Nogomet je odavno prestao biti samo i isključivo muški sport. Sport u kojem 22 muškarca naganja loptu po travi 90 i kusur minuta igraju, jednako uspješno i žene. Gledajući iz isključivo muške perspektive, pojam ženski nogomet, uzima se s dozom skepse. Ipak, kroz razgovor s Bugom Slavicom, mladom djevojkom koja uspješno gazi po nogometnim terenima, teza s početka teksta, brzo je pala u vodu.
- Ljubav prema nogometu se rodila slučajno na ulici, jednom kad kreneš gotovo je – iskreno će Buga, čije nas je ime osvojilo na prvu. Kaže nam, mama je kriva,
- Majka je uvijek gajila simpatije prema starohrvatskim imenima, pa se odlučila za ime jedne od dviju sestara koje su zajedno s petero braće došli na ove prostore u 7. stoljeću. Na sreću, se nije odlučila za ime druge sestre koja se zvala Tuga - kroz smijeh će Buga.
Prvi klub Marjan
Ljubav prema nogometu, kaže nam, rodila se rano. Očekivano, u mladosti je teren dijelila s dječacima, ali je upornost ipak dovela do cilja. Kapetanica je ŽNK Mirlović Zagora, malonogometnog kluba koji se natječe u prvoj ligi, također dio je i futsal reprezentacije te ŽNK Agram, iz Zagreba.
- Nogomet igram od malih nogu, ali na prvi trening s dečkima sam otišla s 13 godina. Godinu dana kasnije sam se susrela s curama iz nogometnog kluba Marjan nakon čega sam im se odlučila pridružiti. Mislim da je to bio dobar odabir za mene jer bi u protivnom nogomet za mene ostao samo hobi s obzirom na to da nakon 13. godine cure više ne smiju igrati službene utakmice s dečkima – naglasila je Buga.
Sezona s Mirlović Zagorom nije započela prema njenim očekivanjima. U trenutku pisanja ovog teksta, cure su na kontu imale četiri poraza. Kako bilo, uvjerena je Buga da će ih i rezultat pomaziti u narednim utakmicama.
- Loše smo ušle u sezonu što se i vidi po rezultatima u prve dvije utakmice, no isto tako primjećujem da nakon početne uzdrmanosti cure nisu obeshrabrene i maksimalno ozbiljno pristupaju svakoj utakmici. Igramo sve bolje i bolje, a i drago mi je vidjeti volju koju cure pokazuju kako na terenu, tako i van njega. Vjerujem da ćemo uz dovoljno zalaganja uskoro početi ostvarivati željene rezultate – iskreno će kapetanica momčadi.
Od svakoga najbolje
Nogometne uzore naša Buga nema, kaže, od svakog uzimam najbolje.
- Ne pratim nikoga specifično, mislim da se od svakoga može naučiti ponešto, kako o nogometnom znanju i vještinama, tako i o ponašanju prema sebi i drugima – ističe.
Osim borbe na sportskim terenima, Buga borbu vodi i u studentskim klupama. Kako saznajemo, odlična je studentica na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Osim nogometa, velika ljubav su joj i životinje.
- Trenutačni prioritet mi je obrazovanje. Nadam se da će me zdravlje poslužiti da još dugo igram nogomet i napredujem, a nakon završenog faksa nemam nikakav konkretan plan, samo želje i ambicije koje se s vremenom mijenjaju – kazala je Buga.
Na naše pitanje zašto Veterinarski fakultet, a ne primjerice Kineziološki, imala je spreman odgovor.
- Oduvijek su mi životinje bile draže od ljudi tako da je veterina bila jedini logičan izbor za mene – kroz smijeh će pa dodaje, imala sam psa od svoje 4. godine, moja majka je velika ljubiteljica životinja, tako da je i to pridonijelo mom stvaranju simpatija prema tim prekrasnim bićima – kaže nam Buga. Život u Zagrebu, tvrdi Buga, je užurbaniji i s mnogo više obaveza.
Nagrada fakulteta
Na naše pitanje koju bi stvar sa sobom ponijela u Zagreb, Buga će iskreno.
- Maminu kuhinju, to mi najviše nedostaje – sa smiješkom će.
Riječi hvale za Bugu imao je i njen trener, Ive Nakić, koji nam je kroz kratki razgovor otkrio i anegdotu nevezanu za sportske terene. Naime, Buga je primila nagradu od Veterinarskog fakulteta kao student s najboljim prosjekom ocjena na drugoj godini studija. Samozatajna kakva je, lijepi uspjeh ipak je odlučila zadržati za sebe, tako da to nije znao nitko, čak ni roditelji.
- Ponosna sam na sebe i na dosadašnje rješavanje fakultetskih izazova, ali ništa mi ne znači da drugi znaju kakve su mi ocjene, to je moja osobna bitka gdje mogu razveseliti ili razočarati samo sebe. Nikome ne dugujem ništa i ne osjećam potrebu ikome se pohvaliti ili pravdati – iskreno će Buga.
Kaže Buga da je trenutni planovi vežu za Zagreb, gdje bi mogla ostati i nakon završenog fakulteta. Nakon igračke karijere vjeruje da će je život i dalje vezati za sport.
- Imam još jako puno toga za naučiti s igračkog stajališta, ali možda bih jednog dana odabrala futsal kao sport za dodatno proučavanje jer mi je uvijek bila zanimljiva ta dinamika i taktičko nadmudrivanje protivnika – zaključila je Buga.