Nije lako stišati šibensku sportsku euforiju. Svejedno, krenule sportske emocije u silno optimističnom ili negativnom smjeru.
Sa zanimanjem smo, primjerice, slušali Milana Runjića, nećaka pokojnog predsjednika Hrvatskog sabora Anđelka Runjića Bambe, kako kao zakleti Funcut i košarkaški zanesenjak hvali novo stanje i ovosezonske rezultate Šibenke. No, kad je Milan posegao za tezom “kako bi Šibenka s malo napora mogla već ove godine poletjeti prema naslovu prvaka”, shvatili smo da je tako malo potrebno da šibenski prijatelji sporta pohrle u nerealne sfere. Da bi za taj Milanov san trebala barem dvojica stožernih i skupih igrača. Zato bismo još jednom radije citirali tezu starog košarkaškog mačka Nevena Spahije, koji je prošle nedjelje u šibensko-internacionalnom društvu proslavio 60. rođendan, a koji je uporan u tezi “da je siromaštvo glavni problem hrvatskih košarkaških prvoligaša” te da “klubovi poput Šibenke ne mogu za stožernog igrača izdvojiti ni 3 tisuće eura mjesečno”. Jednako bismo se rado pozvali na izjavu (privremenog) izbornika Aleksandra Petrovića, koji je, kako je kazao, “ugodno iznenađen nadarenošću mladog Luke Skorića”, a koji se potrudio da u reprezentaciji, i bez NBA-ovca Darija Šarića, poslije duže stanke imamo dvojicu Šibenčana. Već prokušanog Roka Badžima, koji zarađuje devize u jakoj turskoj prvoligaškoj košarci (Konya Spor), i Tonija Nakića, koji traži svoj put uspona u još jačoj, Prvoj španjolskoj ligi, gdje brani boje Rio Breogana.
Zabrinjavajuće stanje
Treba li podsjećati da su do prije nekoliko tjedana o službenim europskim nastupima budni sanjali i šibenski prijatelji nogometa, te da bismo rado uvjeravali Funcute i ostale kako je prava istina između nerealnih europskih snova i trenutačnog, prilično zabrinjavajućeg trenutačnog stanja na prvoligaškoj ljestvici!?
Zato ne bismo toliko tragičnim smatrati i bolno posrtanje vaterpolista Solarisa (2:7) u Crnici protiv riječkog Primorja, momčadi s kojom su nedavno, iako bez najboljeg igrača Jerka Penave, izborili remi i time plasman u Final Four Vaterpolskog kupa Hrvatske.
Kolumnu bismo, stoga, radije završili (aktualnim) pričama o šibenskim klubovima, koji ne pune toliko novinske stupce, a koji stalno plivaju u realnim željama. Čak i onda kad se i takve prognoze čine neostvarivim. Predsjednik Neven Periša i trener Stipe Bralić već godinama se doimaju kao svojevrsni “sportski mađioničari” u nastojanjima da košarkašice Šibenika, kod kojih je svake godine drastična smjena igračkog kadra, održe glavu iznad vode. Vrijednom pobjedom protiv Pule na Baldekinu i zagrebačke Orke u gostima Šibenke su već praktički osigurale nastavak prvoligaškog trajanja.
Uređenje Baldekina
U tom smislu možda je i najbolji primjer malonogometni prvoligaš Crnica, koja je minulog vikenda silno namučila u gostima Pulu, sudionika ovosezonske Lige europskih prvaka. Klub, koji je strpljivo godinama čekao na ulazak u Prvu hrvatsku ligu, iz koje ga zadnjih sezona ne možeš ni puškom istjerati. Zbog dobrog izbora pojačanja, ali i uspješnog rada s mladima, te oslanjanja na domaće, šibenske snage.
Zato stara zamisao da dvorana na Meterizama, uz uvjet ne baš skupe promjene parketa, postane dom za šibenske malonogometaše (Crnica, Šibenik…) ima i dodatnu težinu. Pogotovu poslije makar letimičnog pogleda na idejni projekt uređenja Baldekina nadarenog šibenskog arhitekta Zorana Popovića, koji izgleda očaravajuće i potiče na definitivnu preobrazbu stare dvorane u novi košarkaški dom. No o tom potom.