Jebala vas fuzija! – Tako piše na zidu blizu Vanjskog kojim svakodnevno prometujem "cipelcugom", i svaki put kad ga vidim, zaigra mi osmijeh na licu. Uradak je to nepoznatog mi kolege, novinara iz Funcuta, koji je na fasadi, tim najstarijim poznatim zidnim novinama, napisao svoj komentar – i svoj stav – glede mogućeg spajanja, odnosno "fuzioniranja" dva košarkaška kluba, Šibenika i Jollyja. Ja, međutim, pišem "Jebala vas fuzija" iz jednog drugog razloga. Jer je u međuvremenu u gradu Šibeniku došlo do jednog drugog spajanja – "Čistoće" i "Zelenila".
Da se malo, kao u školi, podsjetimo, draga djeco, zašto se radilo to spajanje? Odnosno fuzioniranje, da to zvuči malo otmjenije. Kako smo, što bi Matan Špalatrin rekao, "kratke pameti pa brzo zaboravimo", isplati se konzultirat i na "Guglu" pa vidit koji su bili naslovi u to doba, po novinan i portalin, prije misec ili dva dana – "Gradski oci žele da Šibenik postane zeleni grad!" Ma, zamislite vi samo kako to lipo zvuči. Skoro pa ka pisma – "Green, green grass of home".
Nu ti Boga
Ali danas se nova pjesma poje, o zelenoj travi doma moga – "Povećat ćemo cijenu smećarine za građane 50 posto" – najavljuje direktor Novica Ljubičić. Nu ti Boga, rekli bi u Rupama! Oklen sad to? Pa zar nije kad se donosila odluka o "fuziji" na Gradskom vijeću rečeno da se to donosi "radi racionalizacije, efikasnosti i kvalitete". A ono puc, pa krešimenat. I to ne deset, ne dvadeset, nego odma 50 posto.
Šta bi bilo da nije racionalizacije? Bilo bi skuplje duplo! A i ovako, vrag zna kolko će na kraju izać tih 50 posto. Jedini koji je odma zna kud to goni bio je mađioničar Milorad Mišković Kasper. On je stari majstor iluzije i zna da kad jedno na sav glas govoriš, da drugo misliš, a treće radiš. A pritom publiku gledaš ravno u oči, da ne bi jadna šta posumnjala i gledala di su ti prsti.
A i iz Rupa je Mišković, jednako ka i Novica, šta nije nebitno. Zna on svoj svit. Zna on šta to znači kad se u njegovu kraju govori o racionalizaciji, efikasnosti i kvaliteti. Odma je tada, ki da je Nostradamus, na Gradskom vijeću reka "kako misli da spajanje građanima neće donijeti nikakve koristi, te kako građanima ta racionalizacija o kojoj se govori neće rezultirati manjim računima".
I pogodija je. I pokaza da je među najpametnijima od gradskih vijećnika neka nije među onima šta imaju najviše škole. Nije kao Ljubičić, primjerica, završio čak dva fakulteta. Ali ga je odmah skužio. I njega i doktora, našeg gradonačelnika. Što bi rekli Japanci – samo Nindža može pobijediti Nindžu. Drugi nemaju šanse...
Vivkaju i živkaju
Uostalom, ta tehnika "gledaš kupus, vadiš meso" u našim je gospodarsko-političkim prilikama dovedena do savršenstva. Kad je u nas itko otpušten? Nikad nitko. To je sve bila "manja racionalizacija". I kad je ikad itko završio na ulici. Nikad nitko. "Djelatnici su primjereno zbrinuti, sukladno pozitivnim zakonskim propisima" – to se reče.
A kad je ikad ikoja firma propala? Nikad nijedna. Sve su one bile, pa su čak još i dandanas, kad in se ni ime više ne zna – ili im je samo ono ostalo, kao u TEF-u – u restrukturiranju. Ako koja i završi u stečaju, to nije onaj likvidacijski stečaj, nego je to "stečaj s preustrojem", u kojem firma normalno nastavlja raditi... Nema ni ludnica, jer kako je reka jedan drugi doktor, onaj u "Prosjacima i sinovima", sve su to danas "moderne psihijatrijske ustanove".
Ovi su pametni, ludi se samo prave. I pjesmice pjevaju o "zelenom gradu" – na viv-viv, i živ-živ, vivkajući kao vivak, živkajući kao živak...
