U ožujku, prvom proljetnom mjesecu, simbolika broja jedan u mnogome se uplela u sudbinu Hrvatskog narodnog kazališta u Šibeniku.
Naime, prvi put u povijesti šibenskog kazališta uprizoruje se Miroslav Krleža, a odabir je pao na njegovu "Ledu", komediju jedne karnevalske noći, dramu iz glembajevskog ciklusa, usto prvu ovosezonsku premijeru ovog teatra koja će biti izvedena u subotu, 9. ožujka. Leda je i prva predstava nastala u friškom, tromjesečnom stažu aktualnog ravnatelja Jakova Bilića. Redatelj je zagrebački glumac Boris Svrtan, koji u predstavi i glumi, a ujedno je i scenograf.
Svrtanu, koji je režirao već 13 predstava, ovo, međutim, nije ni prva gluma ni prva režija "Lede", ali je zato jedini Krležin komad koji se trenutačno igra u hrvatskim kazalištima.
Što je vas ponovo privuklo Krleži i "Ledi"?
- U ovoj predstavi igram Klanfara, ulogu koju sam sam sebi dodijelio (smijeh). Zašto Krleža? Zato što su njegovi tekstovi pisani u najdubljem dosluhu s glumačkim tijelom i glasom.Krleža je pored Držića i drugih velikih hrvatskih pisaca odigrao krucijalnu ulogu u hrvatskom dramskom pismu, u razvoju glumaca, i u tomu je uvijek bio jasan orijentir. Nema generacije glumaca u Hrvatskoj koja se nije imala priliku baviti Krležom.
Trač diktira dnevne teme
Ipak, nekada rado i često igran, Krleža je danas rijetkost na hrvatskim pozornicama...
- To je kao u društvu u kojem se počnu svirati narodnjaci, pa onda Bach malo teže dolazi do ušiju. Krleža je u dramskom pismu hrvatski Mozart, Bach, Schubert… "Leda" ima potencijal najbolje engleske komedije s nešto filozofskog sadržaja u tipu G. B. Shawa, ali još i bolje… Krleža je bitan autor i zato što je dao toliko metafora i paradigmi naših života. Tako Urban, koji tečno govori sedam jezika, propadne u diplomatskoj karijeri zato što ne može naplatiti svoje znanje i erudiciju.To mu postaje toliko ponižavajuće da odluči prekinuti s tim. A to nam je danas itekako poznato. Tu je i Klara, bivša operna pjevačica koja ne može doći do karijere i ne može se ostvariti, jer je život podredila mužu.
On je akademski slikar koji mora producirati mrtve prirode "Gnjile naranče", jer njegova klijentela, advokati, zubari, to traže… Klanfar je novopečeni bogataš s diskrepancijom između roda i ambicije, a danas takvih imamo i previše u hrvatskom društvu. U kratkom razdoblju preskočili su nekoliko generacija i vrlo brzo se dokopali novca, ali nisu razvili duhovne vrijednosti po kojima bi ih u društvu prihvatili. Klanfar zbog toga još pati, ali danas ove više nije zbog toga briga, svijet je postao klanfarski, materijalne su vrijednosti prevladale duhovne, a posljedica toga je ono što se danas događa u hrvatskom društvu - podvodna mina koja rezultira nasiljem prema najslabijima, u zadnje vrijeme to vidimo prema djeci.
Leda je, dakle, jednako aktualna kao i prije 90 godina, kada je napisana?
- To štivo je kao žar pod pepelom i jako je veliki trud potreban, prije svega glumački, da bi danas Krleža, kao uostalom i Shakespeare, dospio do gledatelja.
Kako ste kao redatelj rasplamsali taj žar?
- Imam sreću da sam imao dobru glumačku ekipu: od Luke Dragića, Franke Klarić, Ivana Jončića, Ivane Gulin i Oriane Kunčić, koji su vedro i s puno strasti istraživali likove i živjeli s njima ova tri mjeseca koliko radimo na predstavi. Oni su to shvatili kao vježbu svog glumačkog bića, osvježavanje svog unutarnjeg glumačkog potencijala. Poklopilo se da je Jakov Bilić, koji je postao ravnatelj s 30 godina, vrlo hrabro odlučio staviti na repertoar Krležu. Hrabre, prati sreća, nadam se. S Krležom se prolazi ili se gine.
Osim toga to je jezik koji, neću reći da izumire, ali naši mladi ljudi, pod udarom slika s interneta i svega što nove tehnologije nude, postaju insuficijentni, slabi govornici i vrlo teško izražavaju svoje misli, pogotovo ovako kako to radi Krleža, koji i u tom smislu može biti putokaz, pod uvjetom da se ne plašimo tog bogatog i gustog pisma.
U njemu možemo otkriti bunar slasti, slušati te slapove riječi, silinu asocijacija koje objašnjavaju univerzalne odnose, muško–ženske, bračne, društvene…To je kompleksno, a zapravo vrlo jednostavno pismo, a ti likovi u svim svojim apsurdnim situacijama podsjećaju na nas danas.
,Osim toga, nema čovjeka koji je doživio 40 ili 50 godina a da se nije suočio s bračnom krizom, neuspjesima u poslu i društvu. Krleža je dobro oslikao stanje duha, društvo u kojem trač diktira dnevne teme, a taj senzacionalizam donosi nam danas i taj mrežni svijet. I ta Leda, a komad počinje rečenicom "Čini se da je ta mala Leda danas u modi". Nema bolje usporedbe s današnjim vremenom nego što je ta Leda koja je bila prekrasan model i zavrtjela je glavu mnogim slikarima, kretala se u društvu intelektualaca, a na kraju se udala za nogometaša!
Materijalno je oduvijek bilo iznad duhovnog i to je duhovit Krležin komentar koji jako dobro pokazuje i naše vrijeme.
Šibenska publika uglavnom je naviknuta na "lakše" komedije. Pribojavate li se da bi im "Leda" mogla biti teška i dosadna?
- Ovo je poziv na Krležino putovanje koje u "Ledi" taje sat i 40 minuta.To je poziv na otvaranje duhovne škrinje i da se vidi kako ljudi i danas imaju iste probleme kao prije 100 godina, kao i to da je osnovno ljudsko nagnuće ono ka ispunjenju i sreći na privatnom i poslovnom planu. Tu želju i nagnuće Krleža upravo problematizira u "Ledi". Posebno me zanima kako će na predstavu reagirati srednjoškolci za koje u utorak 12. ožujka igramo dvije predstave.
Osobna iskaznica predstave
Sve potječe iz glumačkih korijena i glumačke vizure iz koje promišlja kazalište, reći će Svrtan za svoj redateljski pristup u "Ledi", najnovijoj predstavi šibenskog HNK.
Osim što režira i potpisuje scenografiju, Svrtan u predstavi glumi Klanfara, a partneri na sceni su mu i Luka Dragić (Oliver), Franka Klarić (Klara), Ivan Jončić (Aurel), Ivana Gulin (Melita), Oriana Kunčić (noćna dama i sluškinja Fani).
Autor glazbe je Roko Radeljak, šibenski student klarineta, kostimografkinja Sara Lovrić Caparin, a oblikovatelj svjetla Josip Bakula.
