Volim dolaziti u Šibenik, to je ipak najljepši grad na svijetu! Kaže to mlada violinistica Petromila Jakas, Šibenčanka, koja je u rodnom gradu zadnji koncert imala u srpnju prošle godine, a ovih dana kao članica komornog ansambla neobična, onomatopejskog, imena "Zoov Cool" i sastava instrumenata (violončelo, klavir, klarinet i violina), nastupila je u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.
Zagreb je, barem kako stvari sada stoje, Petromilina životna adresa. Članica je Simfonijskog orkestra HRT-a od 2004., a istodobno njeguje solističke nastupe, bavi se komornom glazbom i puno putuje.
– Proteklu sezonu provela sam na relaciji Zagreb – Pariz jer sam se usavršavala na pariškoj Scholi Cantorum, u razredu izvanredne violinistice i profesorice Violete Smailović-Huart. Za mene je to bilo osobito vrijedno i duboko iskustvo koje mi je, osim glazbenih, otvorilo i nove kulturološke horizonte, a u materijalnom obliku donijelo Dyplome de Virtuositè.
U njezinu životu sve je u znaku glazbe, a kada ne nastupa, vježba. Violinu, ali i svoje tijelo, prakticirajući drevnu kinesku borilačku vještinu blagih i umirujućih pokreta tai chi chuan, točnije – taijiquan, kako se u latinično pismo transkribiraju kineski simboli. Vještina je to koju mnogi zovu eliksirom života, a veza taijiquana i violine za Petromilu je očigledna. Jer, reći će, a o tomu govore i mnogi glazbeni pedagozi, na ton i izvedbu itekako utječe i svijest o vlastitu tijelu.
– Potvrdila sam to na jednom glazbenom seminaru u Dubrovniku, kada je jedan od predavača pokazivao osnove aikida da bi nam objasnio povezanost uma i tijela te njihov utjecaj na naše sviranje. Nedugo nakon toga, počela sam istraživati indijski kathaka, moderni orijentalni ples, jogu te taijiquan. Fascinira me to da čovjek, kao i glazbenom frazom, svoje emocije i misao može izraziti pokretom – objašnjava Petromila.
Tako je postala učiteljica joge, a bavila se orijentalnim plesom i nastupala na koncertima, primjerice, slovensko-hrvatskog kvarteta flauta "4 Syrinx". O tom plesu ne voli govori kao o trbušnom i neprihvatljivo joj je njegovo vulgarno tumačenje, premda je i to doživjela. Vježbajući različite tehnike, na kraju se zadržala na taijiquanu, stilu chen, kako ne propušta dometnuti, a principi te vještine, ističe, ne razlikuju se od pravilnog sviranja violine.
– Kao i violinu, taijiquan sam vježbala više sati dnevno, a u Kini sam u više navrata tijekom 2008. i 2009. godine, vještinu naučenu u Zagrebu od majstora Jasminka Mikleca, usavršavala u individualnoj poduci kod majstora Chen Juna. Trud se isplatio i uz podršku Grada Zagreba, istraživanje povezanosti ovih dviju vještina rezultirao je djelom "Pozicija zvuka" u kojem, među ostalim, navodim i pet vježbi korisnih za glazbenike prije i nakon vježbanja instrumenta – ponosna je Petromila.
Prve glazbene korake Petromila je napravila u šibenskoj Glazbenoj školi Ivana Lukačića, ali se brzo preselila u Split te je nakon završene srednje glazbene škole diplomirala 2003. godine na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, u klasi profesora Gorana Končara. Na tomu, naravno, nije stala. Specijalizaciju iz komorne glazbe završila je 2010. u Grazu, a poslijediplomski studij violine 2011. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, da bi prošle godine stekla već spomenut parišku "diplomu iz virtuoznosti"!
– Odmalena sam imala izvrsne profesore, Josipa Škuncu, Oresta Shourgota, Gorana Končara te Tarasa Pechenyja, koji su mi usadili ljubav prema violini te me naučili ozbiljnom i odgovornom pristupu vježbanju. Profesor Končar je na satovima često znao reći da sviranje violine nije zanimanje nego poziv, čime je htio naglasiti kako se interpretativni izražaj umjetnika razvija doživotno, paralelno s njegovom ličnošću – kaže Petromila, čiji je otac, Rade Jakas, poznati šibenski slikar te je umjetničko ozračje i poticaje za kreativno izražavanje upijala od malih nogu. Nastupi i nagrade tijekom školovanja te Rektorova nagrada na studiju jačali su njezino samopouzdanje.
– Mislim da smo sami odgovorni za svaki detalj u svojim životima. Ako je čovjek vrijedan i zna što želi, može postići apsolutno sve. Iz osobnog iskustva sam naučila da svaki uspjeh i neuspjeh dolazi iz unutarnjeg stanja, a neuspjesi su često edukativniji od uspjeha. Moja prijateljica i kolegica, pijanistica Kristina Cvitanić, jednom mi je ispričala kako joj je mala učenica rekla da ne voli da je se hvali jer da tada ne zna što treba dalje popraviti!
Okitila se i brojnim nagradama na međunarodnim natjecanjima, premda, voli reći, ne natječemo se s drugim, nego sa samim sobom. Među najfriškijim pobjedama je prošlogodišnja, apsolutna, na Natjecanju "Franz Schubert" u Italiji.
– Bio je to poseban doživljaj. Osvojila sam 1. apsolutno mjesto te specijalnu nagradu "Riccardo Viannello" za izvođenje suvremene talijanske kompozicije. Ta i druga natjecanja koje sam osvojila u proteklih nekoliko godina otvorila su mi mogućnost nastupa u inozemstvu, pogotovo u Italiji i na Malti. Raduje me skori koncert u blizini Pescare. Eto, i violina na kojoj sviram je podrijetlom iz Italije, točnije Rima, iz ruku švicarskog majstora Claudea Lebeta. U Italiji se uvijek osjećam dobro i uklopljeno, a i kava je odlična!