Balajić nije Katalinić- ne želi autobusni kolodvor u na pripremama

Nogometašima Šibenika ostvarila se želja da u posljednjoj utakmici jesenskog dijela prvenstva ostvare pobjedu kako bi na zimski odmor otišli koliko – toliko mirniji. Šibenčani su Sesvete svladali minimalno (1:0), doslovce "na mišiće". Takvih pobjeda silno je falilo ove jeseni. Da su tijekom polusezone imali sportskog cinizma jednako kao u toj utakmici, na kontu bi imali puno više od skromna 23 boda. Skromna je i pozicija Šibenika na tablici. Umjesto najavljene borbe za povratak u 1.HNL, "narančasti" su na osmom mjestu, udaljeni tek tri boda od zone ispadanja. Silno je turbulentna bila jesenska polusezona na Šubićevcu, ali i cijela godina, budući da još peku rane zbog šokantnog neulaska u prvu ligu u proljeće. Zbog svega toga Šibenčani su kao ozebli sunce dočekali odlazak na zimski odmor.

 

– Nije nam bilo lako igrati protiv Sesveta, naročito nakon dva teška poraza u Lučkom i Imotskom. Znate, stalno vam se to mota po glavi, praktički je nemoguće nešto odigrati opušteno. Zato nam je bilo jako važno pobijediti. Kako zbog nas samih, tako i zbog cijele situacije oko kluba. Sada moramo prije svega odmoriti glave. Tijekom jeseni je bio preveliki pritisak na nas igrače. Trebamo ući čiste glave u drugi dio prvenstva i onda se možemo nadati boljim stvarima – kazao je Martin Vukorepa, pouzdani stoper Šibenika.
Nakon pobjede nad Sesvetama, poslije dugo vremena, iz svlačionice Šibenika začula se pjesma:
– Vjerujem da će pjesma na proljeće biti češća pojava - opet će Vukorepa.
Ta pjesma signal je da se u svlačionicu vraća toliko potrebna dobra atmosfera. Osjetio je to i trener Stipe Balajić:
– Postali smo klapa tek u zadnjoj utakmici. Da smo to imali prije, na kontu bismo imali zasigurno 5-6 bodova više. Međutim, ne trebamo se više vraćati u prolost, trebamo gledati u budućnost. Stalno uvjeravam igrače da u ligi nema puno boljih ekipa od Šibenika. Naravno da nam treba pokoje pojačanje. Ponavaljam, ne treba nam 10-15 novih igrača, već dvojica- trojica iskusnih nogometaša u svakoj liniji. Nitko me ne može razuvjeriti da Vukorepa, Roca, Stanić, Musa, Bitunjac... ne mogu biti nositelji igre Šibenika za godinu ili dvije. No, za stvaranje rezultata treba nam iskustva. Vidjelo se u Imotskom što iskustvo znači. Odnosno, kada njihovi igrači Serdarušić ili Mandarić koji su debelo zašli u četvrto desetljeće, znaju kada treba stati na loptu, kada treba udarit ili početi ganjarti suca. Šibeniku to fali. O konkretnim imenima igrača koje bih volio vidjeti u svojoj momčadi još ne mogu govoriti, Najprije treba sjesti s upravom kluba i vidjeti što i kako dalje – rekao je Balajić.

 

Ipak su neka imena mogućih pojačanja Šibenika neslužbeno iscurila u javnost. Riječ je o poznatim licima na Šubićevcu. Prvi je 20- godišnji napadač Marin Jakoliš, "šibensko dite", koji je prije tri godine otišao sa Šubićevca i nogometnu afirmaciju tražio u Belgiji. Drugi je Nigerijac Jamilu Collins, koji je proljetos nosio narančasti dres. Polivalentni Collins, koji može igrati stopera, lijevog braniča, pa čak i lijevo krilo, ima ugovor s Rijekom a trenutačno je na posudbi u Istri.
Jedno je sigurno, Balajić neće dozvoliti ono što je ljetos dopustio Ivan Katalinić, a to je da Šubićevac tijekom priprema za sezonu izgleda poput autobusnog kolodvora:
– Kazao sam da već nakon posljednjeg sučevog zvižduka na utakmici sa Sesvetama treba početi "kopati" za proljetni dio sezone. Stoga će većina momčadi ostati trenirati negdje do 20. prosinca. Volio bih čim prije početi slagati momčad za drugi dio. Zato mi je cilj da već do Božića neki igrači dođu na probu. U svakom slučaju neću dopustiti promenadu, odnosno da mi 40 ili 50 igrača prolazi tijekom zimskih priprema – jasan je trener Šibenika.

Preneseno iz Šibenskog lista od 15. prosinca 2016. godine