Glupo je reći, ali je istina - Maji Klarić, šibenskoj pjesnikinji, putnici, prevoditeljici, organizatorici mnogih kulturnih događanja i jednoj od osnivačica šibenske kulturne udruge Fotopetika, korona je dobro došla. Da nije bilo lockdowna i svega što je poslije donio život pod epidemiološkim mjerama, Maja bi vjerojatno opet negdje otputovala i ideja o knjižari na kotačima, bookmobileu, s kojim je namjeravala putovati po Hrvatskoj, čekala bi neko bolje vrijeme. Ovako, stari volkswagenov kombi, poput onih koje su svojedobno vozila djeca cvijeća, upravo je za vrijeme prvog vala epidemije dobio novo lice i novu ulogu. Preuređen je u putujuću knjižaru i već više od mjesec dana uveseljava ljubitelje knjige i književnih događanja svih uzrasta i bez iznimke, a prve kilometre odradio je u Istri, Slavoniji i Šibensko-kninskoj županiji.
Želju da ima knjižaru na kotačima, Maja je objelodanila upravo u razgovoru za Šibenski list početkom godine, a danas kaže kako je nakon toga osjetila dodatnu obvezu da je i realizira.
- Uvijek kada nešto drugima kažeš to i moraš obaviti. Dok je to samo tebi u glavi, uvijek se možeš izvući i reći ajde, pa neću to sad napraviti. Iako, uvijek sam to htjela, ali stalno je nešto drugo bilo važnije, a trebalo je i skupiti novac za taj kombi. Kada ga sada vide obično kažu "Ma, je l' to neki hipi u gradu?" i svi se za njim okreću - smije se Maja.
Prije nastanka knjižare na kotačima, iza jedine hrvatske putopjesnikinje, bilo je putovanja po Japanu gdje je s dečkom, putopiscem Goranom Blaževićem propješačila tisuću kilometara dugu hodočasničku rutu i obišla 88 budističkih hramova na otoku Shikoku. Zatim je uslijedio put po Brazilu, Iranu... Također i nova zbirka pjesama i putopisa s japanskog putovanja 'Približavanje zore: Put 88 hramova' koju je promovirala po Hrvatskoj i već naveliko razmišljala o putujućoj knjižari u kojoj bi objedinila svoje dvije ljubavi - književnost i putovanje. Uz to, uvjerila se i na promocijama svojih knjiga, žeđ i glad za slovima i riječima postoji i u malim mjestima gdje nema ni knjižara ni knjižnica i gdje se kulturna i književna događanja tek sporadično događaju. Pa, zašto onda, mislila je Maja, s knjigom ne bih došla ljudima na kućni prag i ponudila im još književnu večer, radionicu pisanja, čitanje stihova ili priča.
Zašto su važni korona, You Tube i Lulas?
Nakon što se u proljeće vratila iz Grčke gdje je tri tjedna boravila u gradu Larisi, zahvaljujući Odisejevu utočištu, književnoj stipendiji koju je dobila za taj put, i sudjelovanja na festivalu poezije u Solunu, korona je već zavladala Hrvatskom i Europom. Umjesto planiranog putovanja u Ljubljanu gdje je također trebala boraviti na rezidenciji, morala je ostati u Hrvatskoj i 15 dana provesti u samoizolaciji.
-Ta je izolacija potrajala i više, jer se u to vrijeme nije moglo putovati izvan županija. Tako sam počela preuređivati taj stari volkswagenov kombi koji sam kupila preko oglasa. Imao je tri reda sjedala i to sam odmah maknula. Čim sam to napravila, bilo je "Ajae na što liči ovaj pod!". Trebalo je to sanirati i staviti unutarnju izolaciju, jer je važno da u kombiju mogu i prespavati. Nisam imala pojma kako se to radi. Sve sam naučila preko You Tubea. Gledam kako to ljudi rade, a onda mi padne mrak na oči: pa neću ja to moći, što je ovo, šaraf ovdje, šaraf tamo... Slikavala sam mobitelom sve što sam skidala kako bih znala vratiti na pravo mjesto i tako postavila novi tapecirung, nove bočne plohe. To je preuređenje potrajalo cijeli travanj i svibanj, jer zbog korone nismo mogli u dućane, pa sam sve naručivala online. A to je potrajalo. Na red je onda došla i klupica da mogu nekoga i povesti, jer osim za vozača i suvozača više nije bilo sjedala u autu. Ta se klupica morala raširiti i u krevet. Tu mi je pomogao Mario Juras, poznat kao Lulas. On je to osmislio i napravio, napravio police za knjige, dodatno piturao auto i natpis na njemu. Kada bookmobile nije u akciji i idem na putovanje, onda se na police može staviti posuđe. Poslovni prostor se pretvara u kućni - govori Maja.
Njezina knjižara na kotačima svečano je otvorena sredinom kolovoza u Grožnjanu. Uz taj grad umjetnika, glazbenika i slikara prije svega, ova je Šibenčanka posebno vezana. Već godinama u njegovoj blizini, u šumi, organizira književnu manifestaciju Šumski pjesnici gdje se okupljaju pjesnici iz Hrvatske, Italije i drugih susjednih zemalja. Ove godine, opet zbog korone, taj festival nije održan, pa je Maja svojim bookmobileom željela barem donekle ispuniti tu prazninu.
- Kako je super proteklo to otvorenje rekla sam: 'Ovaj kombi čeka super život. Baš kako sam i zamislila'. Koncept knjižare na kotačima je da se prodaju isključivo moje i Goranove knjige i knjige u vlasništvu Fotopoetike od kojih u biti živimo, a ostale se razmjenjuju. Uzmeš knjigu koja ti se sviđa i ostaviš neku svoju. A ako netko sa sobom ne donese knjigu, može donirati 10-20 kuna za benzin. Ima super knjiga, za djecu i odrasle. Dobila sam donaciju knjižnica iz Umaga i Buja te izdavačke kuće Sandor. I na stranim jezicima: talijanskom, engleskom...
Nakon Grožnjana, Maja je posjetila i jedan šumski vrtić u Istri u kojem se družila s 11 djece koja u šumskom okružju, svakodnevno istražuju prirodu, životinje i biljke, penju se i skaču na malim bangee jumpingima, ali uče i paziti jedan na drugoga. Dolazak šarenog bookmobilea oduševio ih je, pa se grupna vožnja po selu nije mogla zaobići. Na rastanku je palo i obećanje: Maja će se ponovo vratiti u taj vrtić, a djeca će, u međuvremenu, za nju napisati knjigu!
Prometnu, molim!
Sa svojim bookmobileom Maja se već otisnula i u kontinentalni dio Hrvatske. Prvo u Zabok, a onda u Đakovo, na poziv kulturne udruge Arla, na istoimeni multimedijalni festival gdje je prvi put predstavila svoje zbirke pjesama. A kako ruta Šibenik-Đakovo baš i nije kratka, a do cilja volkswagenov kombi ne može brže od 80 kilometara na sat, valjalo se prepusti užitku putovanja. Ne bi ga bilo da se jurilo autocestom, pa bi Lonjsko polje i park prirode Papuk ostali i dalje na popisu hrvatskih ljepota koje Maja tek mora posjetiti.
- Na Papuku sam bila prvi put i oduševio me. Stala sam u kampu Duboka i to mi je bilo prelijepo iskustvo - prisjeća se Maja i priča o curici koja je, čim se parkirala u kampu, dotrčala vičući "Evo ga, evo ga. Stigao je bookmobile". Kao da je Majina putujuća knjižara uobičajena pojava u tom kraju. Čudu nije bilo kraja ni kada je sutradan htjela platiti kamp, a vlasnici to odbili ističući kako vole i čitaju Majine knjige. K tomu, još su je darivali bilježnicama i olovkama. Nastavljajući dalje vožnju, bila je toliko ganuta da su joj oči zasuzile. Ali, brzo se morala pribrati, jer ju je iznenada zaustavila policija.
- Brišem ja suze i otvaram prozor, na onaj stari pogon, a oni: 'Prometnu i vozačku. Kakvo vam je ovo vozilo?'. Kombi, volkswagen, kažem. 'Što vam je ovaj natpis bookmobile?'
- Pa, prevozim knjige za razmjenu, evo možete vidjeti. Idem okolo i promoviram književnost. Na to su samo rekli "Aj' dobro" i pustili me dalje. Umrla sam od smijeha. Nije mi to bio prvi susret s policijom. Obično ih sretnem kada mjere brzinu, a kako ja idem sporo i još kada me vide iza ogromnog volana, samo se nasmiju, mahnu i puste da prođem. Stvarno, neočekivano je zanimljivo putovati po Hrvatskoj - zaključila je Maja.
Dobro zna da će joj njezina putujuća knjižara donijeti još mnoge dogodovštine. Skoro odredište opet će joj biti Istra. Ovaj put Kršan kod Labina, a potom Rovinjsko Selo i Bale. Uskoro će i Mjesec hrvatske knjige. Prijašnjih godina Maja je bila redoviti gost u programima mnogih knjižnica u Hrvatskoj. Nada se da ni ove godine neće biti drugačije, premda je izvjesno kako će korona prorijediti program, goste i publiku. Majin bookmobile pak nudi gotovo savršen odgovor na stroga korona-pravila: knjižaru na otvorenom i publiku kojoj maske neće morati smetati da slobodno diše!
Malena mjesta bez knjižare i knjižnice
- Jedan dio ove priče je knjižara na kotačima: razmjena knjiga i sve to, a druga program koji održim kada negdje dođem i parkiram bookmobile. To može biti čitanje poezije, radionica pisanja i slično. Zato i želim ići po manjim mjestima. Nije mi želja da to bude, primjerice, Split: tu su i knjižare i knjižnice, Mediteranski festival knjige, Pričigin, nema što nema... Želim ići tamo gdje toga nema. Nedavno sam bila i u Skradinu. Čitali smo pjesme ljudi iz grada i okolice – objašnjava Maja misiju svoje putujuće knjižare.
Moj VW kombi star je koliko i ja
- Svi se za njim okreću. A to sam i htjela: neki kombi koji ima priču i uz koji su mnogi ljudi sentimentalno vezani. Ovaj je proizveden '85. godine i star je kao i ja. Dosta je bio skup, jer tim kombijima raste cijena upravo zato jer se više ne proizvode, a vrlo su popularni. U dobrom je voznom stanju. Kupila sam ga što bi se reklo – pali i vozi! Ali, trebalo ga je preurediti za potrebe knjižare, a to sam sve radila sama gledajući i učeći na You Tubeu – ispiričala je Maja Klarić.