Sad kada smo puni kao šipak, Dino Karađole, direktor Turističke zajednice, veli - "Razvoj u turističkom sektoru na šibenskom području je nezaustavljiv, ali njegov smjer treba kontrolirati kvalitativno jer ne želimo stihiju i masovni turizam." Pa nudi brojeve. U Šibeniku je tijekom lipnja ostvareno je 33.412 dolazaka gostiju, dok ih je lani u istom mjesecu bilo 25.895, što je rast od 29 posto. Rasla su i noćenja. Bilo ih je 139.486, a lanjskog lipnja 120.806, što je za 15,5 posto više. Trend rasta nastavljen je i u srpnju. Do 22. srpnja, u odnosu na isti broj dana istog mjeseca lani, zabilježen je rast od pet posto u noćenjima, te čak 18 posto više dolazaka. Rezultati će na koncu biti još bolji, jer je dobro bukiran kolovoz, ali i rujan koji već godinama postaje jači od lipnja.
Dakle, ne želimo masovni turizam, a čitav turistički bum, odnosno činjenicu da je "Šibenik napokon otkriven" bilježimo standardnim jezikom masovnog turizma – praćenjem broja noćenja. Pa tu onda ne samo svake godine, nego i svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujemo". A gdje su nam financijski pokazatelji? Možemo li izračunati koliko smo ove godine više zaradili nego lani? Koliko je šibenski gradski proračun uprihodovao, recimo, od najma štekata? Koliko od plaže,primjerice, Banja? Koliko je porastao ugostiteljski prihod? Koliko je porastao prihod Gradskog parkinga? Ti podaci uvijek ostanu u sjeni, jer nisu u turističkoj domeni, pa se ljeti i ne traže, a s jeseni se i zime na njih zaboravi.
A ne bi trebalo. Jer, turizam postaje sve značajnija stavka gradskih prihoda, njegova sve važnija "dijanica" i "oranica". U tom je smislu zanimljiv podatak da je recimo od najma štekata grad Šibenik u 2013. godini zaradio 2,383 milijuna kuna, a prošle godine 3,156 milijuna. To je rast za trećinu, pa je u tom smislu potpuno jasno zašto građani sve teže mogu proći Kalelargom od stolova i stolica. Ili novci od poreza na potrošnju pića. Lani je s tog osnova gradski proračun uprihodio 2,747 milijuna kuna, a tri godine prije, u 2013. godini- 2,036 milijuna. Što je također rast za odokativno nekih 30-35 posto. U proračunu grada rastu i sredstva od boravišne pristojbe. Prošle je godin e od nje ubrano 1,371 milijun kuna, a 2013. godine nešto više od milijun (1,090). I to je rast od nekih 25 posto. Ali u novcu, ne u naturalnim pokazateljima. Što je puno bitnije, i na koncu konca jedino važno. Otkad su Feničani izumili novac, uspjeh je lako izmjeriti. U svemu, pa i u turizmu.
Lijepo je kad primjerice "Changer" festival napuni ulice i trgove, kad se tu odigravaju koncerti s kojih izvještavaju nacionalne TV kuće u "prime timeu" uživo, ali na kraju treba postaviti i pitanje koliko je sve to koštalo? Ne samo koliko je plaćeno agenciji koja je to sve organizirala, nego je li prostor Poljane koji je nekoliko dana bio bez parkinga - a i tu se izgubilo nešto novca - dan toj istoj agenciji gratis - što su isto tako novci - ili ih je ona platila. I jesu li prostor đardina u kojem je kućice postavila i pića prodavala pravna osoba registrirana u Varaždinu, radeći tako konkurenciju domaćim ugostiteljima koji tu žive i rade cijelu godinu, od grada isto tako dobila gratis, zajedno sa strujom i vodom koju su potrošili, ili su platili najam? Jesu li zelenu površinu na šibenskoj rivi, odnosno održavani i šišani travnjak pored hotela "Jadran", na kojem su se također prodavala pića i sjedilo u šezlonima koji su tu bili postavljeni umjesto štekata, isto tako dobili gratis tih nekoliko dana - s izlikom da je grad ionako organizator - ili su njezin najam platili? Kao što svoj štekat - a o travnjaku ne mogu ni sanjati - plaćaju drugi, domaći ugostitelji. To nije tako atraktivno kao Laibach i Josipa Lisac, ali ima onih koje i takve stvari zanimaju. Čisto da znaju izračunati koliko ih je ta cijela gužva koštala.