U srijedu 15. siječnja 1873. godine održana je povijesna sjednica općinskog vijeća Šibenika, kada je za općinskog načelnika izabran vođa narodnjaka Ante Šupuk. Šibenčani su velikim slavljem proslavili pobjedu narodnjaka i Šupukov izbor, što je predstavljalo uspješan kraj velike političke drame, suprotstavljenosti dviju političkih ideja koje su obilježile Dalmaciju u preporodno vrijeme.
Nakon 15. siječnja 1873. godine Šibenik više nije bio isti grad. Sa Šupukovim izborom završilo se razdoblje autonomaške vladavine. Od poraza koji su doživjeli više se nisu oporavili. Istodobno, počela je dugogodišnja vladavina Ante Šupuka, razdoblje kada Šibenik prerasta iz tipičnoga težačkog u grad sa svim atributima modernog doba. Zbog velikih promjena koje je tada Šibenik doživio, često se to razdoblje naziva Šupukovom erom.
Memento na 15. siječnja 1873. godine bitan je jer se taj datum simbolički smatra jednim od prijelomnih u tisućljetnoj povijesti Šibenika. S pobjedom šibenskih narodnjaka okončani su dramatični događaji čiji su glavni protagonisti narodnjaci i autonomaši. Korijeni njihove političke sukobljenosti proizlazili su iz ključnih elemenata stranačkih programa. Dok je Autonomaška stranka zagovarala autonomiju Dalmacije u okvirima Habsburške Monarhije i uporabu talijanskog jezika u javnom životu, Narodna stranka, utemeljena u Dalmaciji 1861. godine, zalagala se za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i uvođenje hrvatskog jezika u javnu uporabu i škole.
U ozračju jačanja hrvatskih preporodnih snaga u šibenskoj općini, gdje je tada živjelo više od 80 posto Hrvata, osnovana je 15. veljače 1866. godine Narodna slavjanska čitaonica. Ona se nalazila na katu gradske kavane, izgrađene neposredno prije toga, te je postala središtem narodnjaka. Istaknuti član Narodne stranke don Josip Mrkica, u svom govoru pri utemeljenju čitaonice, naglasio je “da nema te sile koja bi nas spriječila, ako bi tko pokušao ovome neposredno prigovoriti, da volimo svoju braću s onu stranu Velebita s kojom smo istog porijekla, iste povijesti, jednakih običaja i istovjetnog jezika”.
Međutim, zbog nepravednog izbornog zakona i slabe organiziranosti Narodne stranke, autonomaši vladaju Šibenikom i velikim dijelom dalmatinskim gradovima. Dolaskom mladog i poduzetnog Ante Šupuka na čelo Narodne stranke pojačavaju se stranačke aktivnosti, a prvi rezultat takvog rada velika je pobjeda Narodne stranke na izborima za Dalmatinski sabor 1870. godine u Zadru. U izbornom kotaru Šibenik narodnjaci su pobijedili, a Ante Šupuk, Josip Raimondi i Josip Fontana postali su zastupnici u Dalmatinskom saboru. Autonomaška stranka ostala je u šibenskom kotaru bez sve trojice zastupnika koje je imala na prethodnim izborima. Sve su to bili pokazatelji promjene političkog stanja, a dvije godine poslije na općinskim izborima Narodna stranka je ostvarila veličanstvenu pobjedu.
Izbori, na kojima nije bilo općeg prava glasa, provodili su se kroz tri izborna tijela. Pripadnost izbornom tijelu temeljila se na imovinskom cenzusu i statusu. Prvo izborno tijelo predstavljali su činovnici i intelektualci, drugo izborno tijelo činili su svećenici, učitelji, predstavnici raznih društava i ustanova, a treći dio svi ostali muškarci koji plaćaju porez, te težaci i koloni. Uz to, izbori su bili usmeni i glasovalo se javno. Svako izborno tijelo davalo je po 12 vijećnika. Narodnjaci su pobijedili u trećem i drugom izbornom tijelu u lipnju 1872. godine, a autonomaši su očekivano pobijedili u prvom izbornom tijelu u rujnu iste godine. Unatoč svim makinacijama i izbornim prigovorima autonomaši nisu uspjeli spriječiti narodnjake. Stoga je posve razumljivo polugodišnje nestrpljivo očekivanje narodnjaka da preuzmu općinsku upravu.
Povijesnu konstituirajuću sjednicu 15. siječnja 1873., održanu u tadašnjoj zgradi općinske uprave, bojkotirali su poraženi autonomaški vijećnici, a narodnjački vijećnici jednoglasno su izabrali Antu Šupuka za općinskog načelnika. Prvo veliko predizborno obećanje Šupuk ostvaruje neposredno nakon izbora. Svi zapisnici i akti općinske uprave od tada su pisani na hrvatskom jeziku, a postupno se hrvatski uvodi u škole. Godinu dana nakon uspostave narodnjačke uprave prvi put se u šibenskom kazalištu izvodi predstava na hrvatskom jeziku “Zvonimir ban hrvatski”. Istodobno, u prvom redu Šupukovom političkom angažiranošću, poduzetničkim djelovanjem i vizijom razvoja grada započinje preobrazba Šibenika u moderni grad. Šupukova era ostavila je dalekosežan pečat u razvoju Šibenika.
Članovi izbornih tijela
Na izborima za treće izborno tijelo, održanim 17. lipnja 1872. godine, u općinsko vijeće izabrani su narodnjaci Marko Baranović, Tome Bogdan, Mate Čelar, dr. Frederih Draganić, Ante Iljadica, Mate Julović, Niko Lončar, Šime Koštan, Marin Novak, Vice Peršen, Niko Staničić, Ante Kitarović.
U drugo izborno tijelo, 19. lipnja iste godine, izabrani su narodnjaci Mate Baranović Lojko, Stevo Brkić, Šime Bujas, Anđeo Karminati, Paško Čikara, Krste Fontana, Dume Đardov, Ante Ljubić, Gajo Karađole, Ante Šupuk, Stipe Vučenović, Jakov Despot.
Izbore u prvom izbornom tijelu, 16. rujna 1872. godine, dobili su autonomaši dr. Vittorio Bioni, dr. Antonio Galvani, dr. Girolamo Marasovich, Luigi Zuliani, Simeone Locas, Giocondo Petris, Giovanni Bulat, Vincenzo Inchiostri, Melchiore Gliubich, Francesco Draganich, Luigi Fenzi, Giovanni Fosco.
Izborni sustav bio je potpuno nepravedan i išao je naruku Autonomaškoj stranci. Broj birača/izbornika po izbornim tijelima bio je sljedeći: prvo izborno tijelo 144, drugo 264, a treće čak 4400. Svako izborno tijelo biralo je po 12 vijećnika.
Željeznica, parobrod, vodovod...
Prvi veliki pothvat iz vremena Ante Šupuka je izgradnja željeznice 1877. od Šibenika do Perkovića i dalje do Siverića. Šupuk kupuje prvi parobrod, a njegovim nastojanjima 1879. godine Šibenik je dobio prvi vodovod. Njegovo vrijeme obilježilo je urbanističko širenje grada i porast broja stanovnika. Kao dio prihvaćene prakse tog vremena, uklanjaju se gradski bedemi, grad se širi prema moru i na periferiju. Pokrajinska bolnica otvorena je 1883. godine, a tamo se i danas nalazi. Zgrada suda otvorena je 1905., godinu dana nakon Šupukove smrti, ali je kompletna priprema obavljena u njegovu mandatu. Ipak, Ante Šupuk je najviše ostao upamćen po cjelovitoj javnoj gradskoj rasvjeti na izmjeničnu struju, koja je proradila u večernjim 28. kolovoza 1895. godine. Koliko je poznato, Šibenik je prvi grad na svijetu s javnom rasvjetom na izmjeničnu struju. Prije toga gradska rasvjeta u drugim gradovima bila je na plin ili na istosmjernu struju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....