Rijetka su dalmatinska sela koja ima svoju monografiju: Jedno od njih je mjesto između Šibenika i Drniša koje je dalo niz poznatih sinova

Rijetka su dalmatinska sela, koja ima svoju monografiju, a još rjeđe monografije, koje na svojim početnim koricama nemaju autora knjige, već se simpatični i dragocjeni uradak tretira kao kolektivno djelo više autora.

Tako izgleda monografija o Pakovu selu, koje se smjestilo na granici Šibenika i Drniša, a koje je Dalmaciji i Hrvatskoj dalo niz poznatih sinova. Od Vatrenog Slavena Bilića do košarkaškog reprezentativca Ivice Žurića, od kultnog pjesnika Frane Bilića („Da te mogu pismom zvati“) do pulskog gradonačelnika Filipa Zoričića.

- Pisanje monografije počelo je prije više od pola stoljeća, kad se već vremešni mještanin Ivan Petrović odlučio da svakodnevno bilježi sve što se događalo u selu. Njegov rad je prepoznao mladi povjesničar i aktualni gradonačelnik Pule Filip Zoričić, koji je došao na zamisao da Petrovićeve zapise(i ne samo njegove!) uzme kao temelj za pisanje monografije. Zato sam zahvalna dru Filipu, što me pozvao u svoj tim. Da putem monografije pomognem promovirati rodni kraj – kazala je, među inim, prof. Nevenka Dželalija Blažević na promociji, na kojoj su se, uz brojne Pakovčane našli i šibensko-kninski župan dr. Marko Jelić, drniški gradonačelnik Josip Begonja, nakladnik Zvonimir Despot, te brojno svećenstvo, predvođeno novim pakovačkim župnikom, mladim Šimom Pleadinom.

Pakovčani ne kriju nemali doprinos knjizi Domagoja Bilića, brata poznatog nogometaša i trenera Slavena, koji je u jednom trenutku kazao „Ajmo mi, Pakovčani zbiti glave“, te vjerojatno i bitno pomogao u rješavanju financijskog programa monografije o Pakovu selu.

- Moji su roditelji daleke 1949. godine odselili iz Pakova sela u Split, ali Pakovo selo nije odselilo iz njihova srca. Priznajem da sam u prvim godinama djetinjstva radije pohodio majčino selo Ružić, no što sam više sazrijevao, to je Pakovo selo sve više bilo, kako bi kazao Tin Ujević, „maleno mjesto srca moga“. Selo, u kojemu sam hranio svoju dalmatinsku dušu. Na kraju sam, eto, kao zakleti Dalmatinac postao gradonačelnik Pule – otvorio se dr. Filip Zoričić, koji se slatko nasmijao na primjedbu iz publike „kako nitko nije idealan“ i na primjedbu autora ovih redaka „da je on Pilip, a ne Filip, jer u Pakovu selu nitko ne izgovara slovo f“.

Ivo Mikuličin

Zato je i promocija održana na dan sv. Vrane (a ne Frane!) u sjajno uređenom Etnolandu, ljetnom mamcu za brojne turiste. Monografija Pakova sela ima 12 poglavlja i niz autora (Ivan Petrović, Nevenka Dželalija, Ivan Pamuković, Šime Pleadin, dr. Ivan Zoričić, Ivana Pamuković Vulić, Filip Zoričić).

S posebnim naglaskom važne uloge Pakova sela u Domovinskom ratu. Predgovor je napisao drniški gradonačelnik Josip Begonja, a pogovor šibensko-kninski župan dr. Marko Jelić. Monografija počinje i završava stihovima već spomenutog pjesnika Frane Bilića, čiji je sin priznati glumac (i ravnatelj šibenskog HNK) Jakov i vodio cijeli program.

Promociju, koja je imala i svoj neizbježni glazbeno-poetski dio, temeljen na neizbježnom ojkanju i diplanju, ali i Arsenovoj „Djevojci iz moga kraja“, koja je podsjetila mnoge na davna putovanja feratom preko Ličke i Unske pruge prema Zagrebu. Kao da je ta Arsenova pjesma dodatno inspirirala fra Jakova Begonju za završnu besjedu, koja je imala temeljnu poantu „Ostajte ovdje!“, s obrazloženjem „kako dio Hrvata, ne samo Pakovčana u daleki, bešćutni svijet više vodi pohlepa nego potreba“.