Sve zbog jednog sira! Danilo Bitinj i Pokrovnik, neolitički arheološki lokaliteti u zaleđu Šibenika, odnosno na drniškom području, postali su svjetska arheološka i medijska senzacija u protekloj, 2018. godini zbog otkrića da su njegovi davni stanovnici prvi na Mediteranu, još prije 7200 godina, poznavali tehniku fermentacije mlijeka te su proizvodili sir, čak 4000 godina prije saznanja koja su do tada postojala. Taj je događaj, bez sumnje, najsnažnije obilježio šibensku kulturu u 2018. godini, kao i nastup legendarnog Bryana Ferryja na Tvrđavi sv. Mihovila, za čiji su koncert ulaznice planule u svega dan i pol nakon što su puštene u prodaju.
No, nisu samo ostaci sira s ulomaka keramičkih posuda s arheoloških lokaliteta u Danilu i Pokrovniku, koji je otkriven zahvaljujući multidisciplinarnim analizama i suradnji šibenskih i hrvatskih arheologa s kolegama i stručnjacima sa sveučilišta u Pennsylvaniji u SAD-u, odjeknuli u širokoj javnosti. Još je jedno arheološko nalazište sa šibenskog područja bilo događaj godine i osiguralo "prvo" mjesto u nacionalnoj kulturi, pa i šire. Naime, na Konjevratima, uz tamošnju crkvu i groblje, otkriveno je i istraženo prvo paleolitičko nalazište na otvorenom u Hrvatskoj, koje svjedoči kako su na tom području ljudi boravili još prije 15.000, odnosno 10.000 godina. Naime, dosadašnji paleolitički nalazi u Hrvatskoj pronađeni su u špiljama. Istina, poznati su i neki lokaliteti na otvorenom, ali je ovaj na Konjevratima prvi istražen. I tu je opet, kao i u priči o siru, prste imao arheolog Emil Podrug iz Muzeja grada Šibenika, koji je bio voditelj istraživanja kao što je vodio i ono u Danilu Bitinju.
Rast kao konstanta
A u Muzeju grada Šibenika, unatoč tomu što muzej još uvijek nema cjelovit stalni postav – premda je prije osam godina svečano otvorena prva i druga etaža zgrade, dok je treća, rezervirana za šibensku prošlost s kraja 19. i cijelo 20. stoljeće, ostala do danas nedovršena – zadovoljni su zbog organiziranih brojnih dječjih igraonica, pričaonica i radionica koje su pratile postavljene izložbe, ali i prošlogodišnjom Noći muzeja, koja je privukla gotovo 3000 posjetitelja.
Godinu koju smo ispratili šibenska će javnost pamtiti i po jubileju Šibenske narodne glazbe, koja je slavila 170 godina svog postojanja. Pod dirigentskom palicom neumornog Damira Marušića, šibenski su glazbari svoju vjernu publiku oduševili i koncertom na Tvrđavi sv. Mihovila, na kojem su suvereno izvodili klasike, filmsku glazbu te pjesme Pink Floyda i Santane, a za kraj godine počastili su ih tradicionalnim novogodišnjim koncertom u šibenskom HNK-u.
Otkad je prije pet godina obnovljena Tvrđava sv. Mihovila i na njoj izgrađena ljetna pozornica, Šibensko pjevačko društvo "Kolo" svake je godine tu održalo svoj koncert, pa je tako bilo i lani kada su sa Simfonijskim puhačkim orkestrom HV-a u rujnu, uoči Dana grada Šibenika, zatvorili koncertnu sezonu na tvrđavi.
Rast je naša konstanta, poručili su na kraju godine iz Tvrđave kulture Šibenik, javne gradske ustanove u kulturi koja upravlja šibenskim tvrđavama. Za pravo im daju i brojna međunarodna priznanja koja prate njihov rad, pa tako i ono za najbolji program Europskog dana tvrđava, koji je lani prvi put obilježen u Šibeniku.
A šibenske tvrđave bile su pozornicom i Šibenskog plesnog festivala, koji već godinama u ovom gradu uporno promovira i zagovara suvremeni ples, kao što to za svijet animacije radi Supertoon, Međunarodni festival animacije, koji svoje programske izdanke u obliku izložaba i radionica proteže i kroz cijelu godinu.
Kazalište iza scene
Posebno mjesto u šibenskoj kulturi i u 2018. zauzela je grupa filmskih entuzijasta okupljena oko Kinokluba Šibenik, na čelu s predsjednikom Nikicom Šupom. Zahvaljujući njima Šibenik je dobio Kino kvadrat, u sklopu kojega se na četiri lokacije u gradskoj jezgri redovito održavaju filmske projekcije, u sklopu kojih je, među ostalim, održan i mjesec suvremenog norveškog filma.
Kazališni život u protekloj godini obilježile su drame, ali ne na očekivanom mjestu – na sceni, nego one koje su se događale oko izbora prvog čovjeka te kuće. Pratilo ga je poništenje prvog natječaja zbog formalno-pravnih popusta, naknadno raspisivanje novog, nastojanjima dijela lokalnih političara da nakon isteka mandata ravnateljice Maje Trlaje u Šibenik dovedu Srećka Šestana, da bi se, nakon što je on ipak odabrao splitski HNK, "zadovoljili" šibenskim glumcem Jakovom Bilićem na mjestu novog ravnatelja. Bivša ravnateljica nagrađena je, pak, mjestom voditeljice ureda Međunarodnog dječjeg festivala premda je pod njezinim vodstvom ta manifestacija samo nastavila, najblaže rečeno, stagnirati.
Kao što kazalište nije uspjelo ni neke druge, više puta najavljivane, projekte realizirati, poput memorijalne sobe posvećene Ivi Brešanu, odnosno "Brešanovih dana". I dramska produkcija u protekloj je godini bila vrlo mršava, a predstava "Kako je počeo rat na mom otoku", rađena u koprodukciji s "Gavellom", nakon nekoliko šibenskih izvedbi, uglavnom živi na sceni toga zagrebačkog kazališta.
Dramatično je lani bilo i na šestom izdanju Festivala alternative i ljevice, koji se bavio i problemima turizma te odnosa profita i javnog dobra. Prava tema na pravom mjestu jer grad koji bilježi snažan turistički uzlet, već pogađa i druga strana te medalje, poput apartmanizacije povijesne gradske jezgre, u kojoj turisti postaju svete krave, a domicilno stanovništvo vrsta u izumiranju.
No, malo je to zanimalo Hrastova saborskog zastupnik iz Šibenika Hrvoja Zekanovića. Organizatore Fališa prozvao je najprije zbog gostovanja episkopa Srpske pravoslavne crkve i zagrebačko-ljubljanskog metropolita Porfirija, a onda i zbog Šibenske deklaracije koja je predstavljena na kraju festivala, a u Šibeniku su je potpisale stranke Nova ljevica, Radnička fronta, Socijalistička radnička partija i ORaH.
Za Gradsku knjižnicu "Juraj Šižgorić", lanjska je godina, prema priznanju ravnatelja Vilijama Lakića, bila – prosječna. Mir prosjeka, međutim, pomutila je promocija revizionističke knjige "Radni logor Jasenovac" Igora Vukića, na kojoj je do izgreda došlo kada je skupina antifašista, predvođena Zoranom Restovićem, željela pročitati imena zatočenih i ubijenih Šibenčana u tom ustaškom logoru.
Na sreću, kraj minule godine šibenskoj je kulturi donio neke ljepše trenutke. Marom i upornošću ovdašnjih konzervatora nekoliko je zgrada proglašeno zaštićenim kulturnim dobrom. Među njima i Vitićeva zgrada na Poljani, kuća Pasini te stara pošta u Nazorovoj ulici.
Knjižara ipak nije izgubljena
U 2018. Šibenik je izgubio i knjižaru Maticu, nezavisnu knjižaru s golemim brojem naslova svih značajnih, velikih i malih izdavača, a koja je, nakon što se godinama pokušavala izboriti za opstanak, na kraju morala staviti ključ u bravu. Na sreću, u gradskoj upravi nisu se željeli odreći takvog sadržaja u središtu grada, pa je na natječaju prostor krajem godine dobila knjižara nakladničke kuće V.B.Z.
