Fotomonografija „Šibeniče, ti si stina“ Radovana Gogera predstavljena je u Gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić. Nakladnici su Državni arhiv u Šibeniku i Hrvatski memorijalno dokumentacijski centar Domovinskog rata.
Knjiga donosi fotografije koje je Goger snimao tijekom Domovinskog rata od 1991. do 1995. godine obilazeći ratišta u zaleđu Šibenika, ali i bilježeći šibensku svakodnevicu u tim ratnim godinama.
-Moja fotomonografija donosi 170 između 1 400 mojih crno bijelih fotografija odabranih koje su bile obrađene i digitalizirane zahvaljujući Stanku Feriću, koji je i urednik knjige, te udruzi „Volim Šibenik“. Monografija je dokument tadašnjeg vremena i života u Šibeniku između uzbuna, u skloništima, na kulturnim događajima, političkim skupovima, između rođenja i umiranja – objasnio je Goger.
Radovan Goger, Varaždinac koji je u Šibenik došao 70-ih godina prošlog stoljeća iz obiteljskih razloga, bio je zaposlen u šibenskom TLM-u u vrijeme kada je u toj tvornici radilo čak šest tisuća ljudi. Radio je u tvorničkom listu Aluminij kao fotograf-dokumentarist zajedno s kolegama Mirom Jurlinom koji je bio urednik te novinarom Niklom Urukalom.
No, početkom rata sve se mijenja. Jurlin i Urukalo odlaze u ZNG, a Goger kao fotoreporter počinje intenzivnije surađivati sa Šibenskim listom i Slobodnom Dalmacijom.
-S kolegom fotoreporterom Vilsonom Polićem pratio sam događanja u gradu, ali i sve što se događalo u zaleđu i na tzv. južnom bojištu. Kako sam bio u vezi sa svojim kolegama iz uredništva Aluminija išao sam s i njima, samoinicijativno, i s fotoaparatom obilazio bojišnicu u zaleđu Šibenika. Išao sam ponekad i fićekom, a nekada i vatrogasnim vozilom s kolegama koji su braniteljima dostavljali hranu na bojište. Obilazili smo 113. šibensku brigadu u Skradinu, Dubravicama, Pakovom Selu, u kanjonu Čikole te 142. drnišku brigada u Unešiću, Šuljcima, Crni vrh.
A rat je, prisjetit će se Goger, nosio i svakojake zgode. Sve ružne, nastojao je zaboraviti, a na neke se i danas od srca nasmije.
-Kad god je bilo moguće, u takozvanom primirju, novinar Branimir Periša i ja išli smo na terenu. Jednom smo posjetili branitelje u Dubravicama i nakon razgovora s njima, prošetali smo se selom i odlučili nabrati za ponijeti kući cvijeće da im to s terena donesemo umjesto uobičajenih, gelera i čahura. No, dočekao nas je rafal mitraljeza iz pravca Velike Glave i mi smo pužući spašavali glave. Vratili smo se u kuću gdje su nas domaćini pozvali na grah, ali nakon prve žlice – začula se detonacija granate blizu kuće. Ukućani su se samo nasmijali i kazali da se to redovito događa za vrijeme ručka. Ali mi više nismo bili gladni, pa smo brzo sjeli u naš redakcijski Renault 4 i otišli iz Dubravica – prisjetio se Goger koji posljednjih godina živi na relaciji Zadar-Varaždin, a ponovni susret sa Šibenčanima toliko ga je ganuo da na trenutak nije mogao skriti suze.
Uz Gogera, na knjigu su predstavili Stanko Ferić i Nikola Urukalo. Svoje stihove govorio je i Dinko Škevin, dok je Ante Matura otpjevao pjesmu koju je napisao u ratu.
