Sjajan start nogometaša Šibenika, te posebice vrijedna pobjeda u Dugopolju, vratili su dio lijepih sjećanja na minule godine na Šubićevcu, pa i na sjajnu jesen kad je kao drugoligaškog lidera Šibenčane vodio Sinjanin Mirko Labrović. Trener podrijetlom iz Glavica, uz koje su vezani i korijeni aktualnog hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića.
– Otkud vi? Ja sam već pomislio da su me Šibenčani zaboravili. A ja ću, dok sam živ, kao Dalmatinac i Hrvat, nositi Šubićevac u svom srcu – iznenadio se i otvorio “na prvu loptu” bivši trener Šibenika Mirko Labrović.
– Sjećamo se vaše rečenice prilikom inauguracije za trenera Šibenika, kad ste kazali kako ćete u Šibeniku u dvije godine maturirati, pa potom i diplomirati kao nogometni trener…
– Znam da su me na toj presici neki od šibenskih sportskih izvjestitelja gledali s čuđenjem. Ćutio sam u njihovim pogledima “Otkud ovaj na klupi Šibenika?” i “Što on to zapravo obećava?”.
A ja sam bio pakleno siguran da ću u dvije sezone “narančaste” uvesti iz Treće u Drugu, a potom i u Prvu ligu. Nažalost, u toj sam misiji spriječen na grub način od ljudi koji su jednako naštetili meni i Šubićevcu.
Nepravde sa Solinom
– Niste, ruku na srce, imali puno sreće u klubovima koje ste vodili poslije Šibenika…
– Nije riječ samo o sreći ili nesreći. Pobjeđivao sam ja i momčadi koje su vodili danas popularni treneri kao što su Sergej Jakirović ili Igor Bišćan. Međutim, svaki put kad je momčad koju sam vodio, poput Solina, bila na pragu Prve lige, uvijek se našao netko da nam zapne nogu. Sjećate li se, primjerice, sudačkih nepravdi koje smo Solinjani i ja doživjeli u “majstorici” s Goricom!?
– Na početku nove drugoligaške utrke Solinjani nisu ni blizu tako uspješni. Kako to tumačite?
– Pa, drugoligaška je konkurencija jača, neugodnija nego što bi se pomislilo u prvi mah. Ne možeš u nju sa sedam neiskusnih Hajdukovih juniora, pa ma kako bili nadareni. U toj posudbi igrača “bijeli” su bili nepravedni prema Šibeniku. Najbolje mlade igrače dali su Širokom Brijegu, Solinu i slovenskom Radomlju, a Šibeniku nikoga. Kao da su zaboravili da im je Šubićevac, poslije posudbi, samo u zadnje tri sezone u život vratio trojicu igrača koji su u Poljudu već praktički bili otpisani: Emira Sahitija, Marina Jakoliša i Ivana Dolčeka. Da se ne vraćam duboko u prošlost. Na Slavena Bilića, Šimu Luketina, Tomu Ercega…
– Vi ste u posljednjim sezonama vodili trećeligaške dalmatinske momčadi. Ima li tu “štofa” za Šibenik!? Ne govorim vam to slučajno. Neki su vas predlagali za skauta na Šubićevcu…
– Ima igrača, kako nema. No nije dobro kad Hajduk ili Dinamo, po mojem mišljenju prerano, uzimaju tinejdžere manjim klubovima. Dobar dio tih talenata izgubi se kad se kao dječaci ili momčići nađu u najboljim hrvatskim klubovima. A to nije dobro za hrvatski nogomet uopće. Prije pet godina prognozirao sam da će naš balun 2027. godine, zbog takvih i sličnih problema, upasti u nemalu krizu. Volio bih da sam pogriješio, a još više da se promijeni spomenuta praksa. Nadareni je igrač u juniorima velikog kluba jedan od petnaestorice, dok je u manjem mažen i pažen, s puno više šanse da se razvije. Bilo bi puno mudrije da Dinamo i Hajduk uzimaju, kad je već to neizbježno, mlade nadarene seniore iz tih klubova.
– Ako se vratimo Šubićevcu, ovosezonski start vašeg mlađeg kolege Marija Carevića silno podsjeća na vašu drugoligašku jesen kao šibenskoga kormilara…
– “Narančasti” su sjajno startali. Želim svaku sreću njemu i Šibeniku. I da iskopa još ponekog mladog igrača, kao što sam ja onda dao priliku Vukorepi, čiju je karijeru prekinula prometna nesreća, te mojem Sinjaninu Baraču, kojega je samo neki manji zdravstveni problem spriječio da ostvari veliku karijeru. Uostalom, dobio je svojedobno i malu priliku u A-reprezentaciji, tražio ga je Ajax…
Torcida bez riječi
– Voljeli bismo da se u našoj ćakuli otvorite do kraja. Muški i dalmatinski. Kao što ste to činili dok ste vodili Šibenik…
– Ne shvaćam dio Torcide koji vrijeđa Šibenik, te neizravno Dalmaciju. Ne prihvaćam istinu da Dalmacija ima samo jednog prvoligaša. Za to ima odgovornosti na svim razinama. Vi znate da se ja ne bojim otvorenih sukoba. U jednom sam trenutku skupini torcidaša kazao: “Što ste se okomili na Šibenik, kad u njemu igra više Dalmatinaca nego u Hajduku!?” Nisu mi znali suvislo odgovoriti na to pitanje.
– Na kraju razgovora vraćamo se samo vama i Šubićevcu. Pretpostavljam da je u vašoj duši to “vječna” tema!?
– Ta priča o otkazu, koji sam dobio nepravedno i neočekivano u trenutku kad je Šibenik bio prvi na ljestvici s četiri boda prednosti, proganja me godinama. I ne krijem da bih se jednog dana htio vratiti na Šubićevac. U nekoj funkciji koja je u skladu s mojim iskustvom, strukom i ljubavlju prema klubu i Krešimirovu gradu uopće – emotivno je završio Labrović.