Tužan sam, kako ne bih bio tužan!? Nije lako nama, koji desetljećima živimo sa Šubićevcem, u samo tri godine doživjeti dva pomalo naivna neuspjeha u borbi za Prvu ligu na isti ili sličan način. No, ako gledamo dugoročno na budućnost šibenskog nogometa dvojba je što je bolnije!? Poraz s Puljanima ili ispadanje kadeta i pionira iz Prve lige – kazivao nam je Marko Slavica, koji je u gotovo 50 godina vjernosti šibenskom nogometu kao predsjednik i sportski djelatnik prošao puno toga.
Od povratka u "onu" Drugu ligu do plasmana u Prvu hrvatsku ligu, te niz teških borbi za ligaški opstanak. Ne samo s koprivničkim Slavenom ili Pomorcem iz Kostrene, već i s odavno ugaslom Bukovicom iz Kistanja, kad je prije točno 40 godine u praskozorje Osmih mediteranskih igara spašavao status republičkog ligaša u utakmici s Bukovicom iz Kistanja na starom igralištu Metalca u Crnici.
Zašto nas ulagači zaobilaze
Da je posrtanje najmlađih šibenskih sastava u prvoligaškim trkama vjerojatno i bolnije, uvjerena je većina nogometnih veterana sa Šubićevca. Nema sumnje da će biti nešto usporeniji rast šibenskih talenata, koji će na jesen umjesto puta do Osijeka ili Varaždina na kratke dalmatinske relacije.
- Zašto nogometni emisari ili potencijalni vlasnici hrvatskih prvoligaša rijetko zalaze u Dalmaciju, a radije u zagrebačke kvartove poput Rudeša ili u Pulu i Veliku Goricu!? Oni se ne pozivaju na to koliko je zvijezda u prošlosti dao neki klub. Ne mare za emotivne priče iz zadarskih Stanova ili sa Šubićevca. Njih zanimaju samo tvrdi poslovni razgovori, te broj dječaka i mladića, koji vježbaju u omladinskom pogonu – objasnio nam je ne tako davno zagrebački nogometni menadžer, te bivši prvotimac Šibenika (i šibenski zet) Danijel Kovačević, kad smo se čudili zašto su se Litavci između Šubićevca i Velike Gorice odlučili za potonje.
Sad na šibenska nogometna vrata, neslužbeno, čvrsto kucaju potencijalni vlasnici iz Indije. Ako je precizna informacija da Gandhijevi potomci inzistiraju na time-outu oko izbora nova trenera ili Perkovićeva nasljednika, onda je, očito, riječ o ozbiljnim proscima.
Nije sve u imenu trenera
Time-out će dobro doći i šibenskim čelnicima oko konačne odluke. Jesu li prebrzo u medije izbačena imena potencijalnih kandidata Mislava Karoglana i Krunoslava Rendulića!? Šibenski novinari, pa i javnost, istodobno inzistiraju na povratku sinjskog stručnjaka Mirka Labrovića. Nije, međutim, dobro da se rasprava o problematici stručnog stožera svodi samo na ime trenera prve momčadi, a još lošije je što malo kome na pamet padaju domaća imena poput Anela Karabega, Armanda Marencija ili Lina Gavrilovskog (čitaj: unuka Damira Marencija).
Na Šubićevcu se, konačno, moraju riješiti prakse ignoriranja domaćih stručnjaka. Za smjenu Šibenčanina Zorana Slavice bila su dovoljna dva kola ili poraz protiv Gorice, koja se te godine prošetala drugoligaškim stazama, dok su braća Bulat tolerirala serije neuspjeha Perkovića dvije godine. Kao da im je Livnjak Borimir član najbliže rodbine, a Slavica neznanac iz daleka svijeta.
