Više sam igrala basket s momcima nego s curama- a volim bacit i na nogomet

Poslije višegodišnje „rupe“, Šibenik u zadnje vrijeme konačno nudi nacionalnim selekcijama mlade košarkašice koje ne služe samo za nošenje opreme i grijanje klupe. Jedna od njih je kadetkinja Mia Vukšić, koja će u proljeće napuniti 16 godina, a već je nekoliko sezona na listama hrvatskih reprezentativki. Zbog ozljede je propustila natjecanje U-14 reprezentacija, ali je zato bila sudionica najvećeg prošloljetnog uspjeha hrvatskih mlađih selekcija, osvojivši u Udinama peto mjesto na kadetskome, U-16 prvenstvu Europe. U Italiji je imala skromnu minutažu, ali se zato iskazala prije par tjedana, na turniru u njemačkome Wolfenbüttelu, gdje je Hrvatska osvojila drugo mjesto. U ulozi "šeste igračice", prve zamjene, imala je učinak od prosječnih deset poena po utakmici. Od njezina šuta su najviše stradale vršnjakinje Litve.

– Samo joj loptu daj! To je dijete koje neopisivo voli loptu, šuteve, dribling, nema problema s tehnikom – istaknula je Linda Antić - Borak, trenerica koja je Miju priključila seniorskome sastavu Šibenika još prošloga proljeća, kad je i zabilježila prve prvoligaške minute.
Prve košarkaške treninge je Mia imala prije pet godina, dok je klub nosio ime Jolly JBS-a, i to uz "mentorstvo" bivšeg hrvatskog izbornika Željka Ciglara. Poslije ju je učio Dragan Ognjenović, a još i danas joj, dok je na treninzima i utakmicama kadetkinja Šibenika, znanje prenosi Ivo Križanac. Za njezinu ljubav prema košarci, pak, kriva je – ulica!
– Kuća mi je isprid igrališta. Momci su tu basketali, pa mi je stalno u ušima bija zvuk udaranja lopte i koševa. Tako sam se najprije okušala na tom igralištu, na Vidicima. Sve je bilo muško društvo, s kojima sam puno više nego s curama. Drago mi je bacit i koju partiju na nogomet – kaže Mia, jedna od rijetkih mladih osoba koje još drže do druženja i igara na uličnim igralištima!
Nisu joj, od sporta, samo košarka i nogomet u glavi. Ima toga još...
– Liti je neizbježan picigin s ekipom, pa i odbojka na pijesku se često odigra. Ma, samo da je neka igra s loptom! Prvi sport koji sam trenirala je bilo plivanje, i to više od tri godine. Nije me privlačilo. Više volin kolektivne sportove, čak i vaterpolo, kojega je brat trenira. Doduše, boks mi je bija velika želja. Nikad ga nisan uspila trenirat, al ga ludo pratin. Kad sam u prilici, volin pogledat i američki nogomet. Uz sve to, obožavan i muziku. Nema života bez nje.

Od malena je Mia za košarkaškog idola "imala" Michaela Jordana, a u novije vrijeme je to bio Kobe Bryant. Valjda je zato i njoj šut igrački "forte"...
– Ima toga još. Volin trčati, pobići u kontru, igrati jedan na jedan, na neki, šta jednostavniji način nadigrati suparnike.
Zbog tolike ljubavi prema lopti, "pate" li u njezinoj igri neki drugi segmenti košarke, poput obrane? Ima li volje za naporne treninge i vježbe bez lopte?!
– Svjesna sam da bez rada nema ništa. Bitno je da guštaš u onome šta radiš, pa makar to bija i trening koji traje dvi i po ure. Kad triba, uvik sam na sto posto, dajem maksimum. Tako i u obrani, koju treneri uvik ističu kao broj jedan. Najviše je stvar volje i želje, a baš ta obrana stvara ekipu, pravu povezanost sastava – kaže Mia, nadajući se kojoj šibenskoj pobjedi više. Uprijet će, naravno, i za svoju poneku minutu više u nastavku seniorske sezone.