Naši šukundjedovi, pa sve tamo do ilirskih predaka, ni slutili nisu kako će njihovo umijeće gradnje gomila, međa, pristava, bunja, gromača, kuća, pojata i guvna, koje su slagali od suhog kamena izvađenog iz škrte crvenice, jednom tamo u dalekoj budućnosti smatrati svjetski važnim kulturnim naslijeđem.
Upravo tako se dogodilo: na zasjedanju UNESCO-ova Međuvladina odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu, u Port Louisu na Mauricijusu, umijeće suhozidne gradnje je upisano na listu nematerijalne baštine čovječanstva, a nominaciju su predložili Cipar, Francuska, Grčka, Hrvatska, Italija, Slovenija, Španjolska i Švicarska.
Na inicijativu hrvatskog Ministarstva kulture, udruga "Dragodid", koja je još od 2002. godine u viškom mjestašcu Dragogidu počela s popularizacijom, istraživanjem i organizacijom radionica suhozida, u nominaciji je sudjelovala kao stručna organizacija hrvatskog tima.
Pored suhozidne gradnje, na UNESCO-ovu popisu od srijede se našla i međimurska pučka popevka kao samostalna hrvatska nominacija.
Gradnja "usuho" umijeće je izrade konstrukcija od kamena bez upotrebe vezivnog materijala, a u užem smislu odnosi se na zidanje lomljenim kamenom s minimumom obrade ili bez obrade, kao širi pojam može obuhvatiti i polaganje kamenih opločenja i pokrova, gradnju inženjerskih građevina klesanim kamenom bez upotrebe veziva.
Suhozid se u različitim oblicima u Hrvatskoj pojavljuje duž prostora jadransko-dinarskog krša i snažno karakterizira njegov krajolik, a drugi su karakterističan proizvod manji objekti različitih namjena.
S ova dva novoupisana elementa, Hrvatska na UNESCO-ovoj listi ima upisanih 17 kulturnih dobara.