Željeli su kraj godine, koja se neće lako zaboraviti, obilježiti uobičajeno, onako kako to ide uz blagdansko ozračje: uz svjećice, lampice, okićene borove i s pregrštom najljepših mogućih darova! Željeli su to napraviti onako kako to brojni posjetitelji i poklonici kulturnih događanja i očekuju od svog Azimuta, kluba smještenog u jedinstvenoj lokaciji i spomeniku kulture-srednjovjekovnim gradskim bunarima koji su Šibeniku prije više stoljeća osiguravali pitku vodu bez koje ne bi bilo života, kao što ga, u njegovoj punini, nema ni bez kulture.
Vode u bunarima odavno nema, ali ima kulture! Slogan je to koji mala ekipa iz Azimuta: Magdalena Šetka, Hrvoje Jelković i Josip Bačelić, osnaženi savjetima i pomoći vjernih prijatelja kluba poput slikarice Branke Grubić i DJ-a i glazbenog novinara Marka Podruga, svakodnevno, već godinama, u praksi potvrđuje, marljivo pripremajući, organizirajući i udomljavajući svakojaka događanja od koncerata i izložaba do raznih promocija i sajmova te nezaobilaznih kvizova! Šibenska kulturna scena u Azimutu je dobila važnog igrača koji u njezin krvotok unosi nevjerojatnu živost i koji je, što je možda i najvažnije, otvorio širom vrata šibenskim kreativcima, umjetnicima i svima koji se tako osjećaju, potičući ih tako da stvaraju te da to i javno pokažu!
I koliko god da je korona poremetila i njihove planove, nisu odustajali. Još manje očajavali. I u proljeće su mnoštvo događanja organizirali virtualno i na društvenim mrežama, a kako se godina primicala kraju i epidemiološke mjere postajale sve strože i Azimut je morao do daljnjeg staviti ključ u bravu. Ali, blagdanska čarolija tu nije prestala. Štoviše, tek se tada razmahala, a cijeli klub postao je-božićni tinel.
Art and craft
- Imali smo ideju napraviti prodajnu izložbu prije Božića gdje bi izlagali šibenski kreativci i umjetnici, ali pošto su nas zatvorili, nazvali smo sve njih i pitali je li im zanimljivo da to radimo virtualno i na mrežama. Svi su pristali. Tako je nastala ova zatvorena izložba- govori Magdalena Šetka, Zagrepčanka po zanimanju grafička urednica, koja se u Šibenik doselila prije osam godina. Planirala je jedno ljeto konobariti, odraditi sezonu i vratiti se u Zagreb. Ali, nije. Fascinirao ju je Šibenik i njegovi kreativci. Toliko puno stvaralačkog naboja na tako malo prostora, rijetko se viđa, kaže. Čak njih 19 sudjelovalo je tako u čaroliji Božićnog tinela, jedinstvene umjetničke akcije, "art and craft" izložbe koja se ne smije vidjeti, govori Megi, kako je nazivaju prijatelji.
- Realno može se vidjeti na facebooku i web stranicama kluba do 8. siječnja, ali se ne može posjetiti fizički, ne možete dobiti ugođaj ovoga prostora. Mi smo to super zamislili, ljudi su trebali tu sjediti, piti kavu, družiti se... Kako bismo okitili prostor, okupljali smo se u manjim grupama. Neki su zaista ovdje donijeli dio svog dnevnog boravka.
Ovako, ukupno 167 radova: slika, fotografija, instalacija, skulptura, lampa, namještaja, nakita, ukrasa za jelku, keramičkih šalica, tanjura i drugih ručno rađenih ukrasnih i uporabnih predmeta mogu se razgledati samo virtualno. Azimutovci su se pobrinuli da svaki izloženi predmet posjetitelji mogu posebno pogledati, o svakom autoru ponešto doznati, a osigurana im je i 3D šetnja galerijom. Bolje ne može, reklo bi se. No, ono nudi što digitalno okružje, tek je puka informacija koja ne može stvoriti doživljaj koji je jedini moguć u stvarnom prostoru galerije. Azimutov božićni tinel je kao bajka: nekoliko okićenih borova i izloženi radovi postavljeni su tako da ih je lako zamisliti kako bi "sjeli" u nečiji dom.
Novi život galerije
- Uvijek smo računali na kulturne događaje u klubu, a kada se otvorio gornji prostor, odnosno kada smo ga preuredili i stepenice koje su prije bile po sredini premjestili uz zid, dobili smo kompaktniji i puno veći prostor koji mi volimo zvati Azimutova galerija- opisuje Magdalena prostor sada pretvoren u pravi božićni tinel. Promjena o kojoj govori dogodila se prije tri godine, a galeriju je svojom izložbom otvorio šibenski dizajner nakita Danijel Hrg.
- Prvobitna je priča bila predstaviti sve Šibenčane koji imaju što izložiti. Puno nam se ljudi javljalo, a sada smo malo postrožili kriterije, jer ne možemo ugostiti toliko ljudi koliko ih se javlja. Istina, mogli smo se baviti klasičnim ugostiteljstvom, ali kako ne obratiti pažnju na svu tu kreativnost kada toliko toga ima. Žalosno bi bilo da se to ne događa, jer nekima ovakav izlazak u javnost bude i prekretnica u životu. Također, smatramo da smo i dužni dati nešto nazad zajednici u kojoj živimo. Zato smo uvijek otvoreni za ideje- zaključila je Magdalena, podsjetivši kako je ta otvorenost dovela i da suradnje s kulturnom udrugom Fotopoetika s kojom su pokrenuli sajam LP ploča i knjiga, buvljak koji postaje sve popularniji, a ove jeseni počeo je i Zelenarij-sajam bilja. I opet će, kao i još puno drugih zanimljivih i nadahnujućih događanja. Koroni usprkos, kako to ovih dana pokazuje čarolija njihova neodoljivog Božićnog tinela!
IZLAGAČI
U Azimutovu Božićnom tinelu izlažu: Mario Juras i njegov Lulas Art, slikarica Branka Grubić, drniška slikarica Silvija Sunara poznata po svojim staklenim mozaicima, Jelenko Ujdur umjetničkog imena Koraljko Greben iz Metkovića, jedini gostujući autor, zanimljivih skulptura izrađenim mahom od naplavina, slikar i grafičar Zvonimir Vila, vodička slikarica Anita Franin Pečarica, Sandra Eraković i Slaven Blaće majstori za modernistički redizajn starog,odbačenog namještaja, dizajner nakita Danijel Hrg, fotografi Zrinka Magazin, Nino Šolić i Ivana Antić Stošić, kreativka Branka Telenta, slikarice Adrijana Diklić, Dolores Bujas i Lana Martinović Čala, slikar Denis Jakovljević, keramičarka Julijana Mašina, Nives Bujas Božajić koja slike radi od oblutaka te stolar umjetničkih crta Vedran Baus Baković iz Banjevaca.
DVA DJEDA MRAZA I JEDNA BAKA
Slikarica Branka Grubić u galeriji Azimut imala je svoju prvu samostalnu izložbu u Šibeniku. Prije toga njezine slike bile su izložene u SAD-u i u Sarajevu.
- Ekipu iz Azimuta doživljavam kao dva Dida Mraza i jednu Baku Mraz. To su za Hrvoje, Joke i Megi..., a mi ostali, sa strane, mi smo kao patuljci. Čudo je koliko i što ti ljudi mogu napraviti i ništa im nije problem. Kada me je Hrvoje pozvao da vidim galeriju koji su preuredili, već sam mislila da će to biti još jedan sterilni prostor gdje ćete staviti slike na zid, bit će otvorenje i to je kraj. Doći će dva čovjeka dnevno i to je to. Koja je poanta raditi izložbu ako je ljudi ne vide: da sebi staviš kvačicu u biografiji, nije tri, nego četiri izložbe. Ali kada sam čula Hrvoja i njegovu priču, to je bilo to- govori Branka koja je nakon prve izložbe prije godinu dana, u Azimutu izlagala i ovoga ljeta, a i nova izložba koju priprema, mogla bi, tko zna, svoj put do publike početi opet u klubu na šibenskoj rivi.