Tko je prošlog ljeta mogao i zamisliti ovako smjeli iskorak šibenske muške košarke!? U doigravanje za prvaka Hrvatske "građani" su ušli s prve, a Jolly s treće startne pozicije. Uspjehu pritom ne treba gledati "u zube", potencirati priče o natjecateljskim kalkulacijama ostalih. Radije bih još jednom naglasio želju Ante Grpca, predsjednika GKK Šibenik, koji je i u zanosu poslije pobjede u Ludbregu forsirao tezu o dobrosusjedstvu.
– Idemo s nemalim ambicijama u doigravanje, a nitko sretniji od mene da Baldekin doživi šibensko finale – efektno je poentirao Grbac.
Oba su šibenska prvoligaša tijekom minulih 26 kola, poštovala propozicije, sportski jurišala na bodove. Prvoplasirani Šibenik je, tu nema dvojbe, u natjecateljskom smislu pokazao najmanje oscilacija od svih sudionika duge hrvatske prvoligaške karavane.
Od subote do subote tekla je priča o neviđenoj sportskoj ljubavi, koja je kolala između grada i kluba, između navijača i košarkaša. Na način, koji je gotovo "prisilio" nadarenog centra, Tuzlaka Miralema Halilovića na izjavu u stilu "Igram godinama košarku, ali nigdje nisam doživio takve emocije na relaciji grad – klub. Emocije, koje mi, igrači i te kako osjećamo. Funcuti su naša unutrašnja energija".
Bit će još, dakako, vremena za analizu aktualne košarkaške sezone, ali se već sad može sa zadovoljstvom konstatirati kako je bogatu bodovnu berbu "građana" pratila i sjajna promocija domaćeg momka Roka Badžima. Igrača, koji se promaknuo u suvremenog košarkaškog beka. Na način da mu je svejedno, igrao na poziciji "jedinice" ili "dvice". Jesu li ostali mladci, na čelu s Kristijanom Radovčićem mogli igrati i koju minutu više!? Precizan odgovor na to pitanje čini nam se trenutačno manje važnim od želje da se košarkaško kazalište na Baldekinu i u doigravanju iskaže atraktivnim predstavama. Ono „kazalište“ nisam kazao baš slučajno.
– Ima li grad Šibenik bolje zabave od košarkaških utakmica – pitao me nedavno moj stari prijatelj Zoran Grbac, otac predsjednika Ante i jedan od najboljih svjetskih košarkaških sudaca svih vremena.
Svi hvalospjevi na račun Anzulovićeve momčadi bili bi, dakako, nešto tiši da ne bi vrijedne pobjede u Ludbregu. Šibenčani su se u prilično sretnim okolnostima "čupali" u zadnjem kolu, a zapravo su posao trebali odraditi četiri dana prije u sudaru sa Cibonom na Baldekinu. Košarkaški horor je u toj utakmici završio sretno za Zagrepčane, makar je sve lako moglo biti i drugačije. "Građani" su i prije gubili tijesne susrete na šibenskom parketu, ali nikad se ranije domaća publika nije obrušila na suce. Na poluvremenu i na kraju utakmice sudačka je trojka ispraćena silnim zvižducima. Bila je to reakcija Šibenčana na bahato suđenje zadarskog internacionalca Tomislava Hordova, koji je svojim ponašanjem i odlukama tjerao i svoje kolege u sudački ćor-sokak. Zvižduci su jasno kazali što o tome misli košarkaški narod, a ne vjerujem da o arbitraži Hordova drugačije misle već spomenuti Zoran Grbac i "vječni" Danko Radić, čije svjetske sudačke domete Zadranin može samo sanjati. Zato sucima utakmice Šibenik – Cibona, posebice Hordovu poslije Ludbrega mogu samo zapjevati "Uzalud vam trud svirači".
Kolega Davor Trutin je s tog susreta potencirao i drugu, još dramatičniju priču. O košu, što je postignut za samo 1,7 sekundi. Snimka "Arena sporta" sugerira da je vrijeme bilo isteklo prije Rozićeva šuta. Trutin je spominjao i "zastarjeli uređaj za mjerenje vremena", zaboravljajući da iza svakog uređaja, suvremenog ili staromodnog stoji čovjek. Sa svim svojim manama i vrlinama, (de)koncetracijom i još ponečem. A zastarjeli je uređaj, pritisnut prstom šibenskom pomoćnog suca, u dvije bitne utakmice za "građane" krenuo u nepoželjnom smjeru. Tko sretniji od mene da je bilo slučajno!?