Od ljudi koji su u kulturi zadužili Šibenik svojim djelima, otišao je s ovoga svijeta još jedan.
Akademski kipar Aleksandar Ale Guberina. Prije njega umro je i još jedan veliki Guberina, glumac Špiro, čovjek kojem su kazališne daske život značile. A ranije i brojni drugi, poput kroničara grada, profesora Ive Livakovića. "Odlaze sanjari", naslov je i jedne pjesme Miše Kovača, koja nastavlja riječima: ... I ja ću polako.
Prisjećamo se u ovome Baulu brojnih druženja s Alom u njegovoj umjetničkoj radionici na Gorici i u njegovu domu u Ulici Jurja Dalmatinca, kada smo pratili njegov rad. Mnogo je volio more, pa smo često s njim i njegovim bratom Antom brodili Kanalom svetog Ante i razgledavali staru kapelicu toga sveca u pećini litice.
Asistirali smo i pri izradi gipsanog odljeva kipa svetog Franje Asiškoga, značajnog Alina djela, koji je, odliven u bronci, prije 15 godina postavljen kraj fontane u Perivoju fra Luje Maruna, pred crkvom Gospe van grada.
Zbilo se to za vrijeme obilježavanja 800. obljetnice osnutka reda franjevačke (male) braće – frater minoris. Svečanosti je uz brojne Šibenčane, svećenike, redovnike i redovnice nazočio i sam generalni ministar toga reda Hose Rodrigo Carbaglio.
Sam lik sveca, koji u ruci drži golubicu, kao veliki ljubitelj ptica i životinja u naravnoj veličini, po fizionomiji i obrisima lica podsjeća, kako su mnogi zaključili, na samoga autora, kipara Guberinu. Impozantna figura svetog Franje i danas izaziva jak dojam pa se uz nju fotografiraju i brojni turisti.
Zanimljivo je da se kuća Aleksandra Guberine nalazi u Ulici Jurja Dalmatinca, samo nekoliko metara nasuprot onoj u kojoj je živio i radio glasoviti klesar, majstor-graditelj šibenske katedrale svetog Jakova. U malome dvorištu te kuće nalazila se i kamena isklesana kruna zdenac, rad samog majstora Jurja.
Spomenut ćemo se ovdje i Špire Guberine i šibenskoga kroničara i publicista prof. Ive Livakovića, kad smo se jednoga popodneva, već daleke 2012. godine, družili u Ivinu domu kod stare Pošte. Špiro je bio ne samo izvrstan glumac, već i iznimno duhovit i društven čovjek.
Volio je pričati, a profesor Ivo slušati, što je kasnije bilježio i u svojim knjigama.
– Znaš – reći će u jednom trenutku glumac Guberina. – Došlo ti je vrime kad nas i u našoj generaciji sve manje ima. A kad mi se približi kraj, želio bi umriti živ...!
A svi oni kojih se ovdje spominjemo žive i dalje u našim srcima.