Koliko je političarima bio važan dobar dizajn kroz povijest pokazuje među ostalim i podatak da se upravo na polju dizajna vodila jedna od važnijih bitaka hladnog rata. Kuhinjska debata između Nikite Hruščova i Richarda Nixona odigrala se 1959. godine uz izložbu namještaja u Moskvi, a za temu je među ostalim imala i čiji je dizajn kuhinje ljepši. Po tome je, uostalom, i dobila naziv.
I dok kod nas domaći dizajneri godinama, a sad su već i desetljeća prošla, muku muče da bude prepoznata važnost nacionalne strategije dizajna, u Švedskoj postoji brend koji je gotovo pa sinonim za njihov nacionalni, minimalistički dizajn. Pokrenuo ga je jedan čovjek, Ingvar Kamprad, u medijima često opisivan kao živopisan i iznimno škrt lik, piše Jutarnji list.
Još prije dvije godine urednica Ikeina kataloga Tanja Dolphin tvrdila je da ostaju pri tiskanom izdanju jer, njezinim riječima, "ljudi vole sjesti u svoj naslonjač uz šalicu kave, listati papirnato izdanje kataloga i sanjariti". No, to je sada povijest. Svijet je, naime, obišla vijest da Ikeina kataloga, njegove tiskane verzije, neće biti, nego isključivo online. Izračunali su da nema toliko više interesa za tiskana izdanja, ona koja su nam u vrećicama ponekad znali ostavljati i za kvakom vrata naših stanova.
Za Ikein katalog pisalo se da je izdanje s najvišom nakladom u povijesti, uz Bibliju, Kuran i "Harryja Pottera". Te iste godine kada je Tanja Dolphin tvrdila da tiskano izdanje ne odlazi u povijest, katalog je tiskan u 203 milijuna primjeraka na dvadeset jezika, u 72 različita regionalna izdanja. Za toliku količinu knjiga papir se nabavlja u pet tvornica jer niti jedna nije mogla sama osigurati toliku količinu sirovine. Netko je jednom izračunao koliko drva potroše za sve te kataloge, pa je s ekološkog aspekta gledajući to i djelomice opravdana vijest.
No, sa svakog drugog, nije. Datum je to, svakako, za povijest. Za pretpostaviti je da barem u skoroj budućnosti neće nestati buvljaka, jer tu draž uživo prepoznavanja nečeg što vam je blisko teško da išta može zamijeniti. Na buvljacima će se polako početi malo-pomalo pronalaziti i kolekcionarski primjerci kataloga. Kao što netko skuplja, recimo, Disneyjeve igračke, postojat će, lako je predvidjeti, kolekcionari koji skupljaju sve Ikeine kataloge koji su ikada izašli. Jedan od razloga svakako će biti nostalgija.
Na njih je, upravo na te tiskane kataloge dok je još bio živ, Ingvar Kamprad trošio čak sedamdeset posto budžeta predviđenog za marketing. Kako je Kamprad preminuo 2018. godine, možemo spekulirati koliko bi dozvolio da katalog za koji je bio vezan od samih početaka, a riječ je o sedam desetljeća, uopće ode u povijest, kao što su sada to odlučili njegovi nasljednici. Katalog se inače izrađivao u mjestašcu uz kojeg je osnivač vezan i gdje je njegov djed imao dućan, Älmhult, s jedva devet tisuća duša, a zaposlenici koji su tamo radili opisivali su ga kao lokaciju u "kojoj je jedino šuma i ništa drugo". Od tuda je krenula i priča o Ikeinom globalnom uspjehu.
Prvo je izdan katalog još 1950. godine, posvećen snu o nekom boljem životu nakon stradanja u Drugom svjetskom ratu, a kroz dobar dizajn dostupan svima. A tek nekoliko godina nakon kataloga otvoren je prvi dućan. Prvi je katalog, inače, imao šesnaest stranica i crno-bijele crteže. S vremenom, narastao je na goleme produkcije, s namještajem čija je estetika mijenjala svijet. I tada je stvoren i Ikein koncept, kako je i sam osnivač Ikee jednom prigodom rekao: "Koristili smo i katalog kako bismo privukli ljude da dođu i vide izložbu, što su danas naši dućani".
Iako su neki poznati dizajneri radili za Ikeu, njegovali su i njeguju više svojevrsni socijalistički pristup: imena svojih autora nisu nikada isticali u prvi plan. I mi tek sada, naknadno, otkrivamo koji su sve dizajneri radili u tvornicama namještaja u bivšoj Jugoslaviji.
Kada bi se željela opisati neka svijetla, vedra, idilična scena, znalo bi se reći "kao u Ikeinu katalogu". Mogli bismo dugo nabrajati gdje se sve Ikein katalog pojavljivao u popularnoj kulturi. No, jedan od upečatljivijih je, svakako, Edward Norton, u "Klubu boraca". Norton, podsjetimo, u kultnom filmu Davida Finchera, u ulozi Narratora koji pati od nesanice, sjedi na WC-u i lista Ikein katalog, govoreći da je "poput mnogih drugih postao rob Ikeina instinkta za saviti gnijezdo", dodajući: "Ako vidim nešto dobro, kao što je stolić za kavu u obliku jin-janga, moram to imati".
Vojske sociologa
Ikein jeftin, a opet dobro dizajniran namještaj, kojeg u New Yorkeru etiketiraju kao "lego-igračke za odrasle", no veliko je pitanje treba li se složiti s njima, možda i jest svojim jednostavnim, minimalističkim pristupom, globalizirao svijet. No, nije i na drugi način. Naime, za svaku su zemlju tiskali njima prilagođen katalog, na temelju opsežnih istraživanja koja su provodili, o običajima, religiji, društvu, načinu na koji se unutar četiri zida ophodimo jedni prema drugima u svakoj od zemalja gdje im je dućan.
Na terene su, po pojedinim zemljama, slali čitave vojske etnologa i sociologa koji su o svemu nabrojanom vodili opsežna istraživanja. Ispitivali su razne oblike obitelji, a na svijetu, izračunato je, postoji dvije tisuće različitih oblika obitelji, od navika samohranih majki u New Yorku, do višečlane obitelji u Mumbaiju, preko mladog para bez djece u Londonu i njihovih ranojutarnjih navika.
Postojala je afera kada su iz kataloga za Saudijske Arabije maknuli žene, i to im je išlo, i trebalo im je ići, na dušu. No, što se tiče ostalog, pristup stanovanju pojedinih zemalja kroz tim zemljama prilagođene kataloge bio je znanstveno utemeljen. Ikein će katalog biti među ostalim važan dokument za neke buduće znanstvenike kada budu istraživali kako smo živjeli. Jer, upravo su nam oni pomogli da oblikujemo svakodnevicu. Magazin je to koji nas je učio, i koji je od nas učio, kako živjeti, piše Jutarnji list.