Ni spomen-sobu, ni Svibanjske dane ili bilo kakve Dane Ive Brešana – pak ni "gradsku" kiticu cvića ili neki spomen o godišnjici smrti, ni prošle ni ove godine, a to pada na 3. siječnja – ništa od toga, izgleda, u rodnom gradu Šibeniku do sada nije zaslužio – Ivo Brešan.
Spomen-soba najavljena je još u godini u kojoj je Brešan umro, 2017., Pero Mioč predložio je održavanje Svibanjskih dana Ive Brešana, a u njegovoj matičnoj kući iz koje je otišao u mirovinu, u HNK-u Šibenik, počeli su govoriti o Danima Ive Brešana, također u svibnju, kad je rođen. Lani je to bila jedna predstava. Ove godine – vidjet ćemo.
Ma da je išta napravio Šibenik, grad u kojem je – kako je u Teatarskoj ćakuli neku večer u HNK-u rekao Vinko Brešan – Ivo Brešan naprosto odlučio živjeti!
– Njegova je odluka bila živjeti u Šibeniku, biti profesor u Šibeniku, šibensku djecu učiti hrvatskom jeziku. I kad sam od Povjerenstva formiranog za uređenje sobe posvećene mom ocu čuo da se to planira urediti u bivšoj kazališnoj kavani – bio sam jako radostan, presretan! Našao sam i sponzora, bio je to "Badel"... Doduše, imao je "Badel" i zašto biti sponzor sobe Ive Brešana... – u šaljivom tonu Vinko je Brešan, u telefonskoj vezi između Zagreba i šibenskog teatra u Teatarskoj ćakuli, počeo govoriti o nečemu što će do kraja "ćakule" ostati gotovo jedini upamtljivi "detalj" te preduge i promašene večeri.
Bilo je govora i o hologramu
A to je da od Sobe Ive Brešana u Šibeniku po svoj prilici neće biti ništa (jer neke floskule koje smo čuli naprosto nisu to). Teško da će nešto biti i od Dana Ive Brešana jer je HNK Šibenik u ovom trenutku jedna rasuta kuća koja novom ravnatelju, Jakovu Biliću, može samo zadati sijede u onoj crnoj kosi, i zgaditi mu tren kad se odlučio, umjesto košarci, posvetiti glumi...
Brže-bolje bi se, izgleda, sad kad je sve postalo zapravo kulturni skandal, mogli uhvatiti posla oko realizacije ideje o Brešanovoj bisti u atriju teatra.
Da podsjetimo. Vinko Brešan darovao je gradu Šibeniku očevu biblioteku i sve materijalne memorabilije u njoj: plakete i plakate, nagrade, radni stol, pisaći stroj, fotografije... čak i džemper koji je znao nositi dok je pisao. Idejnu skicu u tom trenutku napravio je Arhitektonski studio 25,4 mm, govora je bilo čak i o hologramu Ive Brešana oslonjenom u tipičnoj pozi o zamišljeni šank u nekadašnjoj kazališnoj kavani. Utoliko bi se tamo našao priručni šankić, a i radni prostor za susrete, sastanke, prigodna druženja.
Prvorazredno političko pitanje
Najprije je Ministarstvo kulture odbilo sufinancirati uređenje. Tadašnja ravnateljica Maja Trlaja navodno je i dalje radila oko "Brešanove sobe", koja se, također navodno, naprosto izgubila sa zamišljenog mjesta u projektu opsežne obnove HNK Šibenik. Brešan je trebao dobiti utješnu nagradu u vidu nekog kutka, možda čak i u Gradskoj knjižnici!?
Gradonačelnik Burić je, kao i obično pun optimizma, tvrdio da će svega toga vezanog uz Brešana biti te da, napokon, to nije stvar politike, nego Kazališta. Brešan mlađi mu je telefonski otpovrnuo da to jest prvorazredno političko pitanje pa se slobodno može govoriti i o tome kako, zašto i koje su to političke snage koje koče stvari oko Ive Brešana. No redatelj Brešan reče da je upravo snimio film s naslovom "Koja je ovo država" pa se, prema tome, ni ovdje nema čemu čuditi.