim trenucima utakmice pokazali odlike pravih fajtera, kojima ni u primozgu nije izbjegavanje izravnih, pa i žestokih duela sa suparničkim igračima, a kamoli poraz na domaćem parketu.
Kad se, primjerice, lomila odluka o konačnom pobjedniku najednom se tricama i skokovima “prikazao” tinejdžer Luka Skorić. Osim iskusnog Jambrovića, slijedili su ga jednako mladi Antonio Klarin, Juraj Pleadin, Roko Antić…
Zašto toliko potenciramo hrabri, fajterski pristup mladih šibenskih košarkaša i vaterpola!? To će pitanje jamačno bolje razumjeti šibenski prijatelji sporta, koji su osim dvaju žestokih nadmetanja Solaris – Primorje i Šibenka – Zabok, putem televizijskih ekrana svjedočili o (još jednom) prvoligaškom remiju Šibeniku ili svojevrsnoj nogometnoj kamilici na pulskom travnjaku.
- Najvažnije je da nismo izgubili – oglasio se po tko zna koji put 94-godišnji dr Tomislav Vrčić, čije srce žestoko kuca za Narančaste još od pedesetih godina minulog stoljeća. Nemamo namjeru u smislu konačnog ishoda “kontrirati” simpatičnom šjor Tomi, ali… Nije problem samo u tome što su nogometaši Šibenika završili važnu utakmicu bez udarca u okvir vrata. Gotovo je poraznije saznanje da nadareni Ivica Vidović i Niko Rak u svojem pristupu igri nemaju ni natruha one žestine ili fajterstva, kakvim su se doimali šibenski vaterpolisti u Crnici i košarkaši na Baldekinu. Obojica se itekako varaju da će svoj talent oploditi visokim dometima, ako ne poboljšaju duel-igru, čega na pulskom travnjaku kod jednog i drugog nije bilo ni u tragovima.
Konačno, ako Niko i Ivica sanjaju europske domete, o čemu ih uvjerava njihov menadžer, onda neka se ugledaju na “vječnog” Luku Modrića. Što bi Lukiti, kako mu tepaju Španjolci, značio sav talent, driblinzi i pasovi da nema toliko potrebnu upornost i žilavost u sudarima na sredini travnjaka!? Osobina, bez koje se ne može participirati u suvremenom nogometu.