Cili dvanajsti misec je misec od događaja. Teško je sve i nabrojit. Počnu po novinan nabrajat kakva je bila ova godina, jeli bila berićetna i sritna, kolko smo zaradili i sve tako lipo. Meni u ovin mojin godinama najvažnije je da san ja nju prokuburijo i stavijo je na listu odrađenih godina. A šta kažu po novinan da su zarađene puste stotine miljuna eura, ja od toga nisan vidijo ni šolde.
Meni je najdraže kad pogledan kolko smo imali u godini kulturni događanja. To je uvik brojka šta ljude iznenadi. Priko stotinu prestava, koncerata, izložaba i kulturnih večeri, pa to je milina. Koncerata je bilo tamburaški, puhački, ozbiljne muzike, i malo manje ozbiljne. Bilo je još i sportski događaja, i kad sve to vidiš, ispada da svaka tri četri dana imaš nešto.
Kad imaš Grad di Puhački orkestar ima priko 150 godina, Gradska knjižnica isto, Glazbena škola Krste Odaka priko 70 godina, pa normalno je da će svi vidit da smo mi, metimo reć, jedna kulturna sredina. Postali smo prepoznatljivi i po ozbiljnoj glazbi. Festival zborske glazbe Jubilate Deo posta je poznat u ciloj Hrvackoj.
Sada je zborovima veliki plus ako su nastupili u Drnišu. Vidijo san svojim očima da su na Glazbenim večerima u Crkvi Svetog Roka nastupali i glazbenici koji su nastupali i na Dubrovačkim ljetnim igrama. Tamburaški orkestar pod vodstvom Milke Tomić svake godine u Slavoniji, u Osijeku, osvoji ili prvo ili drugo misto kako i pristoji u zemlji svjetskih nogometnih viceprvaka.
Poslin jedne dulje pauze na čelo Puhačkog orkestra jopet se vratijo maestro Damir Marušić. Održali su i oni koncert u Velikoj dvorani Osnovne glazbene škole Krsto Odak. Puno mi je drago šta je jopet tute. On je baš nekako uša u mot ove zahtjevne drniške publike. Učinijo je svjetski repertoar i uspio svu svoju neiscrpnu energiju prinit na svirače. Ma kakvi Brodvej, kakvi Karnegi Hol. Triba sutra naveče doć u Drniš i slušat i guštat.
Misionar Damjanović
Ja evo gonim lipi broj godina, a još nisam uspio razabrat zašto je prvo darove dici nosila samo Sveta Luca 13. 12., a sada to čini i ona i Sveti Nikola 6.12.. Biće da se pridruže Didu Božićnjaku pa da dica dobiju lipo tri dara, a ako im se pridruži i Did Mraz, to je već četri dara. Kako je sada lipo bit dite. Doduše, ne znan ni kako bi ja ka penzijoner moga štrajkat. Na kraju se sve svelo na to da mogu štrajkat samo u kući. A i to se ne usudin. Ko zna šta bi bilo s ručkon i večeron, šta bi Parona učinila.
U nedilju je u Crkvi Svetog Ante održa koncert Pjevački zbor Neuma, gosti su bili Zbor Kor Kristi i Dječji zbor Sveti Ante, a u ponediljak je održan Božićni koncert dičice u Glazbenoj školi. Sve je prštalo od lijepih nota i dječje radosti.
Moran se pofalit da san početkom ovog miseca bijo u Gradskoj knjižnici na promociji knjige pjesama fra Stojana Damjanovića, visovačkog redovnika, pod nazivom Čovjek u centru. Knjigu je javnosti podario Ogranak Matice Hrvatske Drniš. Davno nisam sreo ovako zanimljiva čovika. On se tek u 28. godini odlučio na svećenički poziv kad je osjetijo dubok unutarnji poriv. Bijo je trinaest godina u Katoličkim misijama u Zairu. Tu je radio i kao svećenik, učitelj, pomagač, ma sve. Pri tome je sakupljao i saznanja o kulturi ljudi među kojima je živijo, a jednom prigodom u Gradskom muzeju Drniš održao je izložbu etnološkog blaga iz Afrike.
Čovika tako samozatajna s ljudskim vidokruzima koji nadrastaju bilo kakva ograničenja teško je naći. Njegove pjesme i njegovi stihovi su i molitve, i poruke i poduke. On stalno govori o sretnom zajedništvu Čovjeka i Boga, i o jedinom mogućem ozbiljenju ljudskog života kroz to zajedništvo. On voli Krku, voli Visovac, voli Zair, kliktaj ptice u letu, osmijeh djeteta. Voli kamen i stablo, voli oblak. Sve je to Bog stvorio kojem se svim svojim bićem utječe fra Stojan. Lijepo reče na promociji: Budite svi sretni, otvorite Bogu svoja srca. Vidjet ćete, jednostavno je. Bog će vas sve nagraditi. Valja ga samo voljeti !