Prve Šapice u Gradsku knjižnicu Juraj Šižgorić stigle su prije dvije godine, a njihov autor i glumac Slavko Sobin tek sada, na Noć knjige, manifestaciju koja popularizira knjigu i čitanje, a za koju je šibenska knjižnica i ove godine pripremila bogat i raznovrstan program.
Ovogodišnja tema je - Sanjaju li roboti elektroničke knjige. No, roboti i umjetna inteligencija nisu tema Slavkovih slikovnica. Za sada njegov serijal o Šapicama, prijateljstvu i avanturama jedne pudlice i uličnog psa, mješanca, ima četiri nastavka, a Sobin razmišlja i o petoj knjizi. U međuvremenu je napisao i slikovnicu Doktor Jabuka i tajna božićna poruka.
O svemu tomu u Šibeniku je razgovarao s tridesetak mališana, polaznika dječjih vrtića. Oni, doduše, nisu čitali Slavkove Šapice, osim jednog dječaka koji je rekao da je pročitao slikovnicu. Ali šibenski vrtićarci očito više vole gledati televiziju nego čitati. Jer, ako već nisu ništa znali o Slavkovim spisateljskim sklonostima, one glumačke odmah su prepoznali vičući "Na granici, Na granici!" kako se zove tlevizijska serija u kojoj Sobin glumi, a koja se upravo emitira na Novoj TV.
Prije negoli se počeo družiti s djecom, Sobin je popričao s medijima otkrivajući kako u svojim pričama voli govoriti o prijateljstvu, podršci, drugačijima... ukratko o temama za koje vjeruje da nikada neće postati staromodne.
-Ja sam zagovornik toga da je čitanje vjerojatno najbolja stvar i za dušu i za mozak. Ja čitam kao lud. Gutam knjige. Zadnje sam čitao Marka Babića Putovanje zvano igra. To je predivno, svakako bih preporučio tu knjigu. Pročitao sam, to još nije izišlo kod nas, Myths of trauma Gabora Matea. Fascinantna knjiga, medicinsko-znanstvena. Čitam svega, dobro neću ići baš tako daleko i neću pročitati biografiju princa Harryja, ali stvarno volim čitati. Eto, čitam sada nešto i o gljivama... Inače, uskoro će izići drugi nastavak Doktora Jabuke. Prvi sam dio napisao prije godinu i pol. U glavi slažem i nove Šapice, ali još uvijek ne na papiru. Ilustrator ostaje isti. Patricio (Alejandro Aguero Marino, op. a.), a za drugu knjigu imam drugog ilustratora Marka Jovanovca koji je isto genijalan. Posve je druga vrsta priče, pa paše drugi ilustrator, a za Šapice je Patricio. Od prvog trena smo kliknuli. Šapice su malo kao starinska priča, nema nikakvih kerefeka, ništa nije prebrijano, nije za ove nove generacije koje nemaju pažnju dužu od pet sekunda – smije se Sobin.
Njegove slikovnice od početka privlače pozornost medija, ali prije svega raduje ga to da su privukle pažnju malih čitatelja.
-Imam užasno puno povratnih informacija od roditelja na Instagramu. Događa se sada već i to da mi ljudi priđu na ulici i taman pomislim kako će reći nešto za neku seriju, a oni kažu "Čitamo doma Šapice". Super su povratne informacije. Nekada se ljudi bune da su priče preduge, pa ako bude peta knjiga morat će biti kraća – smije se Sobin.
Otkrio je i zašto se uz glumu, počeo baviti pisanjem.
-Nisam počeo pisati iz zabave, već iza svega toga postoji razlog. Javna sam osoba i uporno se nadam da će me u intervjuima pitati o nečemu o čemu relevantno mogu pričati. Ali skužio sam da se to ne događa, da sve ono što ja mislim da su najljepše poruke treba izravno ići najmlađima. U pisanju Šapica osjećam veliku odgovornost. Jest da mi je to ispušni ventil, jer stalno igram neke negativce, pa mi je prekrasno malo pisati o psićima i macama – kazao je na kraju Sobin.
