Čudesima s Bribirske glavice, tog raja za arheologe, mjesta na kojemu su prapovijest i povijest tijekom gotovo tri tisućljeća posijale izobilje svojih tragova, nikad kraja.
Nakon otkrića da je osmerolisna rotonda starija od zadarskog Sv. Donata cijela tri stoljeća, pa pronalaska kamenog ulomka s imenom kneza Branimira, te spomena Scanije, skandinavske pokrajine koja je donijela dokaz o postojanju veza između skandinavskih Vikinga i kršćanstva koje stoljeće prije nego što će ono postati službenom religijom na sjeveru Europe – o čemu je naš list prvi i uredno izvještavao – evo nam još jedne senzacije – otkrivena je rimska freska "in situ".
Visoka oko 1,5 i duga više od tri metra, dimenzijama najveća takva umjetnina pronađena s ove strane Jadrana.
I po mnogočemu jedinstvena.
Malo je freski iz onih vremena sačuvano do današnjih dana, i da ne bijaše Vezuva i tragedije u Pompejima i Herkulaneju, kada je vulkanski pepeo "konzervirao" sve, pa i oslikane zidove, o rimskom bi se slikarstvu malo znalo, možda čak ni to da freske nisu bile samo privilegij viših slojeva, nego da su tako "piturani" bili i interijeri kuća srednjih slojeva društva.
Fresko slikarstvo, kao forma likovnog izražavanja, jedna je od rijetkih vrsta dekoracije stambenih objekata (uz podne mozaike) prema kojima je moguće pratiti evoluciju stila od 2. stoljeća prije Krista sve do kraja kasne antike.
Sam Vitruvije, koji u doba Augusta sastavlja poznati priručnik "De architectura", jedan od 10 svezaka tog opsežnog djela posvećuje upravo zidnom slikarstvu.
'Varvaria/Breberium/Bribir'
Osim toga, freske se teško bore sa zubom vremena; vlaga, sunce, sve im smeta, i ne treba im mnogo da se pretvore u prah.
Najnovije otkriće dogodilo se tijekom ovoproljetne kampanje na Bribirskoj glavici u kojoj se, već šestu godinu zaredom, provode nova, ali i revizijska istraživanja lokaliteta na kojemu su već kopali Lujo Marun, otac starohrvatske arheologije, akademici Stjepan Gunjača i Mate Suić, pa Mate Zekan i Ante Milošević, bivši ravnatelji Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, od kojih je ovaj potonji, unatoč formalnoj mirovini, još uvijek angažiran kao voditelj projekta "Varvaria/Breberium/Bribir", te njihovi kolege iz Muzeja grada Šibenika, današnji ravnatelj Željko Krnčević, a prije njega Ivan Pedišić, Zlatko Gunjača...
Na brdu iznad Bribira koje dominira krajem, te s njega puca pogled na Ravne kotare, Pokrčje, Bukovicu, sve do
Promine, a za lijepa vremena može se nazrijeti otočje sve do Visa, arheolozi rade u sklopu projekta "Varvaria/Breberium/Bribir", nazvanom po povijesnim nazivima ovog mjesta.
Uz domaće stručnjake iz Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika i Muzeja grada Šibenika, bribirsku zemlju kopaju i po njoj prebiru i studenti Macquarie Universityja iz australskog Sydneyja i Norwegian School of Theology iz Osla.
Ovog proljeća iskopi su provođeni sjeverno od crkve sv. Joakima i Ane, dijelom i izvan granica groblja koje okružuje spomenutu crkvu.
Tu su otprije bile poznate arhitektonske strukture datirane u kasniju antiku, no pokazat će se da su one djelo neke nove urbanizacije provođene na Bribirskoj glavici jer se pod njima ukazao neki stariji zid, drukčije orijentacije, koji je dijelom uništen izgradnjom ranije spomenutih struktura.
A onda se pod mašklinom u rukama arheologa – to je, podsjetimo, alatka koja iskopava vrijeme – na tom novootkrivenom, starijem zidu ukazala žbuka. A na njoj pitura, prvo oker, pa plava, crvena... Nema sumnje, to je freska. Velika freska. Senzacija!
Motivi vinove loze i ljiljana
– I prije su u sklopu istraživanja nalaženi ostaci odlomljenih fresaka u slojevima zemlje – kaže nam dr. Nikolina Uroda, viša kustosica u Muzeju HAS i voditeljica istraživanja na Bribirskoj glavici – pa se pretpostavljalo da bi negdje trebali biti objekti na kojima su stajale, no nismo se nadali da ćemo naići na "dobrostojeće" freske na samom zidu te da će biti sačuvane na tolikoj površini.
Tijekom otkapanja zida ostavljali smo sloj zemlje uza sam oslik kako freska ne bi doživjela temperaturni "šok", pa nam ni studenti, a ni slučajni posjetitelji nisu vjerovali da se ispod tih smeđih naslaga nalazi zidna dekoracija. Tek posljednjeg dana istraživanja usudili smo se otkriti čitav oslik kako bi se detaljno dokumentirao.
U početku se činilo da se radi samo o "ružnoj" oker boji, no tijekom čišćenja zida svako malo netko bi primijetio novu boju, zanimljiv detalj, tragove popravljanja zida, linije koje je "pitur" povlačio kako bi bordure bile što ravnije, na stotine sitnica.
Pritom je trebalo paziti da se ne gazi po ulomcima fresaka koje su pale sa stropa i potrebno ih je učvrstiti prije podizanja iz zemlje.
Zbog čudnih položaja i kretnji koje su proizišle iz te situacije, sonda je u jednom trenutku izgledala kao neko vježbalište tai chija ili, u najmanju ruku, zen joge.
To je, dakako, izazvalo znatiželju ovaca koje nam rade na održavanju travnatih površina na Bribirskoj glavici, pa smo trebali uložiti znatnije napore kako bismo ih uvjerili da ostanu na pristojnoj udaljenosti – rekla je Nikolina Uroda.
Motivi s freske još su nejasni, uglavnom, na okvirima se razaznaju stilizirani listovi vinove loze te sitni ljiljani. Sada bi trebala uslijediti restauracija i konzervacija, možda i prezentacija, ako se namaknu sredstva za natkrivanje ovog prostora.
A ima toga još za istraživati na Bribirskoj glavici, uz Ministarstvo kulture RH te Sveučilišta iz Sydneyja i Osla, financiranju projekta priključio se i Grad Skradin. Projekt "Varvaria/Breberium/Bribir" ide dalje.
