Fantastična vijest stigla je u nedjelju prijepodne iz poljskog Krakowa. Kako je bilo i očekivano, šibenska "morska" tvrđava sv. Nikole uvrštena je na popis svjetske UNESCO baštine! Tako Šibenik od danas i službeno ima dva zaštićena spomenika svjetske baštine
Na zasjedanju u Krakowu, uz obrambene bedeme talijanskih gradova Bergama, Palmanove, Paschiere del Garda i crnogorski Kotor, UNESCO-va komisija je odlučila da i šibenska tvrđava Sv. Nikole i zadarski mletački bedemi zaslužuju čast doći na zaštićeni popis svjetske baštine.
Relativno mali Šibenik će imati čak dva zaštićena spomenika svjetske baštine UNESCO-a! Nakon što je na taj popis 2000. godine uvrštena šibenska katedrala sv.Jakova, stigla je vijest kako će na prestižni popis biti uvrštena i tvrđava sv. Nikole, potvrdio nam je župan Šibensko-kninske županije Goran Pauk, koji je bio na čelu šibenske delegacije koja je išla po službenu potvrdu u Krakow:
– To je ono o čemu odavno govorimo. Sljedeći korak je rješavanje imovinsko-pravnih odnosa uvale Minerska – kazao je Pauk.
Podsjetimo, tvrđava sv. Nikole podignuta je 1540. godine na mjestu gdje je bila crkvica i benediktinski samostan koji je u vrijeme gradnje tvrđave već bio napušten. Za to vrijeme neuobičajenog, trokutastog oblika, odnosno poput kakve ključanice, kako se danas doima na snimkama iz zraka, s tzv. kliještima na jugoistoku i polukružnim dijelom, rotondom, prilagođenim Kanalu sv. Ante, tvrđava se smjestila na otočiću Ljuljevcu i uskim putićem povezana je s kopnom.
Izgrađena je zbog straha Venecije od širenja Osmanskog Carstva, osobito jačanjem njihove pomorske flote koja se zalijetala čak i do Islanda. Nakon što je Skradin pao u turske ruke 1522., šibenski knezovi sve češće traže od mletačkog Senata da se čuva Kanal sv. Ante. No, odgovora iz Venecije nije bilo sve dok u bitci u Jonskom moru najuspješniji osmanski admiral Hajreddin Barbarossa nije do koljena potukao Veneciju! Tri godine kasnije počela je gradnja Tvrđave sv. Nikole.
Bio je to vrlo skupa investicija. Gradnja je koštala 40.000 dukata, a ako se ima na umu da je Ladislav Napuljski Dalmaciju prodao Veneciji za 100.000 dukata, jasno je o koliko mnogo novca je riječ. S druge strane tvrđava baš i nije osjetila vojne vatre, odnosno s obzirom na funkciju za koju je građena i koliko je bila u "upotrebi" njezinu gradnju danas neki hrvatski stručnjaci uspoređuju s arenama izgrađenim po Hrvatskoj prije desetak godina za Svjetsko rukometno prvenstvo.