Prigoda je da se prisjetimo minulih godina, kad je Šibenik na manifestacijama MDF-a privlačio tisuće izvođača iz zemlje i svijeta s brojnim umjetnicima i ličnostima koje su ga obogatile i koji spadaju u legendu te kulturne manifestacije za djecu Hrvatske i svijeta.
U svečanome otvaranju i programima od dva tjedna, gostovala su dječja kazališta, pojedinci i veliki ansambli, poput onih iz Egipta, Kine, Sjeverne Koreje, Brazila, SAD-a i europskih zemalja. Sa svojim scenskim, glazbenim, filmskim i lutkarskim programima i onima na trgovcima i ulicama, Šibenik je živio s punom predanošću za najmlađe, privlačeći tisuće posjetitelja i turista.
U ovoj priči, svojevrsnome vremeplovu, vratit ćemo se u te nezaboravne godine. One, kad su na pozornicama vladali i velikani domaće i svjetske kulturne elite, Petera Ustinova, UNICEF-ov ambasador dobre volje, nezaboravne Josephine Baker, brojni strani državnici i drugi.
U vezi s festivalom, mnogi se i danas sjećaju planova o kreiranju dječjeg Sedmog kontinenta na otoku Kaknu nasuprot Kapriju, gdje je postojao kamp za odmor djece. Za taj otočni, šumoviti prostor u to doba, posebno se zanimala slavna plesačica i pjevačica Josephine Baker, uz Moricea Schevalliera, Edith Piaff, Giuliette Greco i druge, jedna od najslavnijih estradnih zvijezda svoga vremena.
Svoju karijeru (rođena je 1906. u St. Luiesu, SAD) započela godine 1925. kad je u Francustoj nastupala u crnačkoj plesnoj skupini Revue Negre i ubrzo postala kraljicom znamenitoga pariškoga Moulin Rougea. Francuskom državljankom postala je godine 1937. Svoj posljednji nastup imala je u gradu Bobinou 1975. Umrla je nekoliko dana nakon toga od moždanoga udara. Pokopana je u Monte Carlu.
Dječja kolonija
Kao velika humanitarka i aktivistica oko sebe je okupljala velik broj napuštene djece. U bivšoj državi posjetila je Hrvatsku i Šibenik uoči Festivala djeteta 1972. Iza njezina projekta tada je stao UNICEF, međunarodni dječji fond Ujedinjenih naroda i mnogi svjetski umjetnici. U Šibeniku je Baker uspješno surađivala s prof. Ivom Livakovićem, tada potpredsjednikom Općine Šibenik.
Htjela je stvoriti međunarodnu dječju koloniju za kulturu, odgoj, obrazovanje, sport i rekreaciju djece svijeta s međunarodnom upravom. Ali, ondašnje države strukture Jugoslavije nisu dopustile da se u takvome projektu javljaju elementi nekakve „strane vlasti“, pa bilo to i za djecu.
Usprkos svemu, Šibenik je s Josephinom Bakar nekoliko godina održavao bliske odnose, obožavala je Šibenik.
Pred kraj godine 1972. jedna neformalna delegacija otišla joj je u posjet na Palma de Mallorcu, gdje je nastupala u poznatom „Tito's klubu“ koji s Titom nije imao nikakve veze.
Na tom letu tada su bili prof. Ivo Livaković, Edita Piler iz Turističkog saveza i drugi turistički djelatnici, ovaj novinar i skupina Šibenčana koja je ondje pošla provesti Božić i Novu godinu u organizaciji „Atlasa“.
Posjetili smo je bolnu u hotelu Belvere i tih dana nije nastupala. Ali nas je srdačno primila u svome apartmanu. Nije prestajala govoriti o Sedmom kontinentu i Šibeniku, koga nakon toga više nije vidjela.
Sedmi kontinent
Ipak, nešto je od (neostvarenog) Sedmog kontinenta ostalo do danas. Pjesma-koračnica skladatelja Alfija Kabilja, koju je na otvaranju MDF-a dugo izvodio dječji zbor „Zdravo maleni“.
„Svirajmo sada Sedmi kontinent. Meštar dirigira-Sedmi kontinent…“, poznata je strofa iz te pjesme.
A u minulim festivalima ostali su nezaboravni domaći akteri i umjetnici koji su MDF nosili snagom angažiranosti, ljubavi i nadahnuća. Da spomenemo samo neke: dramaturg Tomislav Durbešić, redatelji Franjo Majetić, Zlatko Sudović, Maraio Faneli, Zvjezdana Ladika (međunarodna lutkarska federacija), direktori MDF-a Drago Putniković i Ante Pulić, Arsen Dedić, Jakša Fiamengo, šibenski kazališni ansambl, šibenski glumci Ante Balin i Mate Gulin. I brojni drugi.
Izvan dvojbe je, da je Međunarodni dječji festival svojim postojanjem od 61 godine, uvelike obogatilo trajne vrijednosti Grada Šibenika. Ne samo one iz oblasti kulture.