Sport i sportaši još jednom su opalili javni šamar političarima, bolje rečeno održali im lekciju iz tolerancije. Neovisno o silnoj važnosti vaterpolske utakmice Solaris – Radnički (Kragujevac), u bazenu i na tribinama Crnice sve je imalo okus sportskog, dobrim dijelom i prijateljskog. Na već „tradicionalne“ prijateljske zagrljaje hrvatskog i srpskog izbornika Ivice Tucka i Dejana Savića silno je podsjetio šibenski vaterpolski veteran Andrija Španja, koji se nakon završetka susreta na više nego srdačan način pozdravio sa svojim sportskim prijateljima iz Kragujevca.
Na tribinama su praktički jedan do drugoga sjedili predsjednik Solarisa Slaven Bogut i sportski direktor Radničkog Jugoslav Vasović, kojega pamtimo i u kapici splitskog Jadrana, a čija je majka rođena Trogiranka.
U prijateljsku ćakulu neprestano su ulijetali Tomislav Jukić, te Zoran i Jakša Knežević, čija srca silno kucaju za Crnicu, a koji, također, nisu bježali od ugodnog ćaskanja s Vasovićem. Na neka druga (sportska) vremena neminovno su podsjećali i zagrebački Šibenčanin Perica Bukić, prvi operativac hrvatskog vaterpola i sportska legenda dubrovačkog Juga Božo Vuletić, kao delegat derbija. Negativni izuzetak u lijepoj sportskoj priči bio je, međutim, sudački par.
Očajno je, od Gavrilovića je! Kod negativnog parafraziranja poznate reklamne poruke, ne mislimo ni slučajno na staru, dobru tvrtku “Gavrilović”, koja nas desetljećima hrani ukusnim kobasicama, hrenovkama, mesnim doručcima…
Spomenuta rečenica uperena je na zagrebačkog suca Gorana Gavrilovića, koji je tri četvrtine sudio sasvim solidno, a onda u zadnjem dijelu susreta dopustio da njegov srpski kolega Dragan Anđelić svojim pristranim odlukama omogući gostima iz Kragujevca da s „minus 2“ (6:4) stignu do izjednačenja i konačnog rezultata (6:6). Gavrilović se u tim minutama pretvorio u nijemog svjedoka, čija je zviždaljka zaspala čak i onda kad je iz zrakoplova bilo vidljivo da je vaterpolist Radničkog udario nogom u glavu šibenskog veterana Kovačića.
Zgroženi nepravdom
Zgroženi sportskom nepravdom i nesretni zbog propuštene pobjede, Šibenčani su još dugo ćakulali, bolje rečeno grintali ispred bazena. A kad je sudački tandem Gavrilović - Anđelić zajedno napuštao Crnicu, netko je dobacio: “Da ste ovako sudili prije četrdesetak godina, ne biste vi prošli lišo!”
Dobro je što je sve ostalo na tom poviku, jer u jasno zacrtanom rastu Solarisu u zadnje tri sezone nema mjesta incidentima. No, ima prostora za službene note, za molbu Sudačkoj organizaciji Hrvatskog vaterpolskog saveza da spriječe delegiranje sudaca koji ne vode računa o interesima hrvatskog vaterpola u cjelini.
Ako bismo priču usmjerili samo na „čista“ zbivanja u bazenu, onda malo boli što je utakmica dobrim dijelom podsjetila na prošlosezonski derbi s Budvom, kad su Šibenčani vodili još osjetnije (8:5), a u završnici spašavali bod. Nema puno zamjerki na šibensku obranu sa sjajnim Marinom Šparadom na vratima. A obrana je, to je stara istina, čisti trenerski rukopis.
Što se, pak, napada tiče, samo se potvrdilo već sazrelo saznanje da Solarisu u rotaciji fali barem jedan ozbiljan, prokušani vaterpolist. Pritisnuti neslužbenom informacijom da Radnički kani u zimskoj pauzi angažirati još jednog kvalitetnog igrača, logično je pitanje treba li Solaris uzvratiti istom mjerom!? Ili, ostajemo na predsezonskoj tvrdnji dopredsjednika Tomislava Ninića „da momčad ne treba opterećivati visokim ciljevima“!?
Tezom, koja bi imala puno više smisla da se u Crnici ne ćuti nemali jaz između prve momčadi i mlađih kategorija. Preciznije, godine nerada u sezonama, kad je organizacija kluba i kvaliteta momčadi bila silno daleko od sadašnje slike šibenskog vaterpola.