StoryEditorOCM
BaštinaSPAŠAVANJE SPOMENIKA KULTURE

Duhovni dom mornara, zavjetna crkvica šibenskih kalafata i pomoraca izgrađena u 17. stoljeću, danas je i sama poput broda: Sveti Nikola u vodi do kolina

12. prosinca 2018. - 13:57

Dva doma šibenskih mornara nalaze se na gradskoj obali, udaljena nekoliko stotina metara i zamalo pet stoljeća. Jedan je novi dom "Valovih" jedriličara u Docu, koji financiran donacijama i uz pomoć gradske uprave nastaje na mjestu trošne barake porušene 2016., a drugi je duhovni dom mornara, zavjetna crkvica šibenskih kalafata i pomoraca posvećena sv. Nikoli, stiješnjena 60-ih godina u sjenu Vitićeve modernističke kocke zdanja županijske uprave.

Već dugo te se dvije priče stapaju u jednu, kada se s "Valovom" regatom krstaša u šibenskom portu uoči 6. prosinca, blagdana sv. Nikole, otvori i crkva iz 17. stoljeća, u čast svecu čija se bratovština odavno ugasila, a u novo vrijeme pastva se u župi do te mjere prorijedila da se već gotovo 25 godina Božja služba u crkvi odvija jedino tijekom trodnevnica na Sv. Nikolu i 26. travnja, na svetkovinu Gospe Dobroga Savjeta. U skladu s turističkim zamahom Šibenika, otprije nekoliko godina i ovaj spomenik kulture, na što namjernika upućuje brončana pločica pored ulaza, otvoren je svakodnevno za turističko razgledavanje i tihu molitvu u jutarnjim satima tijekom sezone.

Makete jedrenjaka

Najsvečanija, večernja misa za blagdan sv. Nikole služi se za pomorce i putnike i ove godine vodit će je biskup Tomislav Rogić. Okupe se u crkvi i djeca, jer je svetac i njihov zaštitnik, a u drugo vrijeme služe se mise za pokojnike, od 2. do 8. studenoga, te za blagoslov obitelji u dane poslije Božića, upoznao nas je s rasporedom liturgije u Sv. Nikoli don Krešimir Mateša, župnik katedrale sv. Jakova. Upravo se rastao od konzervatora koji su s restauracije u crkvu vratili jednu zavjetnu sliku s motivom Bogorodice, djeteta i sv. Ante, te drveni, obojeni kip sv. Nikole s pozlatom iz 18. stoljeća, pored kojeg je na fotografiji.

Parcijalna, no konstantna obnova o zajedničkom trošku Crkve i države iz proračuna Ministarstva kulture traje već deset godina, napominje don Krešimir i svake godine osvane pokoji osvježeni dio inventara, koji se restaurira usporedo s građevinom.

Obnovljena, stara drvena vrata ovih dana otvori Rafael Lovrić Caparin, samozatajni sakristan i orguljaš, provjetri crkvu, otpuhne prašinu s oltara, namještaja i zavjetnih maketa jedrenjaka i pobrine se da budu ispletene dugačke bršljanove girlande za viseće urese pred crkvom. Niske pomorskih signalnih zastavica, inače stalno razapete duž crkvenog svoda, bile su izvješene koji dan prije blagdana, uoči regate održane prve subote u prosincu.

"Valovci" su 2012. obnovili tradiciju zavjetnog darivanja brodskih maketa i otad je u podnožju glavnog oltara i njihov funkcionalni model jedrilice, jedini od sviju izloženih u crkvi koji može ploviti.

No, bratovština sv. Nikole postojala je i prije gradnje ove crkve prije gotovo 350 godina i spominje se u matrikuli bratovštine još 1514., objašnjava don Krešimir.

Galijun 'Sv. Juraj'

Najvjerojatnije su bratimi prvotno bili vezani uz raniju, nakon bombardiranja u Drugom svjetskom ratu još uvijek porušenu srednjovjekovnu bogomolju sv. Nikole i Julijana. Ta je danas vlasništvo Srpske pravoslavne crkve i konačno pred početkom obnove, uvrštena u prioritetne konzervatorske projekte.

– Kasnije su bratovštini pomoraca i kalafata pridodani trgovci na kojima je, s potpunim osiromašenjem ceha brodograditelja poslije francuske uprave pod Napoleonom, ostala isključiva briga za bratimsku crkvu šibenskih kalafata izgrađenu na nasipu otetom moru. Oni su, pretpostavlja se, u nedalekom škveru izgradili galijun "Sv. Juraj", jedan od slavnih ratnih brodova pod zastavom Venecije u bitci kod Lepanta.

Sv. Nikola, s čije preslice danas rijetko brecaju zvona, žilav je ostatak jednog drugog vremena i ljudi, kada su unutar gradskih zidina najveće povijesne jezgre u Dalmaciji, podsjeća župnik, bile čak 23 crkve, od čega ih je do danas fizički sačuvano 20, i kada je djelovalo 30 bratovština.

– To govori o društvu prožetom vjerom puno više nego danas, o tome tko su bili stari Šibenčani, do čega su držali i oko čega su se okupljali – govori don Mateša. Bratovštine su udruge vjernika koje su pod zaštitom određenog sveca živjele svoje kršćansko zajedništvo otvoreno pomaganju onima u oskudici i brizi za svoje članove, za opće dobro u širem društvenom i crkvenom kontekstu. Redovito su gradili svoje crkve, poput Sv. Nikole i u Šibeniku ih ima dosta, s Novom crkvom kao najznačajnijom i njezinom upravo veličanstvenom bratimskom dvoranom – podsjeća župnik, dodajući kako su pred nama danas izazovi kako održavati ono što su naši stari zdušno gradili uz velika odricanja, ostavljajući novim naraštajima kulturnu baštinu za diku. A nije baš, zaključuje don Krešimir, da su bili bogatiji od nas, nego su imali drukčiji životni fokus i smisao.

Vlaga i memla

I crkva sv. Nikole dosta je vremena bila izložena izazovu kako je oteti propadanju. Ispražnjena mjesta iščezlih stanovnika a s njima i svećenika u Starome gradu preuzela je vlaga i memla, rastačući staro zdanje gdje se više nisu održavale dnevne službe.
Propadanje vrijednog drvenog kasetiranog stropa načinjenog od 30-ak polja s jedva prepoznatljivim prikazima u ulju svetaca i donatora bratovštine iz 18. stoljeća, zaustavljeno je postavljanjem novoga krova, fugiranjem kamene fasade i, naposljetku, ugradnjom posebnog elektroničkog uređaja koji uklanja kapilarnu vlagu. Strop će uskoro doći na red za restauraciju, no, vlaga je, nažalost, i dalje problem, isključivo zbog položaja crkve na obali brdovitog Šibenika, a i slabosti sustava odvodnje oborinskih voda.

Jer kada se obilne kiše sliju k moru, povodanj nadvisi kameni prag na portalu i nalije unutrašnjost. Najteže je bilo, sjeća se don Mateša, prije 13-14 godina, dan uoči blagdana sv. Nikole, kada je u sakristiji crkve položene na drvene pilone i s vremenom nakošene prema moru – voda dosegnula do koljena!

Skupa obnova

Don Krešimir opisuje kako je na početku restauracije vlaga iz temelja izjedala žbuku na zidovima do metra i pol visine. Sve je to sanirano, ožbukano novim slojem, da bi crkva opet bila na udaru vode i vlage, zbog prodora izvana. Obnova će, naglašava župnik, potrajati još dugo godina, bit će skupa i zbog opsežnosti poslova oduljila bi se sve i da imaju cijeli novac odjednom na raspolaganju.

Međutim, dok se ne pronađe prihvatljivo tehničko rješenje protiv prodora kišnih voda na glavnom ulazu, ne usuđuju se početi s obnovom poda, govori don Mateša dok razgledamo tamniju crtu na zidu crkve, koja poput vodene linije na brodu označava visinu do koje je sezala navedena poplava. U sakristiji, koja je stubu niža od razine poda crkve i također čeka primjerenu obnovu, obavljeni su grubi građevinski radovi, a na najnižoj točki postavljena je potopna pumpa, kao zadnja mjera nadre li velika voda.

– Crkva je, eto, postala kao brod – zaključio je na kraju don Krešimir Mateša.

Srećom, patron se razumije u to kako se brodovi izbavljaju iz puno ozbiljnijih pogibelji: sveti Nikola, pomozi!

Šimunova murva iz Kitaja

Šimunova murva iz Kitaja
Nisu jedino makete brodova i umjetnine zavjetni darovi bratima. Jedan Šimun, pomorac, donio je iz Kine prije tri stoljeća mladicu murve, koja se pokraj crkve sv. Nikole razgranala u najstarije gradsko stablo spasonosnog hlada za najvećih vrućina. Time se iskupio zato što se na sahrani njegove supruge osjetio miris jabuke, simbola spoznaje i odbacivanja Božje mudrosti. Smatrajući Šimuna krivim za bogohulni miris, bratimi mu nalože neka posadi drvo u znak križa.
Otad bijela murva živi pred crkvom kao znamen nove životne nade, isprepletena sa snažnim religioznim duhom onodobnih Šibenčana. I ona čeka da netko posegne za inicijativom ugaslog Društva prijatelja Šubićevca otprije 15-ak godina: da gradske vlasti, ili tko već, dostojno označe taj spomenik životu kovanom ogradom i na mjedenoj pločici istaknu najvažnije o stablu s korijenjem u temeljima crkve čiji je patron ne samo Šimunu osvjetljavao pute do Kitaja i iskupljenja.

Najstarije orgulje u zemlji

Lupinijeve orgulje najstarije u zemlji
Nisu sve makete brodova niti slike izložene u crkvi sv. Nikole, govori don Krešimir, jer će biti još prašine i radova. Tijekom obnove popravljen je drveni kor i čeka na rekonstrukciju obloge, a jedan od najvrjednijih predmeta Lupinijeve su orgulje, najstarije u zemlji, rad majstora koji je u 17. stoljeću prethodio znamenitom Nakiću. Sada su u crkvi sv. Duha, obnovljene u sklopu Orguljaške škole u Šibeniku, a na koru zasvira harmonij dok se ne postave jedne manje orgulje, objašnjava župnik. Ove Lupinijeve jedinstvene po zvuku i intonaciji iz svoga doba glazbalo su na kojem upravo zato danas mogu svirati rijetki orguljaši.
Vrijedan je i rijedak u Šibeniku drveni antependij drugog oltara u crkvi, posvećenog sv. Stjepanu Mučeniku, a kasnije Gospi Dobroga Savjeta, kojem će konzervatori vratiti originalnu, metalnom bojom davno prebojenu pozlatu. Obnovu, među ostalim, traži i glavni, kameni oltar, izjeden vlagom, na kojem je oltarna pala s prikazom sv. Nikole sagnutog pred Bogorodicom, a naslikan je i sv. Lovre u spomen na Lovru Tetu, strica donatora pale, Melkiora Tete

29. studeni 2024 08:17