Naši političari, neovisno bili oni "lijevi" ili "desni", uvijek govore kako će - dati. Za malu dicu vrtiće, za školsku besplatne udžbenike, za studente stipendije, za mlade parove POS-ove stanove, rodiljne naknade, za penzionere besplatne autobuse, subvencionirane banje i bakalar za Badnji dan, pa čak i božićnice.
U nas vlast i ne služi za ništa drugo nego samo zato da nešto daje i dijeli. I to neovisno o tome jesu li u njoj nominalno socijaldemokrati, narodnjaci, konzervativci, liberali, reformisti. To ni nama ni njima ne znači ništa. Ovdje je bio i ostao ideal drug Tito. Koji je, istina, krao, ali je i nama - dao. Mi, dakle, protiv lupeža generalno nemamo ništa. Osim u jednom slučaju - ako kradu, a nama ne dadu. E, onda su najebali. Onda se diže kuka i motika, pokreće Uskok i poskok. Jeste vidili Todorića? Dok je imao, dok se kao drug Tito mogao zaduživati svugdje po svijetu, i na Zapadu i na Istoku, kod Rusa, dotle je sve bilo dobro. Slavili smo ga ko spasioca. Nema PIK-a kojeg taj nije spasio. I zaposlio. Oni kojima nije išla škola radili su na kasi, a oni koji su završili teke špiritjere ili su imali koga u stranci, glumili su menadžeriće u uskim hlačicama i slim sakoićima. Ali, kad više nije bilo kredita, ni u Londonu se nije od našeg pravednog gnjeva mogao spasiti.
Porezi na sirotinju
Prave se naši ljudi da pojma nemaju da ti što daju moraju negdje i uzeti. Porezima. Idealno bi, recimo, bilo uzeti bogatima pa dati sirotinji. Tako to vanka rade socijaldemokrati. Oporezuju bogate industrijalce pa kroz socijalnu državu dijele šakom i kapom svima. Ali, šta ćeš ti kod nas oporezivati kad mi nemamo ni Volkswagena ni BMW-a, ni Siemensa ni Liebherra. Možeš ti metnit da ti je porez na dobit 80 posto kad u nas ovo teke industrije što je ostalo dobiti i nema. Nego samo gubitke, koje mi subvencioniramo i pokrivamo, ko da su u pitanju dječji vrtići. A ne brodogradilišta. U nas porezni obveznici pokrivaju gubitke "Uljanika" a ne da bi "Uljanik" (su)financirao porezne obveznike kroz socijalnu državu. Ne može ni plaće svojim radnicima isplatiti. Zato naša socijaldemokracija - jednako kao i naša "desnica", odnosno HDZ - oporezuje sirotinju, odnosno naše ove nesritne radnike, kojima su davanja iz plaće skoro sto posto. Na ono što dobiju moraju još toliko dati ovima što "daju", odnosno državi. Dakako, to je malo, pa se onda država još i zaduži. Ukratko, uzimaju radnicima da bi davali neradnicima. I ostali na vlasti.
Turističke postelje
Evo, jednostavan test. Ovih se dana govori kako će se od 1. siječnja iduće godine prepustiti lokalnoj samoupravi da uvede paušalni porez na turističke postelje. Zašto? Zato što centralna država nije imala petlje. Pa je vrući krumpir prebacila gradovima i općinama. Jesu li oni koji žive od apartmana radnička klasa, koja živi od svog rada, nudeći ga u bescjenje? Nisu, nego su rentijeri. Dobrostojeći građani koji imaju u vlasništvu nekretninu. Je li normalno da se njih oporezuje, a smanji porez na dohodak, jer nam radnici i mlađarija biže vanka? Pogotovo što je većina vlasnika apartmana do tih kvadrata jeftino došla kroz legalizaciju? Ali, ma kakvi. SDP prvi protiv povećanja poreza, ka i svaka oporba, HDZ na vlasti mudro šuti - vidit ćemo - ili nećemo dizati ništa. Da je obratno, HDZ bi napao SDP, kao što su napadali jedni druge oko ukidanja Turističkih zajednica. Bez kojih bi, ispada, naš turizam propao. Jer, da su neke od njih imale pola milijuna noćenja. Stvarno, pa di bi turisti noćili da se ukinu turističke zajednice? Pod vedrim nebom?
