"Računajte na mene, pišem nove pjesme" - poručio je Krste Juras na večeri posvećenoj njegovoj poeziji i tekstovima glazbenih uspješnica

Zaljubljenik u brodove i pjesmu, doktor brodogradnje, pjesnik i tekstopisac, a neko vrijeme i pjevač, Krste Juras, svoje ljubavi nikada nije suprotstavljao jedna drugoj niti se ikada premišljao bi li se u životu bavio jednom ili drugom. Sve se to, reći će, kod njega ispreplitalo, nadopunjavalo, prožimalo posve lako i prirodno. Zato je s posebnim zadovoljstvom u HNK-u u ponedjeljak navečer uživao u glazbeno poetskoj večeri koju su šibenski kazalištarci posvetili upravo njemu. Premda, istaknuo je to ravnatelj HNK-a Jakov Bilić, ne bi se taj događaj mogao nazvati ni koncert ni poetskom večeri, nego večeri druženja i ugode.

U opuštenoj atmosferi tako je, uz svevremenske hitove dalmatinske pjesme uživalo i pjevušilo stotinjak gledatelja. Šibensku baladu, Dalmaciju u mom oku, Šibenik je to, Jubi san vašu ćer, Baladu o ćaćinu satu, Dobra ti večer, mati moja, Ploviti se mora, Ta tvoja barka mala, Kud plovi ovaj brod, samo su neke od poznatih pjesama za koje je Juras napisao stihove, a izveli su ih klapa More, Krešimir Batinica i Nataša Cvitan, dok su za glazbenu pratnju bili zaduženi Ante Stošić na gitari i Šime Buha za klavijaturama. Glumice šibenskog kazališta Franka Klarić i Oriana Kunčić kojima se u glumačkoj ulozi pridružio i ravnatelj Bilić, čitali su pjesme iz Jurasovih zbirki. Najnoviju, Prirodni okoliš, objavio je lani, a prethodile su joj Samo moru virujen, Dalmacija u mom oku, Resselov vijak te Balada o tekstopiscu koja je tiskana davne 1982. godine i bila je Jurasova prva knjiga pjesama.

Kada je na kraju večeri pozvan na pozornicu da se pridruži izvođačima, Juras nije krio koliko mu je bilo ugodno, premda, kazao je to u razgovoru nakon što su se svjetla pozornice ugasila, ta svjetla baš i ne voli. Draža mu je sjena, istaknuo je.

-Jakov Bilić je prije nekoliko mjeseci došao s tim da bi radio ovu večer. Dao sam mu svih svojih pet zbirki da izabere pjesme koje hoće. Rekao je da će to biti glazbeno poetski recital, nešto slično Arsenovu feralu. Ali, Arsen je Arsen, a ja sam ja. No, ovo što sam ovdje čuo, nadišlo je sva moja očekivanja. Ovi mladi ljudi: glumci šibenskog kazališta, klapa More, Krešimir Batinica, kojeg sam čuo lani, i glazbenici za koje sam sada prvi put slušao, sve skupa bilo je izvanredno ukomponirano. Osim toga neke sam pjesme koje su se ovdje čitale, one iz prve zbirke Balada o tekstopiscu, gotovo posve zaboravio – rekao je Juras.

Rođen u Varošu, četvrti iz koje, među ostalim, potječu ili su tu živjeli Arsen Dedić, Vice Vukov, Mišo Kovač i Ivo Pattiera, Jurasa je njegova šibenska baza, čini se, trajno obilježila. Za sebe će reći kako je šibenski pjesnik, premda nijednu pjesmu nije napisao u Šibeniku, osim legendarne Šibenske balade koja je nastala na plaži na Zlarinu. Najviše pjesama o Šibeniku i Dalmaciji napisao je u Zagrebu gdje je završio studij brodogradnje i radio i u kojem živi i danas.

-Ja sam sve svoje pjesme napisao u prvom licu jednine muškarca, neću reći muškardina, sad sam već stariji gospodin, pa sam pomislio kako će moje pjesme govoriti žene. Ovo što smo čuli i vidjeli u kazalištu bilo je apsolutno šibenski obojeno. Krešimir Batinica je rekao da su sve ovo hitovi. Ja nikada nisam pisao hitove. Nakon 45 godina to su evergreeni. Nakon toliko godina svi znaju, stari i mladi, barem u ovom užem krugu, da sam ja autor tih stihova, meni je to dovoljno. Iza ovoga ja opet idem, u neku svoju sjenu. Moj se život sveo na više puta po pet minuta i meni je to dovoljno. Uvijek me u intervujima pitaju kako to da sam stalno u sjeni, a ja kažem da sam u sjeni zidna, šibenske katedrale, borova... Tako čovjek duže traje!

Juras je, prema vlastitom priznanju, brz, ali ne i brzoplet pjesnik! Sve svoje stihove napisao bi za pet minuta!

-Uvijek kažem da sam ja analogni čovjek s digitalnim mozgom. Ne treba mi dugo. Imam sve u glavi. Cijeli tekst brzo zapamtim i samo mi preostaje staviti to na papir, a kako sam muzikalan, već neka melodija ispadne. Uvijek je, barem kod tih mojih 250 uglazbljenih pjesama, bio prvo tekst, a onda glazba. To je jedno, ali meni je drago da je publika shvatila i da sam pjesnik.

Točan broj pjesama Juras ne zna, barem ne na prvu, ali pamti sve stihove. Čak i pjesama koje su davno nastale i koje je skoro zaboravio, ali kada čuje prve riječi, odmah se prisjeti cijele pjesme.

-Imam sve u glavi. Evo, šibenski glumci govorili su neke pjesme iz moje prve zbirke iz 1982. godine, sjetio sam se cijele pjesme čim sam čuo prvi stih. Evo recimo Spomeni se Barbara. To je aluzija na Prevertovu Barbaru. Ili Štorija o mojoj babi... odmah sam znao kako ide. Ja sam i doktorirao dok sam plivao. Zvuči malo čudno, ali zaista mogu reći da sve imam u glavi – sa smiješkom govori Juras i napominje kako šibenska publika može i dalje računati na njega. Nije, objašnjava, sklon nostalgičnim osvrtima u prošlost, već stalno gleda naprijed. Piše i dalje. Upravo tekst za jednog mladog glazbenika, a da nije u životu bio "kaj god" govori i suradnja s grafičarom, fotografkinjom i slikarom Hrvojem Šercarom, Marijom Braut i Vaskom Lipovcem, dok su pogovore za njegove knjige pisali Ivo Brešan, Zdravko Zima, Luko Paljetak i Ivica Ivanišević.

Juras je, Šibenčani to dobro znaju, dobio i Nagradu grada Šibenika, a dobitnik je, što se u njegovu rodnom gradu možda manje zna, i Nagrade grada Paga u koji već desetljećima svraća i ljetuje. Možda se manje zna i da je Juras bio vrstan plivač i nagrađivani kvizaš.

-Ništa mi nije smetalo baviti se sa svim tim. Ima i jedan apsurd. Bio sam projektant vojnih brodava i pjesnik. Ali, sve se u mom životu ispreplitalo i sve sam radio sa zadovoljstvom – kazao je na kraju Krste Juras.