Poslije pet odigranih kola, Šibenik na kontu ima devet bodova. Jasno je da je spomenuta bodovna bilanca mogla biti veća da su Šibenčani ostali neporaženi u Turopolju. Utakmica Gorica – Šibenik je još jedan argument tezi o ljepoti, ali i surovosti nogometnog nadmetanja. Točnije istini da u utakmicama na velike branke ne pobjeđuje uvijek bolji suparnik.
A Narančasti su u Velikoj Gorici, za razliku, primjerice, od susreta u Osijeku, bili jamačno kvalitetnija momčad. Ne samo zbog terenske nadmoći, već dvije velike šanse, kakve se rijetko propuštaju, osam izvedenih kornera, nemalog pritiska u zadnjoj fazi utakmice …
- Izgubljeni bodovi ne mogu promijeniti moj dojam, da smo odigrali dobru utakmicu u Velikoj Gorici, posebice u prvom poluvremenu. U drugom smo bili terenski još nadmoćniji, ali smo taktički pomalo divljali. Po tko zna koji put mogu reći da vjerujem ovoj grupi igrača. To ne može promijeniti saznanje o izgubljenim bodovima u Velikoj Gorici. To je nogomet. Pa, i mi smo pobijedili u nekim utakmicama, u kojima je suparnik igrao bolje, prikazao više – jasan i glasan je trener Šibenika Mario Carević.
Poraz protiv Gorice, međutim, jamačno traži dodatnu analizu, pa i rad na treninzima. Itekako vrijedi pitanje jesu li visoko nabačene lopte jedini lijek protiv bunkera, u kakav se u završnici susreta zatvorila turopoljska momčad ili bi trebalo usporedo nastojati s probojima preko bokova!?
No, ne treba toliko inzistirati na šibenskim slabostima, iskazanim u Turopolju. Zašto, primjerice, ne istaknuti novajliju Jakova Antona Vasilja, koji je u drugom poluvremenu postigao ne samo postigao počasni pogodak, već i demonstrirao zavidno tehničko znanje, iskazano driblinzima, pasovima i centaršutevima!? U prijevodu to znači da je priliku prije nekih drugih igrača, jednostavno rečeno, trebao dobiti brzonogi dribler Carlos Torres. No, stara je i istina da je lako biti general poslije (izgubljene) bitke.
Nema sumnje, da će treneru Careviću biti lakše, kad se u konkurenciju za početni sastav na ozbiljan način uguraju Iker Pozo i
Ivan Delić. Neovisno od ćakula u šibenskim nogometnim kuloarima u stilu „da je Delić posebna priča“.
Ako je to tako, vrijedi pitati što se dogodilo u glavi tog školovanog nogometaša, koji je u šibenskom dresu nerijetko demonstrirao spretne driblinge i sposobnost snalaženja (i realizacije) u gužvi kaznenog prostora!?