Više ljudi nego li na peškariji bilo je na sinoćnjem otvaranju zajedničke izložbe skulptura riba Branka Kronje i Frane Staničića u Gradskoj knjižnici "Juraj Šižgorić", otvorenoj do 8. travnja.
OK, na peškariji će iz razumljivih razloga malokad biti dug rep radi oboritih, u pravilu (pre)skupih bokuna koji su najčešća skulptorska tema ovog šibenskog dvojca. Većina nas oborite rado pogleda izdaljega, a Brankovi i Franini u prednosti su pred onima na peškariji i zato što ih ne prati nikakav vonj.
-Naravno, to je zato šta je naša riba uvik friška! - nasmijao se na to Branko Kronja, zvanjem inženjer strojarstva zaposlen u auto kući, a zanimanjima svestrana osoba, te su na listi njegovih hobija također pjevanje u klapi i planinarenje. U tom kiparenju Branko je iskusniji, premda je zamalo dvadesetak godina mlađi od Frane. Svoje ribe izrađuje petnaestak godina, ovo mu je druga izložba a njegovih radova ima posvuda, pa i u inozemstvu, budući da ih je prodavala i jedna šibenska suvenirnica. Jednu sabljarku u svojoj zbirci, odmah do preparirane prave, ima Marinko Pavlić iz Jezera, utemeljitelj poznatog big game natjecanja, a tunu je – gle slučaja - kupio don Antun (Tuna) Jozić, župnik Jezera i veliki poklonik tamošnjeg big game ribolovnog ogleda.
I ne, Branka Kronju nikad nije zanimao ribolov – a i što bi, kada oborite komade bere s grane – dok je Frane riblji svijet i ribolov zavolio u svojim đitama na Kornate.
Osim zajedničke skulptorske preokupacije i materijala od kojeg jednostavnim alatima djelaju svoje realistične ribe, Branka i Franu povezuje i dugogodišnji rad u istoj tvrtki, nekadašnjem vojnom "Remontu" koji danas donekle nasljeđuje brodogradilište "Iskra" na istom prostoru obale u Mandalini. Kako su rekli u šali, Frane je, inače tokar, davno bio mentor Branku, pa mu ovaj sada vraća otkrivajući mu poneku tajnu ovog obojici hobističkog zanata.
Poveznica im je i egzotično drvo palme iz čega prave skulpture: točnije, to su zadebljani dijelovi u korijenu palminih grana perastih listova koji, kada se ispile, prema riječima Branka Kronje, ionako imaju oblik ribe, pa onda nije osobito teško takav komad dotjerati u riblje obličje.
Jest, ali uvijek stoji kako kome, jer ljuskavi bestijarij toga dvojca, razvrstan po odmah prepoznatljivim vrstama kao u nekom akvariju na suhome, pun je života i prirodnoga sjaja ribljeg svijeta. Doimaju se kao da su sada izvučene iz mora i kako bi žustro zaplivale da ih se vrati natrag u slobodu plavetnila, a za to ipak trebaju vješte ruke i općenito, smisao za likovnost. Priznanje autorima stiže i od Borka Čelara, profesionalnog umjetnika, koji smatra da bi ta izložba trebala biti i edukativna, namijenjena školarcima, nešto poput zoološke zbirke.
Uvjeren je da mlađi naraštaji slabo i nikako poznaju vrste ribe, makar odrastaju na moru, a s druge strane, veli Čelar, to je i hommage ribljem svijetu koji će ubrzo odumrijeti nastavi li se intenzivni ribolov kakav je danas. S time se slaže i Željko Mikulić, informatičar i predavač na šibenskom Veleučilištu; u ćakuli uz fritule i bićerin je iznio frapantan podatak da velika većina djece u Velikoj Britaniji do 7. godine života prepoznaje čak 70 vrsta Pokemona, virtualnih i crtanih kreatura, a od biljnog i životinjskog svijeta svega nekoliko vrsta!
Branku i Frani šašir skida i Pavao Roca, likovni pedagog i predani ribolovac. Zapazio je Roca da je obrada i tehnički zahtjevna, budući da se drvo palme mrvi, no to nije prepreka za Franu Staničića. Za njega važi "jednom tokar, uvijek tokar", što ističe i uvodničarka Zdenka Bilušić. Za razliku od Branka, koji je slobodniji u kreaciji, Frane cijeli život barata sa "stotinkama milimetra" bez čega nema dobre tokarije, pa mu je takav i pristup kreaciji riba. Za razliku od Kronjinih, smještenih na stilizirane gradele ili u kašetu, za svoje primjerke Frane izrađuje stalke. Za svaku posebno, meštarski precizno; ne može špar stajati tamo gdje je mjesto trilji od kamena!
-Nemaju oni umjetničkih pretenzija. Rade ono što vide, rade to izvrsno, s puno ljubavi! - zaključila je Bilušić, dodajući da će izložba izazvati veliku pozornost Šibenčana ispunjavajući i edukativnu funkciju, naročito kod mlađe publike. To nije bilo sve, jer je Kronja dodao prstohvat začina humorom za kraj službenog dijela:
-Važno je da svijet ostaje na mlađima! Imam je i starijih učenika od Frane! - kazao je Branko i otkrio pravu pikanteriju. A ta je da Šibenik postaje pretijesan za dvojicu skulptora u palminu drvu, makar su prijateljski udruženi.
-Poznato je da je uvezeni nametnik, palmina pipa, uništila većinu stabala u okolici. Grana više nema ni za likariju, a virujte, Frane je gori i od palmine pipe!
Znači li to da se traže donatori?
