Grad Šibenik, koji je još uvijek većinski vlasnik HNK Šibenik, zatražio je od Središnjeg državnog ureda za sport dodatnu provjeru “financijskih mogućnosti” indijskoga poslovnog čovjeka Punkaja Gupte, kazao je za SD dogradonačelnik Paško Rakić, u čijem su resoru “društvene djelatnosti”, među kojima i sport.
Čemu sad to? Pa nema niti 20 dana da je isto to tijelo dalo suglasnost “Paramonut” grupi d.o.o, zeleno svjetlo da može postati većinski vlasnik šibenskoga nogometnog drugoligaša. Čekala se samo bankovna garancija na tri milijuna kuna da bi se sklopio ugovor o prodaji.
Kako se govorilo da je indijski poslovni čovjek težak dvije i pol milijarde dolara, da se bavi naftom i čelikom, izgledalo je da će oko love biti najmanje problema. Što je garancija od tričavih tri milijuna kuna na milijarde u dolarima.
Dobio je Šubićevac svoga Volpija, poslovnog čovjeka koji je studirao na London school of economics, a bio je i savjetnik Ujedinjenih naroda. Kad ono - dodatna provjera. Kako, zašto, kuda? Na koji je način gradska uprava došla do saznanja o - eventualnim - problemima indijskog ulagača. Neslužbeno - na adresu gradske uprave stigao je “anonimni pamflet” kojim se ukazuje na mrlje u poslovanju Punkaja Gupte.
’Anonimni pamflet’
Anonimni? Zamislite sad, raspišete natječaj za prodaju kluba, pa onda formirate povjerenstvo od svih stranaka iz Gradskog vijeća da otvori ponude - bila samo jedna - pa onda ta ponuda ode na Gradsko vijeće Šibenika, pa ono da zeleno svjetlo da se klub može prodati, pa onda sve to ide na državno Povjerstvo na sport, pa se to čeka mjesecima, pa onda na kraju, kad treba potpisati ugovor, stiže, “anonimni pamflet” i vi to sve stopirate.
Odnosno, ponovno vraćate na povjerenstvo. Ne zvuči baš logično, jel’ da? Sve to stopirati zbog “anonimne predstavke”. Osim toga, kakve veze “mrlje” iz poslovanja Punktaja Gupte imaju s “Paramount” grupom? To je tvrtka sa sjedištem u Šibeniku, Indijac je u njoj jedan od dioničara, zajedno s Matejom Plenča, on ima 80 posto od osnivačkog kapitala, a Mateja dvadeset posto, odnosno dvije tisuće kuna.
“Paramount” grupa uplatila je 105 tisuća kuna, pet tisuća kuna više od početne cijene na natječaju za prodaju, i sada ako donese bankovnu garanciju na tri milijuna kuna, s njom će se potpisati ugovor o prodaji. Ili neće, ako te garancije nema. Valjda postoji i precizno propisani vremenski rok. Čemu “dodatne pretrage”?
Logičnije bi bilo da dopis koji je stigao na adresu šibenske gradske uprave uopće nije anoniman. Nego da ima točno određenog pošiljatelja i da je taj pošiljatelj jako bitan. Jer da nije, ne bi se u Šibeniku uopće obazirali na njega. I njegovo pismo. I da sad od svega peru ruke, pokušavajući čitavu stvar prebaciti na Povjerenstvo za profesionalni sport.
Na isti onaj način na koji je gradonačelnik dr. Željko Burić čitavu ovu stvar prethodno prebacio “na odlučivanje” šibenskoj oporbi. Koja je dobila čak i predsjednika višestranačkog Povjerenstva za prodaju HNK Šibenik. Predmnijevajući valjda da bi se na koncu konca moglo dogoditi upravo ovo što se sada događa. Znao je naš doktor s kim ima posla i tko se vrti oko nogometa. Zato je učinio sve da se, makar za javnost, vizualno, makne daleko od ovog posla. Kako će ga sad oporba prozvati za propast privatizacije, kad će joj on reći - pa gospodo, i vi ste u tome sudjelovali. I to više nego ja. S izuzetkom Ive Glavaša. Koji je napustio Gradsko vijeće kad se glasovalo o privatizaciji.
Rupa bez dna
Na Šubićevcu smo svi skupa samo gubili vrijeme. I ne da nismo riješili ništa, nego smo i nove dugove stvorili. U klubu nisu isplatili plaće za deveti i deseti mjesec pa su posegnuli za “kratkoročnim kreditom”? Novim! Tko im je dao suglasnost, odnosno jamstvo za njega? Netko sigurno jest, jer ga oni sami, na svoj brk ne mogu dobiti? A još ni stari nisu vratili gradu Šibeniku i “Vodovodu i odvodnji”. Iako su u međuvremenu potrošili i tri milijuna kuna od prodaje igrača, najviše od Duje Ćalete Cara - ni od tih novaca ništa nisu vratili, iako su se na papiru obvezali kako će određeni postotak od transfera uplaćivati u gradsku blagajnu. Na ime starih dugova.
A oni, ne samo da ih ne vraćaju, nego, evo, prave i nove. To su milijuni kuna gradskoga novca koji se ponovno ulijeva - ili bolje reći prolijeva - u rupu bez dna. I ne samo da smo zabrljali na Šubićevcu, nego će se sve skupa odraziti i na Baldekinu, jer su i KK-u računali na one stotine tisuća, pa čak i milijune koji će se prebaciti na njih kad Indijac rastereti gradske financije nogometnih ulaganja. Netko im je to obećavao, pa se otamo, osim povratka imena Šibenke, budno sanjala i najavljivala čak i titula prvaka države...