Razgovor s Josipom Klisovićem, jednostavno, ne može biti nezanimljiv, monoton. Makar profesionalno obavlja funkciju općinskog suca za prekršaje, dojam je da mu je košarka na pameti 24 sata dnevno. Klisović je kao trener mladih na Baldekinu odgajao Tonija Nakića, Domagoja Šarića, Pavu Paića, Krešimira Radovčića i Ivana Gulina. Zajedno s Jeronimom Šarinom na zgarištu slavne "Šibenke" osnovao je GKK "Šibenik". Zato njegova riječ uvijek posebno piza. Pogotovo, u situaciji kad je klub ponovno na prekretnici – s novim trenerom i upražnjenim mjestom predsjednika, i kuloarskom pričom da bi upravo Klisović mogao preuzeti vođenje kluba.
Bez dlake na jeziku
Na početku ćakule vratili smo se korak unatrag. Na upravo arhiviranu sezonu.
– U rezultatskom smislu, sezona je bila uspješna. Tu nema dvojbe. Međutim, mi smo u protekloj sezoni razvijali rezultat. A ne igrače, našu mladost. To je ono što me muči. Vladimir Anzulović je dobar trener – natjecatelj. Mi, međutim, trebamo trenera koji će razvijati mlade igrače – krenuo je Josip Klisović, kao uvijek, bez "dlake na jeziku".
Mnogi su Klisoviću spremni kontrirati s tezom "kako su, primjerice, Radovčić i Nakić imali obilatu minutažu u odnosu na lanjsku sezonu. No, Klisović i za njih ima spreman odgovor.
– Jedno je povećanje minutaže, a drugo napredak u igri. S Radovčićem i Nakićem se nije radilo na poboljšanju vještine igre. Nije teško primijetiti fizički i taktički napredak kod obojice, No, individualno, mogli su dati puno više. Radovčić se previše trošio u obrani, a Toni je igrao na krivoj poziciji. On na "četvorki" može biti samo solidan A-1 igrač, dok na "trici" može dogurati do
reprezentacije!
A što je s Paićem i Šarićem?
– Paića se nije smjelo formirati kao centra, već mu, suprotno, davati prostora na "trici". Da koš napada prsima, a ne gurajući se leđima. On to može. No, za to nije kriv Anzulović. Od svih njih jedino je Šarić vođen u pravom smjeru. Njegova je velika prednost što mane, koje ima, prikriva nevjerojatnom inteligencijom i osobnošću.
Basharova potpora
Svi bi oni dogodine trebali biti nositelji igre "Šibenika" u punom smislu te riječi. Zato bi nemali gubitak bio mogući odlazak Krešimira Radovčića u Cibonu!?
– Radovčić mora ostati! Barem još jednu, ako ne i dvije sezone. Ne smijemo ispustiti kroz prste još jednog mladog, izuzetno nadarenog igrača, kao što smo lani učinili s Badžimom. Mislim da je i njemu bolje da bude prvi playmaker "Šibenika" nego drugi, treći razigravač "Zadra" ili "Cibone". I još jedna stvar: ne postoji veće šibensko srce od njegovoga u našoj svlačionici! Sve to se ne smije podcjenjivati.
Za Anzulovićeva nasljednika izabran je Miro Jurić. Većina šibenskih prijatelja košarke smatraju kako je to logičan potez klupskog vodstva…
– Dobro je da je naš čovjek dobio priliku. Miro ima osjećaj za košarku, za igru. I siguran sam da igrače neće držati taktički stisnutima, uškopljenima. To je dobra stvar za njihov razvoj, napredak.
Osim trenera, klub bi prije početka iduće sezone trebao promijeniti predsjednika, s obzirom na to da je Bashar Egemen već dugo vršitelj dužnosti na toj funkciji. A priča se da bi predstavnik glavnog sponzora Dogus grupe to mjesto najradije prepustio baš vama?
– Sve što o toj temi mogu reći jest da sam razgovarao s Basharom, koji mi je dao podršku, kao i s gradonačelnikom Željkom Burićem, koji je učinio isto. Sve ćemo znati krajem svibnja, kad bi se trebala održati Skupština kluba. Moram, međutim, reći da nije baš logično da se bira novi trener prije izbora novog predsjednika.
Moj motiv
Što vas motivira da se prihvatite te iznimno zahtjevne funkcije?
– Četiri stvari. Kao prvo, mladi igrači. Njih treba zadržati u klubu sve dok ne prerastu Baldekin, a istovremeno vratiti one, koji su u jednom trenutku iz ovih ili onih razloga otišli. Tu mislim na Širka, Andabaku, Kalpića, Vrliku… Drugo, treba riješiti pitanje omladinskog pogona. Ugovorom se mora regulirati odnos između Škole košarke "Dražen Petrović" i GKK "Šibenik". Alternativna je opcija osnivanje vlastitog pogona. Treće, mislim da je za GKK "Šibenik" idealan model narodnog kluba, po uzoru na "Real Madrid", "Barcelonu". Da članovi budu vlasnici. Dakako, treba naći operativni model da se to ostvari. I četvrto, Šibenik konačno mora dobiti novu dvoranu. Mi možemo proširiti Baldekin, ali to nije dugoročno rješenje. Ni za sport, ni za grad.
Sve to lijepo i ozbiljno zvuči, no pitanje je hoće li uopće biti u mogućnosti sve to pokušati ostvariti? Pogotovo, ako se zna da bi vaš dolazak na mjesto predsjednika vjerojatno značio odlazak sportskog direktora Filipa Vukičevića. Poznato je da vas dvojica niste u dobrim odnosima…
– Ma, ja ne želim biti predsjednik da bih uklonio Vukičevića. On je meni bio motiv kao igrač, dok sam s njim provodio sate i sate na individualnim treninzima. Danas mi više nije motiv. Jedini razlog moga mogućeg dolaska, odnosno povratka na funkciju u klubu je šibenska mladost – završio je Josip Klisović.
