Uhvatili smo ga u Las Vegasu. U ovim danima, a bilo je tako i prije pandemije, pa je sada isto, Vegas je središte svega što je važno za svjetsku košarku. Igra se Summer League, tribine su pune trenera i sportskih direktora iz svih dijelova svijeta, sve je puno i NBA igrača. Neki samo tulumare, neki promoviraju nove ugovore.
A neki treniraju. Poput Darija Šarića. Znate već on je lani na početku doigravanja u dresu Sunsa ozlijedio ligamente koljena i nakon operacije je morao propustiti cijelu sezonu. Onda se polako počeo vraćati, da bi u svibnju osjetio kako ga koljeno smeta, pa je morao još na artroskopiju i sada je, napokon sve OK. Toliko da Dario Šarić, prvi puta unazad više od godinu dana trenira s kontaktom. I ima velike planove za ovo ljeto, vezane, naravno i za reprezentaciju.
Napokon treniram
Šarić je gledao iz SAD-a muku sa Slovenijom i Finskom, u kontaktu je sa suigračima i daleko od toga kako je depresivan po pitanju naše reprezentativne budućnosti. Iako, svjestan je i on da je u prilično čudnoj situaciji. Kada ne bi mogao igrati ovoga ljeta, Dario Šarić, vjerojatno, za reprezentaciju ne bi igrao od 2018. do 2025. godine. Zadnji je tu puta bio na kvalifikacijama za SP 2019., onda je lani morao propustiti olimpijske kvalifikacije zbog NBA doigravanja u kojemu su bili Sunsi, ali i zbog ozljede, sada je bio aut zbog rehabilitacije. Prevedeno; ako Šarića nećemo vidjeti u dresu Hrvatske ovo ljeto, to znači da ga nećemo vidjeti od njegove 24. do 31. godine kako igra za Hrvatsku.
Dovoljno je jasno kako bi u tom slučaju jedan od najvećih talenata koje smo ikada imali propustio najbolje godine igranja za Hrvatsku, a da pri tome on sam nije za ništa kriv niti je otkazao bilo koje natjecanje kad je mogao igrati...
- Evo me, u Vegasu sam i treniram. Napokon s kontaktom, jedan na jedan, s trenerima sam. I čini mi se da su zadovoljni kako to izgleda. Malo se produžio taj oporavak zbog onoga u svibnju, ali sada sam OK, generalno je to dobro, ne smeta me ništa...
Idemo u glavu; koliko je realno da se Dario Šarić priključi reprezentaciji na kolovoškim pripremama za Eurobasket?
- Što se mene tiče, mislim da je to realno, bez obzira na tu situaciju iz svibnja, koja je malo usporila moj povratak. Imao sam ja veliku želju i biti s dečkima u reprezentaciji za ove dvije utakmice protiv Slovenije i Finske. I ako zbog toga moram biti cijelo vrijeme u SAD na pripremama, na oporavku, ako ne budem mogao u Šibenik do početka priprema reprezentacije, OK. Ako će to značiti da ću biti u reprezentaciji. Kažem, ja vjerujem da ću igrati i bit će tako ako se nešto ne poremeti. Imam neopisivu želju da zaigram taj Eurobasket.
Je li on uopće o tome pričao sa Sunsima, nije baš uobičajeno da se NBA igrač nakon dugotrajne ozljede prvo vraća na teren u reprezentaciji, pa tek onda u klupskom dresu?
- Jesam, pričao sam...
Onda je malo zastao, pa u jednom dahu izgovorio...
- Ma, pazi, najlakše je odustati u ovoj situaciji, najlakše je sada dignuti sidro i ne pokušati. Imam ogromnu želju biti na parketu uz svoje suigrače i imam ogromnu želju da prenesem na naše dečke pozitivnu energiju. I stoga ne razmišljam o ničemu drugom osim o tome da ću biti na tim pripremama, da ću biti na Eurobasketu, jer ne želim da mi ništa remeti koncentraciju i pozitivu. I bez obzira na to što na ove dvije posljednje utakmice reprezentacije rezultatski to nije bilo kako bismo svi mi to željeli, ja sam vidio u svemu i neke pozitivne stvari...
Vidio i dobre stvari
Koje su to pozitivne stvari?
- Pa, neke su mi se stvari dopale taktički. Nisam o tome pričao s Mulom, ali vezano je to i za playa. OK, mi nemamo beka kao što je Dončić, nema ga nitko, ali kad je to tako, onda moraš raditi neke druge stvari. Zašto bek ne bi bio bloker na Zupcu, zašto ne koristiti našu stratešku prednost i igrati s dva visoka igrača, pa im se tu natovariti na leđa i uzeti deset, 12 skokova u napadu, zašto ne spuštati Bojana na niski post kontinuirano. Kažem, nisam pričao s Mulom, ali meni je otac govorio - nisam to niti gledao - kako je to bilo nekad...
Kako je bilo?
- Pa, eto taj Sretenović. Milijun sam priča čuo. On je bio tu za držati tempo, obaviti prljavi posao, uzeo je protivničkom playa pod svoje i kad su zatvorili ostale, on je bio tu. Može se to uklopiti. Ja doista, shvaćate to, nisam i ne želim biti negativan. Ali, nije niti kraj svijeta, iz ovoga se moramo i hoćemo se izvući...
Moglo bi biti kud i kamo bolje ako budu igrali Kruno Simon i Dario Šarić, s njima će i kreacija naše igre morati biti bolja.
- Što se mene tiče, ja planiram igrati. Mi jednostavno moramo biti drugačiji, mi nismo u stanju toliko toga bazirati na pick and rollu. Mi moramo napadati leđima, ići na skok, pa neka nas brane dolje. Moramo koristiti ono što je naša snaga. I ako nemamo playa koji je u stanju podijeliti deset asista, neka onda igra presing po cijelom terenu. I natjerati protivnika da se brine o tome kako će nas zaustaviti.
Je li se čuo s nekim od suigrača tijekom tih teških dana?
- Čuo sam se sa Žižićem, Zupcem, Hezijem, Bojanom. Bili smo u kontaktu nakon prve utakmice protiv Slovenije, znaš i sam da nakon druge utakmice i poraza od Finske nije bila neka situacija u kojoj bi se pričalo...
Uvijek isto...
- I što nam je sada ostalo? Ostalo je da se nas 12, ili 15, koliko će nas već biti na pripremama, skupi te kreira između sebe pozitivnu atmosferu, tu neophodnu kemiju. Nije ovo nogomet u kojemu cijela nacija stvara tu pozitivnu klimu, ovdje je sve na nama, na tih 12 ili 15 momaka. Treba se tu pokušati skupiti, dogovoriti. I što je tu je, bilo sada najlakše dignuti ruke od svega i predati se. Najlakše bi bilo reći, to je to, i nitko neće igrati. To, međutim, nije rješenje, treba biti pozitivan, kažem, treba se skupiti i najpametnije iskoristiti sve što je pred nama...
Kad bi se uopće Dario trebao pojaviti u Hrvatskoj?
- Nemam precizni datum. Najvažniji mi je Eurobasket, a tu je i sezona i koja slijedi, jer ulazim u zadnju godinu ugovora. Ono što je važno, ponavljam, biti što pozitivniji. Znam da su sada svi down, ali svi se skupa moramo potruditi da napravimo od ovog pozitivnu, pravu priču. Drugog rješenja nema. I da, godinama već ne osvajamo medalje, ali što sad?
Sami smo krivi
Zadnja je bila kad je Dario Šarić imao jednu godinu. Sada ima 28. Kad je igrao svoje jedine Igre, on u Riju imao je 22. Za one u Tokiju nije mogao igrati kvalifikacije, u Pariz nećemo ići, a da on u kvalifikacijama za SP nije niti mogao sudjelovati. Ako budemo tu za LA 2028., Dario Šarić bi tada mogao imati 34 godine. Kad je igrao u Rio, je li mogao zamisliti da će mu to biti jedine Igre, ili da će prve sljedeće igrati tek kad mu budu 34 godine...
- Kad se to tako postavi zvuči jako čudno. Ali, takva je situacija s NBA igračima, tako je to s FIBA-inim kalendarom. Ali, na to se glupo vaditi, glupo je na nekog prebacivati odgovornost jer smo prvenstveno za sve krivi mi igrači i svi koji se nalazimo u košarci. To je naša greška. Kao što je isto tako točno da sve to možemo ispraviti samo mi. I koliko sad sve to zvuči jako loše, mi smo u stanju sve to izvesti na pravi put...
Dario Šarić će nastaviti trenirati u Las Vegasu, nada se i da će zaigrati na nekom treningu i s onim igračima koji se ovih dana zateknu u pustinjskom raju. I nada se da će ono što će pokazati svaki novi dan na treninzima bojati svijetlo na semaforu koji dopušta igranja za reprezentaciju u sve zelenije tonove. On vjeruje da će biti tu. I vrlo je pozitivan.
On još uvijek ne zna gdje će nastaviti NBA karijeru, a zna da ulazi u zadnju godinu ugovora.
Konačno, Dario Šarić će uoči početka sljedeće sezone postati i otac. Puno mu se toga ima za dogoditi u sljedećim danima, sljedećim mjesecima. Ali, negdje u glavi on si je skicirao kratkoročne ciljeve s kojima će hvatati one krupnije.
Prvi je cilj dovesti se u optimalnu fizičku spremu kako bi se priključio reprezentaciji i za to ishodio klupsko zelene svijetlo. Onda je cilj spremiti se što bolje za Eurobasket i tu napraviti nešto opipljivije, a on vjeruje i nije jedini koji misli tako. Onda će slijediti i rođenje djeteta, pa nova NBA sezona.
Dario Šarić, barem telefonski, djelovao je pun nade. Kad je takav onda je sve moguće. Bio je, recimo, takav kad je bio klinac, prije osam godina. Kad je s Cibonom kretao u lov na ABA ligu...
NE OSJEĆAM SE UGODNO KAD PRIČAM O CIBONI
Momčad iz koje je krenula Šarićeva ozbiljna karijera, Cibona, nalazi se u priličnom kaosu. Kako na to gleda Dario Šarić iz SAD-a?
- Vidim da su se stvorile dvije inicijative, vidim da je Aco, koji je jedini to u stanju, okupio velik broj ljudi i žao mi je što ipak odustaje, a i ljudi iz zadnje Uprave pokušavaju pronaći novac. Hrvatska košarka nema rezultat zadnjih godina, a sve to utječe na klubove, pa tako i na Cibonu, a vidimo da i situacija u Zadru nije bajna. Sve ovo nije lijepo čitati, slušati, gledati. Bilo je to dobrih igrača, bilo je nekih odšteta, mogla se od svega stvoriti šira priča. Doista se ne osjećam ugodno niti kad pričam o tome...
ZA SADA SAM U SUNSIMA
Ajmo malo o klupskoj situaciji. Planirao je Dario da bi mogao igrati završnicu sezone za Sunse, ali nije se dogodilo...
- Ušao sam u neki ozbiljniji rad, bez kontakta i to je razlika u odnosu na ovaj dio rehabilitacije, bio je dogovor s liječnicima da stanem. Sada imam do početka priprema reprezentacije nekih mjesec dana, mislim da bi to trebalo biti dovoljno, onda slijedi i Eurobasket, pa sezona...
A u njoj će biti, kako sada stvari stoje, i dalje u Sunsima. Doduše, tu se stvari mijenjaju preko noći, bilo je to tako kad smo razgovarali...
- Tako za sada izgleda, ali znate već da to nikada nije sigurno.
Sunsi će opet biti jedan od kandidata za naslov.
- Nadam se. Kažem, ne znam što će biti sa mnom, imam ugovor još za iduću sezonu, ali čini mi se da trenutačno sve stoji, cijela liga stoji dok se ne riješi situacija s Kevinom Durantom. Nakon toga će krenuti trejdovi, tako mi to izgleda iz ove perspektive...
Kakav je fizički? Neke fotografije otkrivaju da je pustio kosu, no što je s kilogramima?
- Na dobroj sam kilaži, mislim da sam smršavio jedno tri, četiri kilograma otkako sam se ozlijedio. Imam kuhara koji se brine o tome što jedem, dobro trčim, s te strane se dobro osjećam.
U međuvremenu, u protekloj sezoni igrači poput Darija Šarića, koji je u stanju igrati undersize peticu su još dobili na cijeni. Kad se vrati, mogao bi tu raditi razliku...
- Teško je to reći. Evo, Boston je igrao s dva visoka, mi smo igrali s jednim visokim i četiri mala, Dallas je igrao s pet malih, Golden State također. Bucksi, pak, igraju s dva visoka, ako pod visokog podrazumijevamo Giannisa. Cavsi, pak, igraju s tri pokretljiva visoka. Ima tu puno sustava, raznovrsnije je sve. Otkako su povukli Planinić i Ukić mi nemamo, kukamo da nemamo playa. Ako nekoga nemaš, onda se treba prilagoditi onome što imaš.