Goran Tomić više nije trener Rijeke. Vijest nikako nije senzacionalna, jer se već tjednima vrtjela kao opcija koja se može dogoditi. Međutim, tek trebamo vidjeti je li odlazak s Rujevice znači i da će Tomić preuzeti Dinamo. Po dostupnim informacijama, a i po načinu na koji se Tomić oprostio s Rijekom, to se ipak neće dogoditi. Barem ne tako brzo, pišu Sportske novosti.
Tomić je - kako je sam rekao čelnicima Rijeke - iscrpljen. Na Rujevici je proveo 15 mjeseci, odnosno 63 utakmice. U njima je upisao 37 pobjeda, 9 remija i 17 poraza, uz 130:85 gol razliku. Prvu sezonu na klupi Rijeke okončao je na trećem mjestu, drugu na četvrtom. U drugoj je momčad doveo do finala Kupa, pobjeđujući najprije Dinamo u četvrtfinalu, pa Osijek u polufinalu. Zapeo je tek u finalu protiv Hajduka.
Baš u toj utakmici na Poljudu moglo se osjetiti da je Tomić na neki način - zasićen. Rijeka nije izgledala kao momčad koja je doista došla osvojiti Kup, te koja će "poginuti" da bi ostvarila cilj. Bila je nekako mlaka, daleko od izdanja s kojima je - samo u ovoj sezoni - dva puta projurila kroz Poljud.
Rijeka tjednima prije finala nije izgledala dobro, Još od 13. ožujka i onog neobjašnjivog poraza od Dragovoljca, kojeg s klupe predvodi Rijekin trener Tadić, a okosnicu momčadi čini devet Rijekinih juniora. Rijeka je s tim porazom praktički ispala iz utrke za naslov, te je sezonu završila sa šest poraza i samo četiri pobjede u posljednjih 11 utakmica. Što je bilo debelo ispod svega što je Rijeka igrala tijekom sezone.
Paralelno s porazima momčad se praktički na dnevnoj bazi suočavala s pričama o odlascima ključnog dvojca. I to nigdje drugdje nego u - Dinamo. Najprije je u eter izašla vijest da će prvi igrač i strijelac momčadi Josip Drmić od ljeta biti noi igrač aktualnog prvaka. I da ga Dinamo pretvara u najplaćenijeg igrača lige. Samo koji dan kasnije, Goran Tomić je u medijima osvanuo kao prvi kandidat za novog trenera Dinama. I do dana današnjeg Tomić te natpise nije potvrdio, ali nije ih ni - demantirao. Naravno da su takve vijesti morale ostaviti trag na atmosferu u svlačionici, a onda i ne Rijekine izvedbe na travnjaku.
Tomić je - podvučemo li crtu - u svojih točno 15 mjeseci boravka na Rujevici potvrdio da je odličan trener koji zna stvoriti i igru i rezultat. Rijeku prije sezone nitko nije vidio kao kandidata za naslov, a dobar dio sezone Rijeka je igrala najbolji nogomet u ligi, posebno napadački dopadljiv. Što znači da je Tomić izvukao iz mlade momčadi sve što je ona u sebi imala, a to je odlika pravih trenera. U Rijeci ćete o Tomiću kao treneru i čovjeku čuti samo sve najbolje, Tomić je veliki radnik te iznimno pošten čovjek. Često previše emotivan, a emocije znaju biti iscrpljujuće.
Damir Mišković je predsjednik kakvog svaki trener može samo poželjeti, jer je realan, jer na pravi dramu ni nakon serije poraza, a kamoli nakon ponekog kiksa, pa bi on i neobjašnjiv kao onaj poraz od Dragovoljca. U Miškoviću je Tomić uvijek imao snažnu potporu. S druge strane, Mišković je i predsjednik koji je čvrsto na zemlji i kojeg serija pobjeda neće baciti u euforiju te ga skrenuti s puta koji je zacrtao. Tomić se u zimskoj stanci nadao pojačanjima s kojima bi nastavio lov na naslov i trku s Dinamo, Hajdukom i Osijekom. To se nije dogodilo. I to se na Rujevici neće događati dok god će klub živjeti (samo) od izlaznih transfera.
Sve je to na kraju očito umorilo velikog emotivca Gorana Tomića. I zato ga ne vidimo u Maksimiru već sljedeći tjedan. Trenerski posao je uvijek stresan, stresan je i u Rijeci, ali u Dinamo je barem još pet puta stresniji. I tamo trener bez žestoke energije teško može proći. Tomiću pak želimo da se dobro odmori i da što je moguće prije napuni baterije, jer Hrvatska treba trenere njegove klase. Takvih nemamo baš puno...