Stara je sportska istina da ima poraza, koji ohrabruju, te pobjeda, koje zabrinjavaju. Na taj "sportski poučak“ podsjetila nas je prijateljska utakmica nogometaša Šibenika s europski jakom Rijekom na Rujevici. Dapače, mnogima od Funcuta poslije službenog izvješća kluba s Kantride "kako su Šibenčani u ravnopravnom nadmetanju imali svoje prilike“, pada na pamet pjesma "Rijeka snova“, koju na efektan način izvodi riječki Splićanin i veliki prijatelj Šibenika Neno Belan.
Riječka je Rujevica, naime, dodatno podgrijala šibenske prvoligaške snove. Nije to bio ležeran susret. Riječki trener Igor Bišćan isprobao je, među inim, trenutačne domete sjajnog povratnika Franka Andrijaševića, dok je šibenski kormilar Krunoslav Rendulić, uvjeren je u valjanost svog trenažnog procesa bez kompleksa na riječkom travnjaku isprobao pričuvni vezni red Barišić – Španja – Celić.
Rijeka kao 'stariji brat'
Kako u tim trenucima zaustaviti sjećanja na vremena, kad je Šibenik bio ravnopravni, pa i bolji suparnik od člana velike hrvatske četvorke (Dinamo, Hajduk, Rijeka, Osijek)!? Na doba, kad je Splićanin Ivan Pudar na šibenskom kormilu nadigrao Riječane u gostima sa 3:1 ili kad se jedan od njegovih nasljednika, hercegovački Osječanin Branko Karačić prosto narugao (3:0) riječkom prvoligašu na Šubićevcu u izuzetno kvalitetnoj kup-utakmici.
No, gotovo važnije od tih sentimentalnih šibenskih uzdisanja je, nema sumnje, podsjećanje na doba, kad je Rijeka kao "stariji brat“ u dvije sezone Šibenčanima poslala na posudbu cijeli niz kvalitetnih igrača (Nwolokor, Collins, Solomon, Okechukwu, Diyoke…).
Bolje rečeno, nogometaše koji su svojim individualnim potencijalima činili šibenski kolektiv snažnim, gotovo nedodirljvim u drugoligaškoj konkurenciji. Trebali posebno podsjećati da je za tu suradnju gotovo presudan bio presudan dubok trag, koji sjajni šibenski veteran i bivši reprezentativac Nikica Cukrov ostavio na travnjaku Kantride ili, ako hoćete, njegovo iskreno prijateljstvo sa sportskim direktorom Rijeke Srećkom Juričićem!? U riječkim sjećanjima ostala su, dakako, i imena Šibenčana, koji su, osim Cukrova, s uspjehom nosili bijeli dres (Šangulin, Žepina, Maretić, Bulat…).
Zašto je prekinuta suradnja riječko-šibenska nogometna suradnja!?
Čeka se Indijce
Na to pitanje nikad nismo dobili precizan odgovor. Da ne govorimo koliko je loš nadomjestak za prijateljstvo s Riječanima bila posudba osječkih igrača, od kojih su neki, poput Žitnjaka i Pongračića djelovali kao zapušteni eksponati, upravo pristigli s nekog nogometnog rezališta ili odlagališta. Prošle smo sezone u svim razgovorima s klupskim vodstvom dobivali dojam da Šubićevac od posudbe nadarenih nogometaša moćnih prvoligaških klubova bježi kao vrag od tamjana. Ili da se šibenska praksa uvelike razlikuje od hrvatske, pa i europske nogometne scene, koja favorizira posudbe mladih igrača u odnosu na angažiranje već amortiziranih nogometaša.
Tko zna možda spomenutu, ne baš korisnu, praksu na Šubićevcu promijeni potencijalni vlasnik kluba Indijac Punkaj Gupta!?