- Ne smijemo dozvoliti da u društvu najboljih igraju klubovi koji nemaju svoje stadione i potrebnu infrastrukturu uopće – izjavio je nedavno za Hrvatski radio sportski direktor HNS-a, legendarni Hajdukov vratar Stipe Pletikosa.
Tom izjavom miljevački Splićanin i imotski zet samo je potvrdio opće mišljenje prijatelja hrvatskog nogometa, koji se groze nekih zalutalih klubova u Prvoj ligi. Danas i u bliskoj prošlosti. No, unatoč Stipinom i sličnim kategoričnim stavovima nastavljaju se "igre bez granica" u drugoligaškoj konkurenciji. Kako drugačije protumačiti da je Krešimir Sunara, trener Dubrave, smijenjen nakon što je u gostima pobijedio lidera Zrinskog!? Kao da bi Dinamo dao otkaz svom treneru poslije pobjede nad Betisom!
Sunara je, kažu, silno motivirao svoju momčad za pobjedu u Osijeku. Bivši junior Hajduka i trener Šibenika, koji je porijeklom iz male Nevest Cere (op.p. riječ je o mjestu na pruzi Perković – Drniš), natjerao je svoje nogometaše na mušku i ambicioznu igru, a to se, sudeći po kasnijim zbivanjima, nije svidjelo nekome iz vodstva Dubrave! Kako drugačije protumačiti svađe, koje su nastale odmah poslije utakmice, zamijenivši očekivano slavlje gostiju!? Vodstva, trenera i nogometaša, svejedno.
Sunara se o svemu izjadao svom prijatelju Marinu Mikšiću, nogometnom zanesenjaku iz Vodica, gdje bivši trener Dubrave boravi najveći dio ljeta. Riječ je o privatnom razgovoru, koji nemamo pravo službeno prenositi. Međutim, nije teško pretpostaviti o čemu se radi. Bolje rečeno, o nastavku priče koja već mjesecima traje u hrvatskim nogometnim (i ne samo nogometnim!) kuloarima, a koja počiva na infišaciji vlasnika Osječke pivovare Ivana Komaka. Gospodarstvenika i sportskog zanesenjaka, koji je u svom nesvakidašnjem istupu ne tako davno izjavio "kako će Zrinski dospjeti ne samo u društvo najboljih, već i do europskih natjecanja". Sve je dodatno politički obojio tvrdnjom "kako će on uskoro birati gradonačelnika Osijeka i premijera hrvatske vlade"! Dobar dio medija je te izjave pomalo posprdno prenio kao još jednu Komakovu "političko – sportsku akrobaciju", ali vodstvu, treneru, nogometašima i navijačima Šibenike nije ni do sprdnje, ni do "akrobacije", a kamoli zajebancije.
Previše su Željko Karajica, Denis Brašić i ostali uložili u sportske objekte i momčad da bi mirno promatrali (i slušali) stvari koje su daleko od sportske etike. O tome koliko je u zadnjih 12 mjeseci uloženo u više od 90 godina stari šibenski klub možete se, uostalom, lako uvjeriti, ako svratite do klupskog doma, koji s novim restoranom i sjajno uređenim prostorijama može biti lociran i u najbogatijim nogometnim zemljama. Da ne govorimo o novom travnjaku, što niče u dobroj, staroj Crnici.
U drugoligaške "igre bez granice" umalo su se minule nedjelje uklopili nogometaši Šibenika. Veći dio nadmetanja s ne baš moćnom vinkovačkom Cibalijom kod "Narančastih" je "kraljevala" filozofija "lako ćemo". Konačna statistika, koja govori da je Carevićeva momčad imala osjetno veći (62 posto) posjed lopte krije više neutralnu pas – igru nego toliko potreban pritisak i agresiju, koja, jednostavno rečeno, mora krasiti šibensku momčad, ako želi ustrajati u borbi za prvo mjesto. Zbog toga je Cvjetnica za Funcute i ostale šibenske prijatelje nogometa do postignuta pogotka djelovala kao prava Muka Isusova.
Zapravo, Šibenčane može radovati samo konačan ishod i saznanje da se može pobjeđivati i "na mišiće", kako je to i učinjeno u dramatičnoj završnici utakmice. Strijelac je bio igrač s klupe, stoper Josip Gačić, koji je na taj način još jednom podsjetio svoje napadače, pa i vezne igrače na temeljnu stavku u opisu njihova radnog mjesta: zabijanje golova. A taj podsjetnik je prijeko potreban i zbog statistike, koja govori da su od 11 šibenskih golova, ostvarenih u proljetnom dijelu prvenstva više od trećine zabili igrači kojima prvenstveni posao predstavljaju obrambene zadaće (Punčec, Dujmović, Gačić, Cvijanović). I zbog tog podatka, ne samo zbog bodova osvojenih u "pet do dvanaest" pomalo je tijesna koža trenera Marija Carevića. S dva temeljna pitanja: Kako ukomponirati veznu liniju? Kome dati prednost među petoricom – šestoricom napadača, koji su duboko uvjereni kako upravo oni moraju biti u početnoj postavi Šibenika? Odgovori na ta pitanja nisu nimalo laki, ali si utvaramo, kako je znao besjediti pokojni Ćiro Blažević, da crnoputi Kolumbijac Torres zaslužuje veći broj minuta na travnjaku. Iz više razloga.
On je u prvom dijelu prvenstva bio najbolji strijelac Šibenika, dobrim dijelom i zbog svoje izuzetne brzine i driblinga. I ne samo zbog toga. Taj mladi napadač, za razliku od dijela ostalih napadača, voli izravno ugrožavati suparnička vrata. U ono malo minuta, koje je dobio na kraju susreta Šibenik – Cibalia(1:0), to je na ozbiljan način demonstrirao barem tri puta, te na posredan način najavio mogućnost već spomenutog rezultatskog preokreta u završnici utakmice. Kad je riječ o šibenskim ambicijama i Carevićevim dvojbama oko početnog sastava, ne smije se zanemariti ni mišljenje neutralnih promatrača.
- Pa, zar Šibenik misli ovakvom igrom prestići Zrinski!? Za juriš na prvo mjesto treba igrati odlučnije, agresivnije i tečnije – javio nam se zagrebački kolega Petar Vlahov, koji apsolutno podržava već spomenuti stav Stipe Pletikose, te još više tezu kako odgovor na pitanje tko će biti novi prvoligaš moraju, prije svega, dati igre suparnika na travnjaku.
Nešto drugačije i na zanimljiv način glasno je razmišljao šibenski junak utakmice Josip Gačić, koji je prošle sezone nosio upravo dres vinkovačke Cibalie:
- Nema tu puno filozofije. To je sport. Ja sam se našao u pravom trenutku na pravom mjestu. A pogodak sam proslavio kao najslađi u karijeri. Neovisno što je na vratima Cibalie moj najbolji prijatelj Kovačević. Nije baš ni tako loše što smo pobijedili na ovaj način. Iz najmanje dva razloga. Ovakvih pogodaka nam je itekako manjkalo u prvom dijelu sezone, kad nas sreća nije baš ljubila. Uvjeren sam, uostalom, da na ovaj način pobjeđuju "prave" momčadi. Nama će svaka utakmica u idućih deset kola biti kao finale. I gotovo sam siguran da će nam ovaj pogodak u završnici biti pravi poticaj za iduće susrete.
Kritike, koje smo, unatoč pobjedi, uputili na adresu nogometaša Šibenika ne isključuju, međutim, komplimente na račun momčad iz Vinkovaca. Za razliku od utakmice iz prvog drugoligaškog kruga natjecanja, kad se Cibalia doimala siromašno, gotovo jadno, ovaj put su demonstrirali dobro posloženu obrambenu varijantu s nizom opasnih "kontri". I logično nametnuli pitanje mogu li Vinkovčani takvom čvrstom igrom dobro zapapriti lideru Zrinskom, kojega u idućem kolu dočekuju na svom travnjaku!?
Ništa, međutim, nije lakše ni predstojeće gostovanje Šibenika u Zmijavcima, koje će se, zbog izuzetnog zanimanja dalmatinskog (i ne samo dalmatinskog) nogometnog puka za derbi Hajduk – Dinamo, odigrati u utorak umjesto, kako je prvotno najavljeno, u subotu. Simpatični klub iz Imotske krajine došao je ne tako davno na udar dijela medija zbog "nemogućeg" travnjaka kojim je teren u Zmijavcima učinio niz kišnih dana. Tko zna, kako je vrijeme prevrtljivo, možda slični problemi čekaju i Šibenčane!? No, teškoća će biti manje ako Narančasti u utakmicu uđu muški, tvrdo i samouvjereno kako dolikuje klubu s neskrivenim ambicijama i gotovo sigurno najboljim (financijskim) uvjetima u drugoligaškom društvu.