Brojni Šibenčani došli na otvorenje knjižare Faust Vrančić, Igor Mandić poručio knjige se ne kupuju po samoposlugama i trafikama, to je kao odlazak u bordel

Konačno knjižara u srcu grada! U uličici iznad trga koji Šibenčani zovu Medulić, u prostoru u kojem je nekada postojala mala knjižara Matica i koja je, dijeleći sudbinu mnogih neovisnih knjižara diljem Hrvatske, zbog financijskih problema morala staviti ključ u bravu, otvorena je knjižara „Faust Vrančić“ velike zagrebačke izdavačke i knjižarske kuće V.B.Z.

Na radost brojnih ljubitelja i ljubiteljica knjiga i kulture i intelektualnih znatiželjnika svih vrsta i kalibara koji su se pribojavali kako bi još jedan gradski prostor mogla okupirati kakva suvenirnica ili neki drugi, turistima namijenjeni sadržaj koji bi, naravno, hibernirao do nove sezone. Nije se na sreću dogodio takav scenarij, a u novouređenom, svijetlom i prozračnom prostoru od 80-ak četvornih metara, police je ispunilo desetak tisuća knjiga. Među njima i one koje je napisao Igor Mandića, esejist, pisac i polemičar, rođeni Šibenčanin kojeg je vlasnik V.B.Z.-a Mladen Zatezalo, zajedno s alpinistom i putopiscem Stipom Božićem te književnikom i kolumnistom Emirom Imamovićem Pirkeom pozvao na svečanost otvorenja.

Mandiću je to, kako je i kazao, pozdravljajući posebno „knjigoljupke zbog kojih pisci i pišu dobre knjige“, osobita radost i odgovornost budući da mu je rodni grad, u kojem je njegov otac imao knjižaru, dao bitne konture duhovnosti.

-Knjižara je pogled u čovjeka. Ulazak u knjižaru je na neki način ulazak u dušu. Treba ući u knjižaru i satima listati knjige kako biste pronašli ono što odgovara vašemu biću da vas osnaži i osvježi. Ili da vam naruži život. Nije bitno, glavno da je dobro napisano. Dakle, ta svečanost ulaska u knjižaru je nešto što čini naprednu kulturu nekoga grada. Zato sam rado prihvatio poziv da prisustvujem otvorenju knjižare u mom rodnom Šibeniku koji je do sada bio sakat bez knjižare, a sada se, zamislite, otvorila privatna knjižara. Ima takvih luđaka još, a izdavači i knjižari rade izuzetno važan posao koji se ne prepoznaje. Knjige se moraju prodavati u knjižarama, a ne u samoposlugama i po trafikama, jer je to nedostojno. To je kao odlazak u bordel – kazao je Mandić nazdravivši za budućnost knjižnice s čašom punom vode, budući da je to, našalio se na svoj račun, najbolji znak da je „pao na noge“!

A da je otvorenje knjižare za svaku sredinu važan događaj misli i Stipe Božić. I njegova prva putovanja počela su upravo s knjigama.
-Knjiga je, kaže se, prozor u svijet, ali i prozor u nas same. S knjigom sam putovao u visine, po Antarktici i starom Egiptu, u dubine i s pjesnicima u nebesa… – istaknuo je Božić podsjetivši na nedavne poražavajuće podatke kako više od polovice hrvatskih građana ne čita knjige, a 42 posto njih godišnje pročita smo jednu knjigu.

Ali, ako Hrvati malo čitaju, Šibenčani čitaju puno, kazao je Emir Imamović Pirke podsjetivši kako je za to zaslužan dugogodišnji, prerano preminuli, ravnatelj šibenske gradske knjižnice Milivoj Zenić.

-Zenić je svojim odnosom prema knjizi stvorio takvu klimu da je danas otvorenje knjižare upravo ovakav događaj - svečan, dostojanstven i bitan, a opet nekako uobičajen. Kada otvarate knjižaru u Šibeniku, ljudi vas ne gledaju čudno. Oni koji vole knjige, čitaju na razne načine, a knjižnica koju imamo je to mnogima i omogućila. Ali dugo nismo imali drugu mogućnost: da u gradu u kojom živimo kupujemo knjige koje želimo. Pomalo je ružan osjećaj kada znate da je netko izdao knjigu, a vi morate zvati prijatelja u Zagreb da vam je pošalje. Od sada to više neće biti problem – rekao je Imamović.

Šibenski dogradonačelnik Paško Rakić dio zasluga za otvorenje nove knjižare na staroj adresi, pripisao je i gradskoj upravi koja je prepoznala koliko je takav sadržaj važan za grad i njegovu kulturu, jer, kazao je „boljeg grada od Šibenika i bolje lokacije od ove u srca grada za knjižaru nema“!