”Eppur si muove!” – “Ipak se kreće” – navodno je rekao Galileo Galilei kad su ga pred sudom inkvizicije natjerali da se odrekne učenja o tome kako se Zemlja okreće oko Sunca.
A slično bi se moglo reći i za šibenski SDP i njegova prvog čovjeka Tončija Restovića. I on se – ipak – kreće, iako se to na prvi pogled ne bi baš reklo! Istina, sporo, ali ipak nekako jer je evo 2013. godine nadošao na istu ideju na koju je njegov predšasnik Franko Vidović nadošao još prije 15 godina.
Franko je vidio da ne može proći kao gradonačelnik Šibenika pa je onda izmislio, izvukao iz naftalina, praktički ga ćopio HDZ-u koji ga je držao na mjestu ravnatelja Doma zdravlja, dr. Antu Županovića. Nestranačkog, jer je znao da ne smije misliti samo na onaj lijevi dio biračkog tijela, nego mora hvatati i šire, pomaknuti se prema sredini, prema centru, pa je tako izabrao finog, uglađenog doktora da mu bude kapetan na bijelu lađu, dok je on dolje u strojarnici zajedno s pokojnim Pajom Jurišićem obavljao onaj drugi, nevidljivi dio posla, u kojem je ponekad trebalo i do guše zamazati bijelu uniformu.
Prvi i jedini
No, najbitnije, Franko je uspio. Dr. Ante Županović postao je prvi, i zasad jedini neposredno izabrani gradonačelnik s liste SDP-a, a zamalo je – za par stotina glasova – dohvatio i drugi mandat 2013. godine, u kojoj je počela era, odnosno desetljeće Željka Burića. Koje traje do danas.
A sve što je do danas radio Tonči Restović sa svojom ekipom na čelu SDP-a bilo je potpuno suprotno od toga. Umjesto da se pozicionira u sredinu, ide prema političkom centru, on ga je bez ikakve borbe, dragovoljno prepustio Željku Buriću, koji je to objeručke prihvatio, rastjerao je sve što mu je Vidović ostavio u dotu, kao da je kužno, otkantao Antona Dobru i Miju Matić, koje je optužio za loš izborni rezultat, tvrdeći da je SDP propao na izborima 2017. zato što je odstupio od svojih izvorno “lijevih” temelja. Koje je on nastavio dodatno “šalovati” koalicijom s još ljevijom Radom Borić, s kojom je 2021. polučio još i lošiji rezultat nego Vidović prije njega, mjereno u broju vijećnika, a izgubio je i on kao kandidat za gradonačelnika, omogućivši tako doktoru da baš protiv njega zabilježi svoj “hat-trick”, odnosno “tripletu”.
Zato se sad, kad je već izgubio sve izbore koje je izgubiti mogao – pa čak i one za predsjednika Hrvatskog pikado saveza, pobijedio ga je Ivan Močić, i to velikom većinom glasova, što su kao kuriozum zabilježili svi nacionalni mediji – vratio provjerenom Frankovu receptu. Odlučio je bataliti priču o “lijevim temeljima” i izvornim SDP-ovim vrijednostima, pa je ovoga kolovoza angažirao Petra Baranovića Perića – u Savjet SDP-a.
Periću je već sama činjenica da su u SDP-u odlučili angažirati ljude koji nisu članovi stranke “vrlo simpatičan znak da se neke stvari ipak kreću nabolje”. “Uskogrudnost, pad standarda političkog posla, isključivost u strankama... između ostalog su dio onoga što nas je dovelo do ove točke koja nije nimalo sjajna”, kazao je Baranović. Kakva sjajna kritika SDP-a! Ne bih ni ja bolje!
Win-win situacija
Perića, koji, govoreći otvoreno, Restoviću ne treba da vodi Savjet. To tijelo ionako ne postoji, niti ima i jednog drugog člana osim predsjednika, to je samo skuža. Baranovića Restović zapravo dovodi i na mala vrata uvodi da mu, u ime SDP-a, bude kandidat za gradonačelnika na idućim lokalnim izborima. Ako propadne, nije propao on, a i nestranački je, pa je šteta upola manja.
A Baranoviću je, s druge strane, ovo političko uskrsnuće nakon što je izlaskom iz HNS-a propao s Reformistima, iz kojih je i formalno izišao u siječnju ove godine. Dakle, win-win situacija, i za jedne i za druge. SDP je, hoćeš-nećeš, još uvijek respektabilna stranka, a Petar Baranović bivši saborski zastupnik i šibenski dogradonačelnik, baš iz vremena dr. Ante Županovića. Što za početak i ne zvuči loše! Sad ćemo vidjeti kako će na ovaj potez, ovo “otvaranje” SDP-a na šahovskoj ploči, s Perićem, reagirati drugi akteri na lokalnoj političkoj sceni. S kim će i kako oni ići?