Svima je poznato kako se mi već godinama lipo igramo na ustaše i partizane. I na napredne i nazadne. Nazadni su, rećemo, ovi šta se zalažu za to da se zabrani rad nediljom. Jerbo da je to vrime za tradicionalne vrijednosti, obitelj i svetu misu. A napredni ovi šta su protiv zabrana. Njih zapravo nije briga za rad nediljon, nego in crkva ide na živce. Čin popi i fratri zinu, to je klerikalizacija. I opasan napad na sekularno društvo. Šta bi oni tili, propisivat još i radna vrimena dućana i trgovina? Određivat nam kad ćemo ist friški a kad stari kruv!?
Rad nediljom prva je zabranila Vlada Ivice Račana, tamo negdi krajem 2003. Mislija je Račan kako će ga blagoslovit radni ljudi i građani šta im je ozakonija jedan dan odmora tjedno, ki pravi socijaldemokrata. A ono ga napali na pasja kola njegovi, da čini ustupak crkvi, da se pripa desnice, da s njon koketira. Cili se napredni pokret diga protiv njega i zabrane da nije prošlo ni godinu dana, a Ustavni je sud - baš negdi prid Praznik rada, 1. svibnja - donio odluku da je ta odluka nezakonita. Napredni su likovali - "Eto ti sad na! Ti ćeš meni zabranit radit nediljon! Pa to je moje ustavno pravo!"
'Veliko snjiženje'
Dakako, nazadni, reakcionari i konzervativci, crna reakcija nisu se mirili s ton "komunjarskon" odlukon. Pa je Vlada Ive Sanadera donila istu odluku da zabrani rad nediljon, tamo negdi 2008. Ali je Ustavni sud opet djelovao promptno. I opet donio odluku da taj zakon koji ograničava rad nedjeljom nije u skladu sa zakonom. Ne moš nikome zabranit da radi, kad oće i koliko oće. Samo triba radnika adekvatno platit!Naravno, našim poslodavcima ništa lakše od toga. Smanje ti satnicu u ostale dane, a u nedilju ti dignu 50 posto. A mogu i sto posto ako oćeš. U svakom slučaju, na kraju primiš isto i jednako, radija ti il ne radija praznik i nedilju. To van je kao i sniženja po našin dućanima. Gledate vi tako rebatinke po 360 kuna i skupe van. A mala ti u dućanu namigne - "Pričekajte koji dan, biće popusti!" I ti pričekaš... I stvarno, do koji dan, na butigi di su tvoje rebatinke, stoji veliki plakat na kojem piše – "Veliko sezonsko sniženje. 50 posto." I stvarno je! Za one tvoje rebatinke piše da su guštale 720 kuna. I sad kad ih je snizilo 50 posto sad su "samo" 360. Odnosno, isto koliko su bile i prije. Velin ja maloj - "Šteta da niste stavili da su bile i skuplje. Priko iljadu kuna. Onda bi sniženje bilo još i veće! Kupija bi ih na kraju sav sritan u trećinu cijene!"
Lidlov dar
I tako se mi lipo igramo godinama na ustaše i partizane, napredne i nazadne, katolibane i komunjare, Rvatine i Jugoslavenčine, kad dođe ovih božićnih dana lugar i sve nas istira iz šume. Odnosno, oglasi se Lidl i učini smiješnim sve naše ludosti i gluposti, razotkrije sve naše politikante s tobože lijeva i s tobože desna. One kojima je rad nedjeljom i blagdanom "osjetljivo pitanje" koje traži "široku raspravu u hrvatskom društvu." I napiše kako će sve Lidlovi trgovački centri biti zatvoreni za Badnjak, Božić i Stipanjdan. Dakle, puna tri dana. I otvoriti svoja vrata tek 27. prosinca."Odlučili smo svojim zaposlenicima i mušterijama darovati za blagdan to da budu sa svojim obiteljima!" A nije ih malo, dvi iljade ih je. Tih Lidlovih radnika ili zaposlenika u Hrvatskoj. Platit ćemo im dnevnicu da budu kući, sa svojon dicon, ženon i mužon, registriranim partneron. Ko šta ima i voli. Neka obađu svoju staru mater šta su je smistili u dom, jerbo stalno rade. I nemaju nikad vrimena za nju. Neka jon odnesu tećicu bakalara i kažu jon koju lipu rič prije negoli bude kasno. Jer, dogodine, ko zna, više neće imat kome. Ni otić ni reć... Eto, moji desni i livi, pravi i krivi, Sritan van Božić i na dobro vam došlo novo lito. U kojem možete jopet složno pisat pizdarije o bezdušnom liberalnom kapitalizmu i multinacionalnim korporacijama kojima je bitan samo profit.