Šibenik je (opet) Prva liga! Narančasti su se vratili u društvo najboljih samo sezonu nakon nesretnog ispadanja i igračkog raspada što je prije njih, otkako je neovisne Hrvatske, uspjelo samo momčadi Varaždina!
Povratak je, pak, ostvaren pobjedom (2:0) protiv izravnog konkurenta Zrinskog u gostima. Na efektan način je okončana sezona, koju krasi 68 postignutih šibenskih golova ili više od 2 po utakmici, te sjajna obrambena statistika od samo 18 primljenih pogodaka u 33 susreta.
No, nisu samo klupsko vodstvo, stručni stožer i nogometaši bili na prvoligaškoj razini. Isti se epitet može bez imalo kalkuliranja dodijeliti i šibenskim navijačima (za odlazak u Osijek i bodrenje cijelu sezonu), i gradskoj “vladi” za dobro organizirano slavlje na Poljani.
U derbiju, odigranom u osječkom Gradskom vrtu atmosfera je bila (u punom smislu te riječi) šibenska. Osječki zeleni tepih imao je narančasti sjaj u neviđenoj koreografiji Funcuta. Neslužbeno, u grad na Dravi stiglo je gotovo 3.000 prijatelja nogometa, kojima srce kuca za Šubićevac. Od utakmice Šibenka – Bosna, te europskih finala Draženove momčadi ne pamti se takvo pozitivno ludilo, kakvo je obuzelo Krešimirov grad prije, za vrijeme i poslije odlučne pobjede nad Slavoncima. Ludovalo se ne samo na osječkim tribinama, već i pred velikim ekranom na Šubićevcu, te u šibenskim domovima. Navijačka euforija nije tresla samo Funcute, već i “obične” građane, koji jedva razlikuju korner od slobodnog udarca.
Respektabilan roster
A Šibenčani nisu u nedjelju popodne bili usamljeni. Njihovom uspjehu radovali su se i prijatelji nogometa iz šibenske okolice. Lijepo je bilo u Osijeku vidjeti transparente “Funcuti Kaprije” i “Funcuti Žirje”, ali i barjak (i autobus) unešićke Zagore. Sa Šibenčanima je, sudeći po porukama koje smo dobili, strepio, a potom i guštao nemali dio Dalmacije. Prvi su nam se iz Splita javili bivši potpredsjednik Hajduka Petar Lovrić Pešo, te poznati arhitekt i tekstopisac (op.p. autor pjesme “Bonaca u duši” u izvedbi klape Šibenik) Jerko Rošin s iskrenom, istovjetnom SMS-porukom “Čestitam Šibeniku na Prvoj ligi”. “Bravo Šibenčani!”, glasile su čestitke iz Makarske poznatog glazbenika Aleksandra Srzića i Zvonimira Gilića, umjetničkog ravnatelja KUM-festivala.
S Paga je stigla poruka prokušanog nogometnog djelatnika Alojzija Šuprahe (op.p. bio je nedavno delegat na utakmici Real – Bayern):
- Čestitam Šibeniku. Vratio se tamo, gdje mu je mjesto.
Da ne govorimo o telefonskom pozivu šibenskog Dubrovčanina Marinka Mikulandre – Mikija, nekad juniora na Šubićevcu, te dobitnika Nagrade za životno djelo grada podno Srđa.
- Nisam bio baš normalan tijekom cijelog susreta. Strepio sam za konačni ishod svih 90 minuta. Više od šest desetljeća živim u Dubrovniku, ali ovakve te utakmice podsjete gdje si rođen, gdje si počeo svoj sportski i životni put – uzbuđeno nam je kazivao Mikulandra.
Narančasti su zaista zaslužili svekoliku potporu Šibenčana i dobrog dijela Dalmatinaca. Ne samo zbog nemalog broja (82) osvojenih bodova i 14 uzastopnih pobjeda, već gotovo više zbog strpljenja, mudrosti i umijeća, koje je krasilo gazdu Željka Karajicu, sportskog direktora Hrvoja Kulušića i trenera Marija Carevića, te njihove najbliže suradnike u stvaranju novog igračkog kadra na zgarištu prvoligaškog ispadanja. Televizijska slika iz Osijeka definitivno nas je uvjerila kako nije profiliran samo udarni sastav, već i respektabilan roster od dvadesetak igrača. Da ne govorimo o izuzetnoj atmosferi, koja, očito, vlada u momčadi. Ivan Delić je, primjerice, završio utakmicu nasmijan sa starom šibenskom kapom na glavi, iako na osječkom travnjaku nije odigrao ni jedne sekunde. Visoki Kemal Osmanković je prosto ludovao zbog uspjeha, makar je ovog proljeća odigrao svega desetak minuta. I ne trebamo biti sitničavi oko nekih razdoblja drugoligaškog derbija kad smo malo grintali, vjerujući da je Šibenik (s igračem više) mogao osigurati pobjedu i prije sjajnog, drugog pogotka Ivana Božića. Radije bismo potencirali savjet već spomenutog iskusnog nogometnog djelatnika Marinka Mikulandre, koji je prošle nedjelje kazao “Već od ponedjeljka ujutro treba početi zahtjevan posao na stvaranju momčadi prvoligaške snage. Neovisno o činjenici da veći dio aktualnih prvotimaca zaslužuje igrati u najvišem nogometnom rangu u Hrvatskoj.”
Stižu pojačanja
- Slažem se s takvim razmišljanjima. Slavlje zbog uspjeha već smo dan poslije preobrazili u pripreme za novu prvoligašku sezonu. Sa željom da budemo ravnopravni, a sutra i među udarnima u društvu najboljih. Nemojte me krivo shvatiti, ali s nemalog vremenskog odstojanja čini mi se da je možda i bolje što smo lani ispali iz Prve lige. Bio je to svojevrsni purgatorij na način da smo ostali zajedno. I klub, i grad, i navijači. Prosto se ježim, kad pomislim na brojnost Funcuta i ostalih šibenskih prijatelja nogometa u Osijeku, njihovu pjesmu i bodrenje momčadi tijekom cijele utakmice. Ja sam poslije susreta čestitao ne samo našim, već i igračima Zrinskog. A svatko tko gubi ima pravo da se ljuti. Mi smo prošle sezone ispali iz Prve lige, iako smo imali 11 bodova prednosti. Jeste li možda čuli ijednu moju izjavu, gdje sam poslije prvenstva u lošem kontekstu spominjao suce, čelnike Hrvatskog nogometnog saveza – više nego jasan bio je Željko Karajica, predsjednik (i vlasnik) HNK Šibenika.
Pred okupljenom masom na Poljani gazda Željko je svečano objavio “kako trener Mario Carević ostaje na Šubićevcu”. To je objasnio gotovo lakonski rečenicom “Za Šibenik ga i dalje veže ugovor!” Carević je, pak, u svom nazdravičarskom govoru gotovo sve zasluge za uspjeh pomalo skromno pripisao igračima, posegnuvši za epitetima “Oni su moji mangupi i mudonje!” Prvi predsjednikov suradnik, savjetnik(čitaj: prvi operativac) Denis Brašić bio je nešto konkretniji glede već započetog posla oko pojačanja za prvoligašku utrku.
- Mi u društvo najboljih moramo ući osjetno ojačani. Trebamo nekoliko novih “motora” koji će pokretati cijelu momčad, omogućiti dijelu sadašnjih prvotimaca da budu još bolji, uvjerljiviji. Neke smo ozbiljne razgovore oko pojačanja već počeli. Zato se nemojte iznenaditi, ako vas već do kraja tjedna obavijestimo o potpisima novih igrača – kazivao nam je Brašić.
Otvorena vrata
U tek završenoj sezoni Šibenik je “kalio” dva posuđena igrača iz Rijeke (Dujmović) i Osijeka (Cvijanović). Predsjednik Karajica ostao je mrtav hladan na pitanje (ili sitnu provokaciju!?) jednog navijača u stilu “Možemo li očekivati da će u Šibenik na posudbu doći netko od igrača Dinama ili Hajduka!?”
- Naša su vrata otvorena za suradnju sa svima. Mi nismo ni sa kim, ama baš ni sa kim posvađani – kratak i jasan bio je Karajica.
Različite ćakule prilikom slavlja na Poljani, gotovo su nas natjerale da tekst završimo, pitajući se je li takav čovjek uopće zaslužuje bilo kakav prostor, s temom nevjerojatno subjektivnih izjava gazde Zrinskog Ivana Komaka. “Treba očistiti gamad i tri čovjeka s vrha HNS-a”, “Suđenje je bilo čista bezobraština”, “Sve to ide od Kustića i vrha HNS-a”… Previše, ako je i od Komaka, koji je ne tako davno izjavio “kako će izabrati novog hrvatskog premijera i gradonačelnika Osijeka”, a koji, očito, ima selektivno pamćenje.
“Ne sjeća se” kad su Šibenčani od muke čupali kosu poslije utakmica Zrinski – Šibenik (2:0), Jarun – Zrinski (1:2) ili Vukovar – Zrinski (1:2). U tim, blago rečeno, spornim susretima Komaku nisu smetali ni suci ni vodstvo HNS-a. Za razliku od kontroverznog Komaka, oba trenera osječke utakmice bili su više nego korektni u svojim izjavama. No, Komaku je najbolje “kontrirao” već spomenuti Denis Brašić.
- Tko se zadnji smije, najslađe se smije – posegao je Brašić za starom narodnom poslovicom.